Sadrzaj:

1.Pojam pedagogije…………………………………………………………………………...….2

1.1 Pedagoške discipline………………………………………………………………………...2

1.2 Pedagogija od uopštavanja iskustva do nauke …………………………………………….3

1.3 Najpoznatiji pedagozi i njihova dela………………………………………………………..3

1.4 Odnosi izmedju vaspitanja I obrazovanja………………………………………………….5

2. Obrazovanje………………………………………………………………………………...…5

2.1 Pojam obrazovanja…………………………………………………………………………..5

2.2 Specifičnosti obrazovanja dece ranih uzrasta…………………………..……………….…6

2.3 Znanje……………………………………………………………………………………..….6

2.3.1 Učenje kao konstruisanje znanja, sredjivanje i prevodjenje iskustva………………….6

2.3.2 Učenje idetifikacijom,imitacijom I učenjem uloga………………………………………7

2.3.3 Učenje kroz aktivnost…………………………………………….……………………….8

3. Ciljevi obrazovanja u predškolskom uzrastu………………………………………….……9

3.1 Deperceptualizacija………………………………………………………………………….9

3.2 Interiorizacija prakticnih radnji……………………………………………………..….…..10

3.3 Distanciranje u odnosu na neposredno dato………………………………………..…….10

3.4 Izgradjivanje bogate slike sveta…………………………………………………………….10

3.5 Negovanje komunikacije i izgradjivanje bogatog simbolickog repertoara…………...…..11
4. Uslovi uspešnog obrazovanja……………………………………………………………..…11
5. Izvori sadržaja i metoda obrazovanja………………………………………………………..12
Zaključak…………………………………………………………………………………………13
Literatura…………………………………………………………………………………………14

2

background image

4

Pedagogija se konstituisala kao samostalna nauka početkom  XIX.veka kada je Herbart 

počeo da je predaje kao samostalnu univerzitetsku disciplinu  tada su objavljeni i prvi udzbenici 
sistematske pedagogije pri čemu se oslanjao na dve čvrste osnove: filozofiju i psihologiju. Ističu 
se tri  funkcije pedagoške  nauke:  Deskriptivna,  normativna i  dinamička  funkcija.  Pedagogija 
kritički   analizira   i   vrednuje   vaspitnu   realnost   i   preporučuje   postupke   za   vaspitnu   praksu. 
Pedagoška teorija mora da se bazira na praksi, ali treba da ima i nove ideje za poboljšanje 
vaspitanja. Sa umnožavanjem ljudskog iskustva dolazi do svestranog razvoja pedagogije kao 
nauke. Pedagogija nije ništa drugo do osvešćivnja vaspitanja. U svojim  istaživanjima pedagogija 
uzima   u   obzir   i   biološku   i   drustvenu   dimenziju   vaspitanika.   To   je   nauka   sa   naglašenom 
humanističkom   orjentacijom.   Mnogi   pedagogiju   proglašavaju   veštinom     ne   praveći   razliku 
izmedju praktičnog rada u vaspitanju i nauke koja tu praktičnu delatnost proučava i unapredjuje. 
Od nivoa uopštavanja pozitivnih iskustava do visokih naučnih kriterijuma došlo se mukotrpnim i 
strpljivim   radom   velikog   broja   pedagoga   i   naučnih     radnika   koji   se   bave   vaspitanjem.   U 
prvobitnoj zajednici vaspitanje još nije izdvojeno u posebnu društvenu delatnost. 

1.3 Najpoznatiji pedagozi i njihova dela

Pedagogija   se   kao   i   druge   društvene   nauke   razvijala   u   okviru   filozofije   pa   su   prve 

rasprave o vaspitanju potekle od grčkih filozofa.

Sokrat (469-399) p.n.e

Učio je o apsulutnoj istini. Najviše saznanje je etičko saznanje dobra i zla, poznavanje vrlina 

je cilj života i osnava moralnog vaspitanja, njegovo učenje zabeležili su Platon i Aristotel. Prema 
Sokratu intelektualno vaspitanje se poklapa sa moralnim vaspitanjem.

Platon (427-348) p.n.e

Platonovo učenje poznato je kao učenje o idejama smatrao je da postoje dva sveta jedan svet 

ideja (lepote, istine i dobrote) i svet prolaznih stvari, stvaran je samo svet ideja. U svojim delima 
Drzava i Zakoni  piše da drzavu treba da sačinjavaju tri društvena sloja: Filozofi koji upravljaju 
drzavom,   vojnici   koji   čuvaju   državu   i   trgovci   ,   zanatlije   i   zemljoradnici   koji   proizvode 
materijalna dobra. Platon je istakao značaj predškolskog vaspitanja, dečiju igru i pričanje bajki.

Aristotel(374-322)p.n.e

Aristotel je bio najveći grčki filozof i naučnik on   je kritikovao Platonovo učenje o dva 

posebna sveta ideje i stvari. Po njemu svet je jedan i sastoji se od materije i forme. Po Aristotelu  
čovek ima tri duše vegetativnu  i animalnu , osećanja i  htenja  i  razumu to je funkcija mišljenja i 
saznanja. 

5

Najznačajnije Aristotelovo delo je politika i ono se bavi vaspitnm problemima, a najviši 

vaspitni zadatak je razvijanje uma što se cini čitanjem, pisanjem, osnovama gramatike i računa i 
muzikom i crtanjem.

Marko Fabije Kvintiilijan(42-118 n.e)

Marko Fabije Kvintilijan najznačajniji rimski pedagoški teoretičar čiji su pedagoški pogledi 

izneti u delu O vaspitanju govornika u dvanaest knjiga (Delo pronadjeno 1415 god). U ovom 
delu on govori o vaspitanju široko obrazovanog i poštenog čoveka. Kvintilijan ističe  zahtev za 
javnim obrazovanjem i odbacuje privatnu nastavu. Usvaja sistem rimskog školstva, smatra da 
treba da postoje elementarne, gramatičke i retorske škole. Smatra da još u predškolskom periodu 
glavnu pažnju treba posvetiti   maternjem   jeziku, zato oni kojima je poverena briga o detetu 
moraju   pravilno   govoriti.   Smatra   da   je   svako   dete   sposobno   za   umni   rad   samo   ga   treba 
zaiteresovati i da decu ne treba opterećivati već treba smenjivati nastavu i odmor, igru i rad. 
Nastavnik mora biti široko obrazovan i da voli decu.

Erazmo Roterdamski (1446-1536)

Bio je najveći nemački humanista   napisao je remek delo pohvala ludosti kritikovao je 

fizičko kaznjavanje dece,a od učitelja zahtevao univerzalno znanje.Zahtevao je obrazovanje I 
vaspitanje ženske dece.

Fransoa Rable (1494-1593)

Veliki   francuski   humanista,   sveštenik   i   lekar,   profesor   anatomije.   Smatra   da   sadržaj 

obrazovanja treba da čine klasični jezici, klasična književnost, geometrija, aritmetika,muzika..
Najpoznatije delo mu je gargantua i pantagruel.

Žan Žak Ruso (1712-1778)

Njegovo glavno delo je Emil ili o vaspitanju, gde napada feudalno vaspitanje. Bori se protiv 

društvenih   nejednakosti   I     zastupnik   je   slobode   demokratije   i   humanizma.   Negovao   je   kult 
prirode i njegov vaspitanik Emil je vaspitavan na selu u prirodi.

Fridrih Frebel (1782-1852)

On   je   osnovao   prvo   dečije   zabavište-vrtić.   Razvoj   deteta   je   podelio   u   tri   stupnja   (rano 

detinjstvo do 3 godine, srednje detinjstvo do 7 godine) i dečaštvo. Izdao je  nedelnji list - živimo 
za našu decu. Smatrao je da igra važna u  razvoju deteta kao i da vaspitačice u zabavištu treba da  
pomažu majkama o vaspitanju dece.

Johan Fridrih Herbrat(1776-1841)

Trudio   se   da   pedagogiju   izgradi   kao   samostalu   nauku.   Značajna   dela   su   opšta   pedagogija 
izvedena   iz   cilja   vaspitanja   i   nacrt   predavanja   iz   pedagogije.   Po   njemu   je   cilj   vaspitanja 
izgradjivanje moralnog karaktera koje se zasniva na hrisćanstvu. Bavio se pitanjem nastave. 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti