ZOOLOGIJA

1. Biodiverzitet

 – biološka raznovrsnost – sveobuhvatnost svih oblika života-složen 

fenomen i nije samo ukupni zbir pojedinačnih organiskih vrsta nego i raznovrsnost 
među njima sa spektrom međusobnih interakcija uspostavljenih tokom istorije.

2. Kvalifikacija i sistematika

 -  Klasifikacija podrazumjeva svrstavanje organizama u 

određene grupe na osnovu njihove sličnosti. Zasniva se na hijerarhiji sistematskih 
kategorija- Carstvo; Tip; Klasa; Red; Porodica; Rod; Vrsta. Sistematika je nauka o 
raznovrsnosti organizama i njihovom međusobnom odnosu. 

3. Vrsta

 – osnovna jedinica u klasifikaciji organizama. Vrsta je grupa jedinki sa velikim 

brojem zajedničkih karakteristika koje se ukrštaju međusobno, daju plodno potomstvo 
i nastavljaju određeni ekosistem.

4. Taksonomija

 – grana biologije koja se bavi opisom,imenovanjem I klasifikacijom 

organizama. 

Takson

 – grupa realnih organizama definisanih klasifikacionom šemom.

5. Carstvo

 – najšira sistematska kategorija. Pet opštih taksonomskih kategorija: 

Monera; Protista; Animalija; Fungi; Plante. Niže kategorije: Tip; Klasa; Red; 
Porodica; Rod i Vrsta.

6. Prokariotska ćelija

 – jednoćelijski organizmi sa nediferenciranim jedrom i manjim 

brojem ćelijskih organela (virusi,bakterije,modro zelene alge). 

Eukariotska ćelija

 – 

7. Virusi 

– sitne partikule za koje bi se moglo reći da predstavljaju granicu između 

živog i neživog svijeta. Građeni su od nukleinske kiseline i proteinskog omotača.

8. Umnožavanje virusa

 : potrebno je da nukleinska kiselina virusa dospije u čeliju 

domačina i omoguči nastajanje infektivnih kopija, odnosno replikacija virusa.

9.

 

Mutacija

 – promjene u genetskom kodu, genetička nestabilnost, sposobnost 

mutacije, produkcija potpuno novog potomstva.

10. Monera

 - To su sićušne partikule (veličine od 15 pa do nekoliko stotina 

nanomikrona) građene od nukleinske kiseline (DNK ili RNK) i proteinskog omotača.

11. Azotofiksatori

 – redukcioni process provođenja gasa azota N

2

 

u formu amonijaka 

NH

3

- vitalni ekološki proces. 

12. aerobi

 

 

 - koriste O2 za metabolizam; 

anaerobi

 - nije potreban O2 za metaboličke 

procese.

13. Patogene bakterije

 

su one bakterije koje su sposobne da izazovu oboljenje bilo da 

uništavaju ćelije domaćina, bilo da produkuju toksine.

14. Protista

 – taksonomsko carstvo u koje spadaju protoe, primitivne alge.

15. OSNOVNE ĆELIJSKE ORGANELE

: ćelijska membrana; citoplazma; jedro; 

mitohondrija; lizozomi; goldžijev aparat.

16. Animalia

 - Životinje su višećelijski eukariotski organizmi koji produkuju polne ćelije 

– gamete (jajne ćelije i spermatozoide) u polnim žlijezdama – gonadama (ovarijumu i 
testisima).

17. Životna sredina

 – činikompleks svih uslova na zemlji koji omogućavaju život 

organizmu.

18. Pokretljivost

 – jedna od osnovnih odlika životinja, radi zaštite i opstanka.

19. Razmnožavanje 

– Sesilno – jednovremeno oslobađanje jajne ćelije i spermatozoida u 

spoljašnu sredinu, ne kreću se. Bespolno – kod nižih oblika organizama; Polno.

20.

 Višećelijski organizmi - živi organizmi se prema svojoj organizaciji dijele na: 
jednoćelijske (unicelularne) i 

višećelijske 

(multicelularne)

 Metazoe.

21. Klasifikacija životinja – 

sunđeri; dupljari; pljosnati crvi; obli, valjkasti crvi; 

prstenasti člankoviti crvi; mekušci; zglavkari; bodljokošci; kičmenjaci.

22. Vertebrata – 

kičmenjaci koji pored kičme se odlikuju lobanjskom čaurom, mišićima 

i nervnim sistemom (ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari).

23. Simetrija živih bića - 

Osnovni arhitektonski princip živih bića. Manifestuje se u 

pravilnosti i rasporedu djelova tijela.

24. Varenje – 

niz uzastopnih

 

procesa koji imaju za cilj pripremu hrane za apsorpciju.

25. Uloga hrane – 

hrana je izvor energije prisutne u vidu hemijskih jedinjenja koja ulaze 

u njen sastav.

26. Energija – 

ne može stvoriti ni iz čega, niti izgubiti, već se vrši samo transformacija 

jednog oblika energije u drugi.

27. HERBIVORI 

– biljojedi; 

KARNIVORI – 

mesojedi. Razlikuju se po rasporedu 

aoma u molekulu, sistem za varenje kod mesojeda je kraći nego kod biljojeda.

28. Digestivni trakt 

ima oblik neprekidne cijevi koja počinje usnim otvorom a završava 

se anusom, te se zove i alimentarni kanal. 

29. Pljuvačka u sistemu varenja - 

natapanje i omekšavanje hrane pri žvakanju; pomoć 

pri gutanju; dovodi do rastvaranja sastojaka hrane i osjećaja ukusa...

30. Gutanje hrane 

prestavlja fiziološki akt pri kojem se sažvakana i pljuvačkom 

natopljena hrana (u obliku bolusa-loptice) transportuje iz usne duplje preko ždrijela i 
jednjaka u želudac.

31. Varenje u želucu 

- Želudačni sok - je proizvod lučenja površnog epitela želuca kao i 

želudačnih žlijezda. 

Pepsin

 luče žlijezde želuca u obliku pepsinogena koji  pod 

utjecajem HCL prelazi u pepsin i služi za ralaganje životinjskih i biljnih proteina.

32. Poligastične životinje – 
33. Burag ili rumen 

je predželudac kod preživara.

34.

HCL u želudcu - 

aktivira neaktivni pepsinogen u aktivni pepsin; obezbeđuje 

optimalnu (kiselu ) sredinu za djelovanje pepsina; denaturiše bjelančevine; 

rastvara 

nerastvorljive soli gvožđa i bakra i 

ima baktericidno dejstvo.

35. Varenje hrane u tankim crijevima - 

U tankim crijevima se odigrava završno 

razlaganje hrane i resorpcija hranjivih materija putem crijevnih resica.

36. Resorpcija

 – process prelaska svarenih hranljivih sastojaka hrane u krv ili limfu kroz 

sluzokozu digestivnogtrakta.

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti