Uvod u metodologiju društvenih nauka

1. Opći pojam nauke, njena struktura i klasifikacija

1.1. Opći pojam nauke
Nauka je specifična društvena djelatnost. Specifična je jer se s njom bave posebni članovi 
društva – naučnici, a društvena zato što se može identifikovati kao činilac društvene 
stvarnosti.

1.2. Struktura i struktuiranost nauke
Bitni činioci nauke su:

1 .predmet i metod nauke
2 .naučno saznanje o predmetu i metodu nauke 

koje se može posmatrati kao:

a) vežeće aktuelno saznanje – čine ga saznanja koja se u datom momentu (periodu) smatraju 
istinitim, prihvatljivim i upotrebljivim. Ova saznanja se sastoje iz saznanja koja su nastala u 
prethodnom vremenu i čija se istinitost i dalje prihvata.
b) moguće i vjerovatno saznanje – je ono koje je osnovano pretpostavljeno. Treba imati u 
vidu da saznanja sa visokim stepenom vjerovatnoće u društvenim naukama prelaze u 
kategoriju aktuelno važećih naučnih saznanja.
c) prevaziđena naučna saznanja – mogu se shvatiti da dva načina.
Prvo, to su saznanja koja su bila u osnovi valjana, ali nisu dovoljna pa je njihov dotadašnji 
stepen prevaziđen.
Drugo, ono saznanje koje je bilo valjano u određenom prethodnom periodu, a razvojem nauke 
je zamijenjeno novim, produktivnijim saznanjem.

3. zablude i pogreške nauke

Strukturu naučnog saznanja čine:

-potpuno istinita saznanja
-djelomično istinita saznanja
-minimalno istinita saznanja
-saznanja čija istinitost nije utvrđena

Strukturni činioci nauke:

1. postulati i polazišta
2. aksiomi
3. teoreme (nalaze se u osnovi aksioma)
4. teorije (u čijem sastavu nailazimo na verifikovana, ali i na hipotetička saznanja)
5. naučne hipoteze
6. naučni zakoni
7. naučni argumenti
8. naučna vjerovanja i uvjerenja
9. naučna ideologija odnosno sistem vrijednosti nauke

Predmet nauke je opštost, zakonitost i pravilnost, a cilj naučno objašnjenje i prognoza. 
DRUŠTVENA STVARNOST!!!

Svojstva nauke:

1. Predmetnost -  podrazumijeva otkrivanje i stalnu artikulaciju predmeta.
2. Provjerljivost – podrazumijeva mogućnost interpersonalnog provjeravanja u određenim 
uslovima, postojanje valjanih argumenata i procedure. Provjerljivost je u funkciji istinitosti
3. Relativna Istinitost - 
4. Samorodnost – znači da nauka samu sebe proizvodi i samu sebe razvija.
5. Sistematičnost – podrazumijeva da se naučna saznanja stiču sistematski te da se stečena 
saznanja sistematizuju po određenjim kriterijima kao i sa se sistematično izlažu.
6. Racionalnost – podrazumijeva da je saznanje prvenstveno rezultat intelektualnog rada, 
odnosno naučne prakse-
7. Društvena svrsishodnost – korisnost po društveni progresivni razvoj
8. Razvojnost – kretanje naučnog saznanja od površnijeg ka dubljem i suštinskijem, od 
jednostavnog ka složenom, od manje tačnog ka tačnijem, od deskriptivnog do objašnjenja i 
predviđanja.
9. Prognostičnost – nastoji da predvidi opštosti, pravilnosti i zakonitosti kretanja i da otkrije 
uzročno-posljedične veze i uslove događaja.

Klasifikacija nauke:

1. Nauke uopće – kao djelatnost
2. Prirodne nauke
3. Društvene nauke

2. Specifičnosti društvenih nauka

Dosta je jednostavno konstatovati da je opći predmet društvenih nauka čovjek i ljudsko 
društvo. Međutim, u daljem i dubljem shvatanju ovog predmeta ističemo:
1.Populacija koja se odlikuje sposobnostima mišljenja i suđenja, voljnog ponašanja, planiranja 
i vrjednovanja.
2.Čovjek,
3.Aspekti i komponente ljudskog života
4.Povezanost psihičkih sa društvenim procesima
5.U sastav predmeta društvenih nauka spada mnoštvo nauka i naučnih disciplina raznih nivoa 
opštosti predmeta. 

3. Metod i metodologija nauke. Metodologija i metodika

U naučnoj praksi razlikujemo:
1. metod nauke
2. metod istraživanja.

background image

4. Metode prikupljanja podataka i njihova obrada –  posmatranje, ispitivanje, eksperimenti, 
analiza sadržaja dokumenata i studija slučaja pa i biografske metode.

Po ulozi i funkciji možemo razlikovati:

1. Metode konceptualizacije
2. Metode prikupljanja podataka
3. Metode obrade podataka

3.3. Pojam metodologije

Postoje tri stanovišta o metodologiji:
Prvo, da metodologija kao posebna naučna cjelina ne postoji nego da je ona dio 
epistemologije.
Drugo, tvrdi da je metodologija naučna disciplina logike. Metodologija nije dio logike jer ona 
ima širi predmet, a logika uži predmet.
Treće, da je metodologija posebna – specijalna nauka.

Predmet metodologije

 su naučno-istraživačke koncepcije, odnos aksioma, teorije, teorema, 

odnos predmeta, varijabli i indikatora; instrumenata, indikatora i procedura, mogućnosti i 
načini mjerenja, vrjednovanje podataka i zaključivanje na osnovu njih te saopštavanja i 
primjena rezultat istraživanja

.

Metod metodologije 

čine: 

1. korpus, koncepcija itd. koji se koristi u metodološkim istraživanjima
2. meta metodologija
3. korpus metoda nauke koji se može adaptirati na predmet metodologije.

3.4. Struktura metodologije

Osnovnu strukturu metodologije i njenog predmeta čine tri dijela:

1. Logički dio 

izučava pravila raznih logika i odnose tih pravila sa metodom nauke, 

metodama istraživanja i predmeta nauke odnosno naučne discipline.

2. Epistemološki dio 

u kojem se razrješavaju pitanja odnosa istraživanja i naučnog saznanja o 

predmetu nauke i naučnom metodu

3. Naučno strategijski dio 

primjenjeni dio metodologije, proučava i razrješava pitanja 

odnosa razvoja i stepena naučnog saznanja o predmetu nauke i razvoja metodološkog 
saznanja.

3.5. Klasifikacija i izvori metodologije

Metodologija se klasifikuje prvenstveno po kategorijama opštosti i predmeta, dakle na istim 
osnovnim kriterijima po kojim se klasifikuje i metod.

Po opštosti razlikujemo:
1. Opštu metodologiju
2. Posebne metodologije
3. Metodologije pojedinačnih nauka

Po predmetu su:
1. Metodologija nauke uopće
2. Metodologija prirodnih nauka
3. Metodologija društvenih nauka
4. Metodologija psiholoških nauka
5. Metodologija konkretnih pojedinačnih nauka i naučnih disciplina.

IZVORI  metodologije:
1. Filozofija, a posebno epistemologija
2. Razne naučne teorije, njihovi postulati i aksiomi, teorijski stavovi, sudovi i zaključci pa i 
njihove hipoteze.
3. Istraživanja predmeta nauke i odnosa između nauka i njihovih predmeta
4. Metodološka istraživanja
5. Istraživanja koja se vrše u okviru metodike.

3.6. Metodologija i metodika

Naučna metodologija se bavi metodama strogo definisanog procesa – metodama naučnog 
saznanja. Prema tome, naučna metodologija se bavi svim aspektima naučnog saznanja kao 
opšteg i osnovnog metoda sticanja naučnog saznanja.

METODOLOGIJU DEFINIŠEMO

 KAO NAUKU O NAUČNIM METODAMA 

NAUČNOG SAZNANJA O NAUCI I NAUČNIM DISCIPLINAMA I KAO 
KONSTITUTIVNI DIO SVAKE NAUKE I NAUČNE DISCIPLINE, TE KAO 
TEORIJSKO-EMPIRIJSKU NAUKU.

Metodika 

se isključivo bavi metodama djelovanja na određene pojave i procese u praksi.

Metodika se bavi primjenom i konkretizacijom, aplikacijom na pojedinačna, već postojeća 
naučna saznanja
Metodika se oslanja na naučna saznanja o pojavama-procesima na koje se djeluju ili će 
djelovati
Izučava metode svjesnog, ciljanog svrsishodnog djelovanja na određene procese i pojave
Ima jasno definisan i razgraničen predmet izučavanja unutar predmeta nauke-naučne 
discipline
Iako metodika nije sastavni dio niti oblik metodologije, ona je povezana sa metodologijom 
zbog odnosa metoda saznanja i metoda djelovanja i zbog poretka u odnosu znanje-djelovanje

KLASIFIKACIJA METODOLOGIJE:
OPŠTA METODOLOGIJA 

- Bavi se opštim principima i postulatima naučnog istraživanja i 

opštim, osnovnim odredbama metoda

POSEBNE METODOLOGIJE

Bave se specifičnostima metoda i primjenom koji proizilaze iz zahtjeva predmeta skupa 
srodnih nauka

SPECIJALNE METODOLOGIJE 

razrješavaju pitanja metoda proizašlih iz zahtjeva 

predmeta pojedinih nauka i naučnih disciplina

EPISTEMOLOGIJA (grč. episteme –znanost) je teorija o znanostima, njihovim metodama i 
njihovoj sistematici. Filozofska disciplina koja proučava mogućnosti, granice, objektivnu 
vrijednost i predmet spoznaje.

LOGIKA filozofska disciplina koja proučava oblike valjane (pravilne, ispravne) misli i 
metode znanstvene spoznaje.

ZNANOST (g. Episteme, e. Science) predstavlja skup svih metodički stečenih i sistematskih 
sređenih saznanja.

background image

2. Otkrivanje izvora saznanja o problemu i identifikaciji naučnog i drugog manje-više 
pouzdanog i inspirativnog saznanja o problemu.
3. Preliminarno određenje mogućeg predmeta istraživanja i njegova artikulacija u formi 
istraživačke teme

Druga etapa

,  konceptualizacija istraživanja, koja također sadrži tri faze:

1. Izbor, odnosno formiranje paradigmatski postavki
2. Definisanje projektnog zadatka
3. Izrada idejne skice – idejnog projekta

Treća etapa

, obuhvata izradu projekta istraživanja kao naučnog i operativnog dokumenta 

odnosno nacrta naučne zamisli, instrumenata i planova istraživanja i njova provjera te 
realizacija istraživanja.
Posljednja (četvrta) etapa, čine je izrada izvještaja o rezultatima istraživanja i toku istraživanja 
i izrada priloga izvještaja.
Posljednja faza, je primjena saznanja stečenih istraživanjem u nauci i društvenoj praksi. 

1.2.2 Klasifikacija naučnih istraživanja

Klasifikacija naučnih istraživanja i sama mora da bude naučna tj. na osnovu pravila osnovne 
naučne metode koja se naziva specifikacija. Uobičajene su četiri grupe kriterija klasifikacije:

1. Po kriteriju predmetu razlikujemo

: teorijska i empirijska;  masovna i individualna; 

predmetna i metodološka; kvalitativna i kvantitativan; istraživanja u prirodnim, psihološkim i 
društvenim naukama; i interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja.

2. Po kriteriju vremenu trajanja razlikujemo

 

 

:

  

 blic-istraživanja; dugoročna; srednjoročna; 

kratkoročna; longitudinalna; panel istraživanja; ponovljena zavisna i ponovljena nezavisna 
istraživanja; transferzalna istraživanja; mozaik istraživanja;

3. Po kriteriju primijenjenih metoda razlikujemo

 

 

:

  

 eksperimentalna; anketna; opservaciona i 

multimetodska istraživanja

4. Po ulozi i funkcijama u naučnom saznanju

 

 

 nailazimo na sljedeće klasifikacije:

 

 

 

a) po ulozi: fundamentalna; primjenjena i razvojna
b) prema ciljevima istraživanja: deskriptivna; klasifikatorko-tipološka; heuristička; kauzalna i 
prognostička (određuju naučnu prognozu)
c) po kriteriju zadatka: dijagnostička; verifikovana i prognostička (predvidjeti događaje u 
budućnosti)
d) po kriteriju kompetentosti razlikujemo:  naučno kompetentna; i naučno nekompetentna

Svojstva naučnog istraživanja:

PREDMETNOST
NAUČNA OSNOVANOST
LOGIČNOST I SMISLENOST
KRITIČNOST I SAMOKRITIČNOST
KONZISTENTNOST I KOHERENTNOST
PRODORNOST
REALISTIČNOST I OBJEKTIVNOST
CJELOVITOST
SISTEMATIČNOST

Želiš da pročitaš svih 28 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti