Visoka zdravstveno-sanitarna skola 

Visan

Seminarski rad iz neurologije

Tema:

Poremecaji svesti

Mentor:                                                                                                  Student:

Dr Nenad Zivkovic                                                                                    Babovic Sanja 50-II

                           

                                        Beograd,decembar 2016.

Sadrzaj

1.Uvod

2.Svest

3.Poremecaj svesti

3.1.Kvantitativni poremecaji svesti

3.1.1.Somnolencija

3.1.2.Sopor

3.1.3.Koma

3.1.4.Stupor

3.1.5.Krize svesti

3.2.Kvalitativni poremecaji svesti

3.2.1.Konfuzno stanje

3.2.2.Delirijum

3.2.3.Amentni sindrom

3.2.4.Suzena svest

3.2.5.Sumracno stanje

3.2.6.Automatizam

3.2.7.Somnabulizam

3.2.8.Fuge

3.2.9.Hipnotisticko stanje

background image

2.SVEST

Svest je najviši domet psihičkog zivota I isključivo posebnost samo čoveka.
Svest je tesko I skoro nemoguće definisati jer se u savremenom naučnom razumevanju ljudske 
svesti podrazumeva celina dusevnog zivota savremenog coveka.

Psiha   je   najsavršenija   odrazena   posledica   funkcije   mozga   kao   najslozenije   zive   materije   u 
prirodi.Svest   je   krajnji   domet   I   refleksija   psihe   na   sadašnji   razvojnom   nivou   home-
sapiensa.Odrazavanje   unutrašnje   I   spoljašnje   realnosti   pomoću   mozga   je   psihički   zivot 
čoveka,odnosno naša svest.
Psihijatrijska striktna definicija svesti podrazumeva da je svest slozena psihička funkcija koja 
omogućava  individui da ispravno dozivljava sebe I daje podatke o sebi(autopsihicka svesnost), o 
drugima(autopsihicka   svesnost)   I   o   prostornim   I   vremenskim   zbivanjima   (spaciotemporalna 
svesnost).
Svest omogucava coveku svesnost o odvijanju svih drugih psihičkih funkcija.

Najsloženija psihička funkcija i ima dvostruki okvir: 

1

.Svest daje osnovni kvantum budnosti i tako predstavlja bazu za sve ostale funkcije, 

odnosno u biološkom i fiziološkom smislu svest se poistovećuje sa stepenom budnosti

  2

.Svest je integrušuca funkcija i predstavlja rezultat svih funkcija. Ona usklađuje rad 

svih     ostalih   funkcija   i   evidentira   aktivnost   ostalih   funkcija   te   daje   harmoničnost 
duševnom  životu 

Svest samoga sebe ima sledeće karakteristike:

-Svesnost sopstvene aktivnosti
-svesnost jedinstvenosti »ja« (ja sam jedan jedini)
-svesnost identičnosti – kontinuiteta (ja pre, ja sada , ja sutra)
-Svesnost sebe na jednoj i ostalog na drugoj strani – granice ja i ne-ja

Normalnu svest odlikuju:

1. Jasna prisutnost doživljavanja sebe, sopstvenog iskustva i sopstvene 

ličnosti(autopsihička, alopsihička i spacio-temporalna orijentisanost)

2.  Jasna prisutnost doživljavanja okoline

Svest je u najopštijem značenju: sveukupnost vlastitih psihičkih doživljaja (oseti, opažaji, 
sećanja, mišljenje, predstave, asocijacije, osećanja, potrebe i sl.) koje smo u stanju neposredno da 
opazimo introspekcijom i relativno jasno opišemo ili na drugi način izrazimo.

U  poslednjem   veku   sprovedena   su   mnoga   istraživanja   i   prikupljena   su   saznanja   kako   bi   se 
objasnila neurobiološka pozadina svesti. Međutim, upravo zato što je svest vrlo složen pojam i 
nema jedinstvene definicije, nije lako naučno istraživati mehanizme koji dovode do svesti u 
mozgu. Ako promatramo svest kao svojstvo mozga, tada možemo reći da ima materijalnu narav 
koju je moguće istraživati, ali takođe treba imati na umu da svest kao fenomen ne podleže istim 
fizičkim zakonima koji upravljaju ostalim funkcijama u živom organizmu. Ipak neka saznanja na 
području   neurobiologije   svesti   dobijena   su   zahvaljujući   istraživanjima   pojedinih   aktivnosti 
mozga koja se mogu dovesti u vezu sa svesti. To su istraživanja neuropatoloških slučajeva, 
cirkadijalnog ciklusa spavanje-budnost,mehanizama pažnje,vizuelne percepcije i prepoznavanja 
predmeta , voljnjih svesnih radnji itd.  S razvojem tehnika, unazad poslednjih dvadeset godina, 
moguća su merenja i slikanja aktivnosti živog mozga pomoću kojih su dobijeni mnogi vredni 
podaci o funkcionisanju mozga. Tim tehnikama moguće je dovesti u vezu svest i živčane procese 
u mozgu.
              Svest je najmlađa (u filogenetskom smislu), nasloženija i isključivo ljudska psihička 
funkcija, koja se različito definiše: svest obuhvata sve ono što postoji u datom trenutku u psihi 
čovjeka uz doživljavanje sebe i okoline kao i svesnost i saznanje o postojanju sopstvene svesti 
(self)  .  Drugi  definišu  svest  kao  sveukupnost  psihičkog  doživljavanja  Budnost  je  regulisana 
složenim mehanizmima retikularne formacije moždanog stabla. Svest omogućava funkcionisanje 
ostalih   psihičkih   funkcija,   jer   poremećaji   svijesti   neminovno   dovode   do   oštećenja   drugih 
psihičkih funkcija.
     U praktičnom radu stanje svesti se ispituje prisustvom budnosti ili sna, kao normalno stanje 
svesti, potom da li je svest normalno očuvana ili je ispitanik pospan (somnolentan), u stanju 
sopora ili u komi. Potom se utvrđuje da li je ispitanik orijentisan prema sebi, drugim osobama, u 
vremenu i prostoru, dalje da li i kako doživljava sebe i okolinu i kakve su to promjene. I na kraju 
ispituju se ostale psihičke funkcije koje dovode do poremećaja stanja svijesti. Ovi poremećaji se 
bliže opisuju u dole navedenim oblastima koje su posebno pobrojane.
Prilikom   utvrđivanja   svesnosti   o   unutrašnjim   psihičkim   doživljavanjima   osoba   daje   jasne   i 
logičke opise svoga unutrašnjem psihičkog života., što npr. kod delirantnih stanja to nije slučaj, 
kada je opis nejasan, djelimičan, zbrkan.
          Osoba precizno razlikuje i pravilno svrstava osobe i predmete u svojoj okolini po njihovim 
karakteristikama. Ako je svijest poremećena, dolazi do pogrešnog svrstavanja i prepoznavanja 
osoba i predmeta u okolini, koji tada dobijaju drugačije osobine (iluzije), ili je pak prisutan 
utisak usporeneog odnosno ubrzanog odvijanja događaja.Poremećaji svijesti se mogu primetiti 
posmatranjem ostalih psihičkih funkcija, koje mogu indirektno da ukažu na poremećaj svijesti, 
kada samim posmatranjem funkcija svesti nije moguće ili je vrlo teško otkriti neki od njenih 
poremećaja, kao što je slučaj kod nekih sumračnih stanja i fuga kod epileptičara. Tada je često 
uočljiv   poremećaj   pažnje,   kada   postoji   nemogućnost   održavanja,   usmjeravanja   i   fokusiranja 
pažnje, što neminovno dovodi do toga da su stimulusi iz okoline nedovoljno jaki, nejasni, a 
njihova interpretacija je nepotpuna i pogrešna. U normalnim uslovima to se javlja kod iscrpljenih 
i pospanih ispitanika, kod kojih pažnja nije nikad u potpunosti poremećena, a poslije adekvatnog 
odmora dolazi do potpunog oporavka psihičkih funkcija bez ikakvih posledica. Kod organskih 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti