Kriminalistika tehnika- mini, mini skripta 

Tehnike ili metodi

   

identifikacije tragova:   Tragovi 

su forme koje nastaju usled kontakta 

dva materijala: dodirom, pritiskom, utiskom. 

Tragovi se mogu naći

:na MKD – bliža ili dalja 

okolina,na   učiniocu   KD,na   žrtvi,na   predmetu,na   sredstvu   izvršenja   KD.  

Vrste   tragova

Prolazni  tragovi,tragovi  karakterističnog   izgleda,uslovni  tragovi,kontaktni  tragovi. 

Klasifikacija   tragova    prema   vrsti   KD:

  Tragovi   ubistva,   provale,   nasilja,   silovanja. 

Klasifikacija   tragova   prema   vrsti   materijala

:metal,staklo,plastika.

 

Klasifikacija   tragova 

prema   poreklu

:   fizicki,hemijski,bioloski.

 

Klasifikacija   tragova  prema   agregatnom  stanju. 

Klasifikacija tragova prema pitanju na koje treba odgovoriti.  Klasifikacija tragova  prema 
načinu nastanka.

 

Klasifikacija tragova prema vrsti traga.

Etape   obrade   tragova   su

:prepoznavanje,  obeležavanje,  fiksiranje,prikupljanje,pakovanje, 

klasifikacija,komparacija,identifikacija,individualizacija,rekonstrukcija. 

Metodi 

identifikacije

:  testovi;  detekcioni   sistemi;  neseseri   posebnih   namena;  hemijski 

reagensi;uređaji   za   identifikaciju    na   bazi  vidljive   svetlosti,

UV

  zračenja

IC

  zračenja,  

X

-

zračenja. Tragovi se identifikuju u forenzičkim laboratorijama.Metodi identifikacije baziraju 
se na najširoj podeli tragova:identifikacija tragova organskog porekla,identifikacija tragova 
neorganskog porekla.

Tragovi  organskog  porekla

:  Ljudske  tečnosti i  izlučevine,  koža  i tkiva,nokti,  kosti i  zubi, 

dlake i vlakna, droge, alkohol, boje i lakovi, naftni derivati, eksplozivi, bakterije, virusi,biljke, 
životinje.

 

Laboratorijske analize

: Hemijske analize;kristalografija (RSA); nuklearna magnetna 

rezonanca   (NMR);  hromatografije:   tečna,   gasna,  tankoslojna,  pirolizna;elektroforeza; 
spektrofotometrija;masena   spektrometrija;gasna   hromatografija/masena   spektrometrija 
(GC/MS);  mikroskopije:  klasična,  polarizaciona,  elektronska. 

Kristalografija

  je   metod 

dobijanja   slike   strukture   (građe)   kristala.  Slika   nastaje   dejstvom  X-zraka   na   kristal.Meri 
geometrijski   oblik   kristala.  Kristalografija   određuje   unutrašnju   građu   kristala. 

NMR 

(nuklearna magnetna rezonanca) je postupak koji daje sliku unutrašnje strukture ljudskog tela. 

HROMATOGRAFIJA 

je postupak razdvajanja hemijske smeše (organskog ili neorganskog 

porekla,   različitih   agregatnih   stanja)  na   sastavne   komponente.

GASNA  hromatografija

Analizira se smeša više organskih jedinjenja u gasovitom stanju, ili smeša dovedena u to 
stanje.

TEČNA  hromatografija

:

 

Analizira   se   smeša   raznih   jedinjenja   u   tečnom   stanju   na 

sobnim temperaturama. 

TANKOSLOJNA hromatografija

 :Koristi se za brze analize tečne 

smeše. 

PIROLIZNA hromatografija

: Molekuli uzorka (čvrsta faza) zagrevaju se u pirolizeru 

i   razbijaju   na   manje   segmente,   koji   se   dalje   podvrgavaju   postupku   gasne   hromatografije. 

Elektroforeza

:Metod kojim se vrši razdvajanje jonizovanih atoma i molekula po njihovim 

masama ili veličinama u električnom polju.

Spektrofometrija

:

 

Metod koji za identifikaciju 

materijala   koristi   pojavu   apsorpcije   zračenja   pri   prolasku   kroz   taj   materijal.  

Spektralna 

analiza

 je ispitivanje apsorpcionog i emisionog spektra nekog materijala, preko kojeg se može 

ustanoviti   njegov   hemijski   sastav.

Maseni   spektrometar

:  analizira   atome   i   molekule   na 

osnovu njihovog skretanja u magnetnom polju;meri mase malih naelektrisanih čestica-jona; 

razdvaja različito naelektrisane čestice; prikazuje spektar masa u snopu čestica - spektrogram. 

Mikroskopiranje

 je metod posmatranja malih ili za ljudsko oko nevidljivih tragova. 

Mikroskopi  

za uvećanje koriste vidljivu i polarizovanu svetlost,  X-zrake,  kao i snop brzih 

elektrona.Primenjuju se i kod neorganskih materijala.  Uvećavaju tako što povećavaju vidni 
ugao. Daju uvećan lik posmatranog predmeta.Sastoji se od Mehanički deo - tubusi, postolja, 
držači  Optički elementi - sočiva, prizme i ogledala.  Izvori svetlosti.

Postoje

:  lupa  ,klasični 

mikroskop ,komparativni mikroskop ,stereomikroskop ,polarizacioni mikroskop ,elektronski 
mikroskop ,UV i X-mikroskopi. 

Tragovi neorganskog porekla

: metali ,minerali,legure,hemijski elementi,stakla ,boje, lakovi, 

vlakna,klasični   eksplozivi.

Laboratorijske  analize   tragova

:  hemijska   analiza  ,emisiona 

spektroskopija

  (Spektroskopija   je   disciplina   koja   se   bavi   proučavanjem   interakcije  EM 

zračenja  i  materijala.  Zasnovana je na  pojavi  emisije energije.

 

Emisija zračenja atoma je 

osnova   za   određivanje   elementarnog   sastava   supstance   neorganskog 
porekla.),Mikroskopije,

atomska   apsorpciona  spektroskopija  (AAS)(

Metod  AAS  meri 

talasne dužine upadnog svetlosnog zračenja, koje se apsorbuje na atomima gasovitog uzorka –
biva   apsorbovano   samo   zračenje   indikativnih   talasnih   dužina   uzorka

),  rendgenska 

fluorescentna analiza (RFA)(

 Metod se koristi za identifikaciju čvrstog i tečnog materijala 

preko spektra rendgenskog zračenja), 

rendgenska difrakcija

 (Rendgenska difrakcija je metod 

identifikacije   supstance   u   čvrstom   stanju

.  Supstanca   je

:  -  polikristal  (kristalni   prah),  - 

monokristal),

neutronska aktivaciona analiza

 

(NAA)(

 Metod identifikacije materijala preko 

energetskog spektra zračenja.Zasnovan je na procesima u atomskom jezgru.

Primeri  tragova:

 

droga,alkohola,dlaka,vlakana,boja,oruđa,oružja,

 

stakla   i   dejstva   sile   na 

staklo,požara,eksplozija,saobraćajnih   nezgoda,oznaka   i   brojeva   na   metalnim 
površinama,dokumenata.

Dlake

:  Ljudske:  kosa,   stidne   dlake,   dlake   brade.Životinjske:   vuna,  moher,  kašmir.Metodi 

identifikacije:

 

mikroskopska   ispitivanja,mitohondrijalna   DNK,neutronska   aktivaciona 

analiza ,gasna hromatografija . 

Vlakno

  je   nit  koja  može   nastati   izvlačenjem   iz   rastvora   ili   rastopa   nekog   organskog   ili 

neorganskog materijala. 

Postupak obrade

:  pronalaženje,  prikupljanje,pakovanje,ispitivanje u 

laboratoriji,komparacija,identifikacija 

–   dokazni   materijal. 

Metodi   identifikacije: 

Mikrospektrofotometrija

 – upoređivanje boja  vlakana – najloni se razlikuju po svom fizičkom 

obliku   i   postojanosti   boje.  

Tankoslojna   hromatografija

  –   analiza   sastava   boje 

vlakna.

Infracrvena   spektroskopija   i   pirolizna   hromatografija

  (IC,   IR/FTIR)  –   određuju 

prisustvo organskih sastojaka vlakna, poređenjem njihovih spektara.

Skenirajuća elektronska 

mikroskopija i rendgenska analiza

 (SEM/EDX) – određuju prisustvo neorganskih sastojaka u 

vlaknima.  

Polarizaciona  mikroskopija

  –   svetlost   koja   prođe   kroz   vlakno   polarizuje   se 

vertikalno i paralelno dužini vlakna; svaka polarizaciona ravan ima karakterističan indeks 
refrakcije. 

Tragovi boje

Boje

 su smeše:pigmenata,veziva,rastvarača, razređivača, aditiva.

background image

Želiš da pročitaš svih 3 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti