Organizacija stočarske proizvodnje
*
ORGANIZACIJA STOČARSKE PROIZVODNJE*
1.PREDMET PROUČAVANJA
Poizvodnja i prerada stočnih proizvoda ili stočarsko-industrijski kompleks
predstavlja podsistem agroidustrijskog sistema. Stočarsko-industrijski kompleks
delimo u četiri faze:
1. Proizvodnja stočne hrane
2. Proizvodnja stočarskih proizvoa
3. Prerada stočarskih proizvoda
4. Promet stočarskih proizvoda
Predmet proučavanja Org. Stoč. Proiz. su proizvodnja stočnih proizvoda i prerada
stočnih proizvoda. Proizvodnja stočnih proizvoda i njihova prerada odvija se u
različitim prirodnim i društveno-ekonomskim uslovima.
Proces organizovanja usmeren je ka ostvarivanju određenog cilja. Oblast
proizvodnje i prerade stoč. proizvoda posmatra se kao privredna aktivnost čiji je
cilj postizanje ekonomskih rezultata.
2. POVEZANOST SA DRUGIM NAUČNO NASTAVNIM
DISCIPLINAMA
Ovom nastavnom disciplinom obuhvaćene su dve naučne oblasti (organizacija i
ekonomika proizvodnje) i dve faze reprodukcionog ciklusa (proizvodnja i
prerada sočnih proizvoda) što pokazuje da za uspešno rešavanje problema
neophodna je odgovarajuća stručna širina.
Biotehničke nauke-
pružaju brojna saznanja o osobinama domaćih životinja u
vezi reprodukcije, iskorišćavanja, povećavanja proiozvodnje po jedinici
kapaciteta i poboljšanje kvaliteta.
Razvoj veterinarskih nauka-
pruža sve više metoda i sredstava za efikasniju
zdravstvenu zaštitu stoke.
Tehničke nauke-
nude sve novija rešenja za smeštaj stočne hrane, stoke, stočnih
proizvoda
kao i za preradu stočnih proizvoda. Stvaraju se nova rešenja u
konstrukciji opreme i unapređenju uslova mehanizovanja i automatizvanja
radnih procesa.
1
Tehnološki razvoj-
širok izbor tehnoloških i tehničkih rešenja koliko predstavlja
povoljnu okolnost, toliko i postaje složen problem u donošenju odluka u datom
momentu.
3. STOČARSKO-IND. KOMPLEKS KAO DEO AGROINDUS. SISTEMA
Horizontalno povezivanje-
sa2stoji se u stvaranju optimalnih proizvodno-
ekonomskih, tehničko-tehnoloških i institucionalnih uslova za uspešniji razvoj
proizvodnje unutar svake pojedinačne faze.
-U fazi proizvodnje stočne hrane nedovoljno je razvijena horizontalna integracija
-U fazi proizvodnje stočnih proizvoda horizontalno povezivanje je više razvijeno
nego u ostalim fazama stočarsko-industrijskog kompleksa
-U proizvodnji kravljeg mleka i ovčarstvu razvijen je model zajedničke
proizvodnje koji se karakteriše time da zadruga daje priplodnu stoku i ustupa je
proljoprivrednim prouzvođačima na iskorišćavanje, a oni obezbeđuju stočnu
hanu, smeštaj ,rad...
-U tovu junadi ima široku primenu model pod nazivu „uslužni tov“. Zadruga
obezbeđuje podmladak, deo stočne hrane i veterinarsku zaštitu, a poljoprivredni
proizvođač obezbeđuje objekat,deo hrane i rad.
Vertikalno povezivanje-
nalazi se u početnoj fazi i manje su razvijena od
horizontalne integracije. Vertikalna integracija se javlja u dva vida:
-Prvi vid predstavlja vertikalno povezivanje primarne proizvodnje stočne hrane,
industrijske prerade stočne hrane,proizvodnje mesa, mleka i jaja. U preduzećima
i na poljoprivrednim gazdinstvima postignut je visok stepen vertikalne
povezanosti između proizvodnje stočne hrane i proizvodnje stočnih proizvoda.
-Drugi vid predstavlja povezivanje proizvodnje stočne htane, proizvodnja stočnih
proizvoda i prerada stočnih proizvoda..
4.ORGANIZACIONE I EKONOMSKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH
GRUPA STOČNIH HRANIVA
Pod stočnom hranom podrazumevaju se svi proizvodi koji mogu da se koriste za
ishranu stoke a da pri tome nemaju štetno dejstvo na organizam životinja. Za
razvrstavanje hraniva koriste se sledeći kriterijumi:
1.
Poreklo hraniva: - Hraniva biljnog porekla
- Hraniva životinjskog porekla
-
Hraniva mineralnog porekla
2

farmama. Ovu grupu obuhvataju hraniva: stočna, polušećerna i šećerna
repa, mrkva, krompir, bundeva, tikva.
C)
Konzervisana kabasta hraniva
- koriste se na mestu gde se nalaze
životinje i to posle pripreme i skladištenja. U pripremi hraniva koriste se tri
postupka: sušenje, kišeljenje, kombinacija sušenja i kišeljenja
Sušenjem
se dobija suva kabasta hrana koja sadrži manje od 40 %vode i više od 19 %
sirove celuloze. Sušenje se izvodi prirodnim i veštačkim putem a može i
kombinovano. Gubici pri sušenju nastaju zbog sledećih uzroka: oksidativni
procesi, gubici mehaničkim putem, ispiranjem pod uticajem kiše i gubici
trulenjem kao i fermentacijom.
Kišeljenjem-
se dobija silaža hranivo koje
je nastalo mlečno kiselim vrenjem u anaerobnim uslovima i sadrži preko
60 % vode. Pri spremanju, skladištenju i dopremanju silaže do jasala
javljaju se gubici hranjivih materija usled: trulenja, oticanjem soka iz
silažne mase i mahaničkim putem
Kombinacijom sušenja i kišeljenjem
dobija se senaža. Hranivo po mnogim obelezjima slično silaži ali se za
spremanje koriste prosušene biljke i stepen vlažnosti kreće se od 40 – 60 %.
D)
Koncentrovana hraniva
- imaju više od 65 hranivih ovsenih jedinica u 100
kg suve materije, manje od 19 % sirove celuloze i manje od 40 % vode. Dele
se na: zrnasta hraniva i nezrnasta hraniva.
Zrnasta-
obuhvataju zrnevlje
žita (kukuruz, ječam, ovas), leguminoze (soja, grašak, lupina)i ostalih
biljaka (suncukret, lan, konoplja).
Nezrnasta-
obuhvataju žir i kesten a
koriste se u ishrani svinja. Karakteristika je da se koriste u konzervisanom
stanju, visok procenat suve materije u jedinici mase (oko 85 %), visok
sadržaj energijei 100 kg suve materije, i visok stepen svarljivosti. Sve ove
osobine čine ova hraniva pogodnim za transport skladištenje i distribuciju
stoci i iskorišćavanje u digestivnom traktu.
Obeležja koja smanjuju ekonomičnost su niski prinosi po hektaru kao i veći
stepen napada štetočina i bolesti čime se povećavaju gubici.
E)
Sporedni proizvodi prehrambene industrije
- čine grupu hraniva koja se
proizvode u nekoliko grana prehrambene industrije:
-
Industrija jestivog ulja
(sačme i pogače soje, suncokreta, uljane repice)
Mlinska industrija
(mekinje i stočno brašno)
Industrija skroba
(kukuruzni gluten i droždina)
Industrija piva
(pivski trop-posle fermentacije ječma, pivski kvasac)
Industrija alkohola
(dzibra- i u tečnom i u suvom stanju)
Industrija šećera
(rezanci šećerne repe)
4
Industrija vina
(proizvodi kominu)
U našim uslovima najveći značaj imaju sporedni proizvodi industrije ulja
kao hraniva sa visokim sadržajem proteina, sličan značaj imaju i mekinje.
Hraniva mogu da se koriste i u tečnom i u suvom stanju, a u tečnom
odlikuju se vrlo niskim sadržajem hranljivih materija pa nije ekonomski
opravdano transportovanje na veću udaljenost. Kad se koriste u suvom
stanju po mnogim obeležjima se približavaju koncentrovanim hranivima
ali im je nedostatak visoka cena izazvana troškovima sušenja.
6. OBELEŽJA HRANIVA ŽIVOTINJSKOG POREKLA
A)
Mleko (kolostrum)-
predstavlja prvu hranu podmlatka sisara. Mlade
životinje ga konzumiraju prvih nekoliko dana i preuzimaju od majke
određene elemente za zdravstvenu zaštitu sopstvenog organizma
B)
Feces (izmet)-
predstavlja ostatke koji nakon prolaska kroz digestivni trakt
još sadrže određeni procenat hranljivih materija i mogu biti iskorišćene
ponovnim prolaskom kroz digestivni trakt.. taj postupak se naziva
reciklaža. Najčešće se u tu svrhu koriste izmet živine i tovne junadi, a
najčešći konzumenti su tovna goveda. Prednost ovih hraniva je što su
jeftina.
C)
Sporedni proizvodi prehrambene ind
.- predstavljaju ostatke u preradi
mesa, mleka i ribe. Sadrže veliki procenat belančevina, mineralnih materija
i vitamina. Stočna hraniva koja proističu iz
industrije mesa
se dele i dve
grupe:
proteinska hraniva-
imaju mnogo veću važnost u ishrani domaćih
životinja posebno u ishrani nepreživara i kod preživara najmlađeg uzrasta
zbog ukupnog sadrzaja proteina, i zbog aminokiselinskog sastava. Osnovni
kriterijum za određivanje vrednosti proteinskih stočnih hraniva jeste tzv.
Proteinska jedinica koja označava procenat proteina i toni hraniva.
Mineralna hraniva
kriterijum za određivanje hranljive vrednosti pa i cene
zasnivaju se na sadržaju fosfora (koštano brašno).
Iz industrije prerade
mleka
ostaju obrano mleko, surutka i mlaćenica. Ako se
koriste u tečnom stanju opterećeni su visokim troškovima transporta.
Iz industrije prerade
ribe
dobija se riblje brašno koje može da prenese miris
na stočne proizvode.
7. OBELEŽJA HRANIVA MINERALNOG POREKLA I ADITIVA
5

9. ORGANIZACIJA ISKORIŠĆAVANJA SVEŽE ZELENE HRANE
Ishrana stoke zelenom masom iizvodi se napasanjem ili davanjem stoci pokošene
hrane u stajama.zelena hraniva se proizvode na oranicama i iz drugih izvora.
Unapređenje proizvodnje na pašnjacima podrazumeva određene mere kojima se
obezbeđuje obnavljanje travnog pokrivača.
U ove mere spadaju: 1. smenjivanje ispaše košenjem
2. podsejavanje smeše trave
3. đubrenje i nega
4. navodnjavanje
Jedna od značajnih mera za unapređivanje pašnjačke proizvodnje je način
iskorišavanja travne mase pri napasanju stoke.
Postoje dva načina iskorišćavanja: slobodni i pregonski
Slobodni se zasniva na slobodnom kretanju stoke po celoj površini pašnjaka.
Pregonski način iskorišćavanja pašnjaka podrazumeva da se raspoloživa
površina deli na pregone, to su delovi pašnjaka međusobno razdvojeni prirodnim
ili veštačkim ogradama.
Organizacija zelenog konvejera
- podrazumeva neprekidno snbdevanje stoke
zelenom hranom u toku vegetacionog perioda. Snabdevanje stoke zelenom
hranom koja se kosi i doprema do jasala odnosi se pre svega na ishranu krava i
priplodnog podmlatka goveda. Da bi se obezbedilo neprekidno snabdevanje
zelenom hranom potrebno je sastaviti plan i bilans zelenog konvejera koji
obuhvata sledeća piranja:
- izbor krmnih useva
- utvrđivanje rokova setve
- procena očekivanog prinosa
- proračun potrebne količine zelene hrane
- određivanje površine koja treba da bude posejana
10.
ORGANIZACIJA ISKORIŠĆAVANJA KONZERVISANE
KABASTE HRANE
Konzervisana kabasta hrana može se duže vremena čuvati u skladištima. Njena
prednost
je da proizvođač može da bira u granicama njenu žetvu, pripremu i
skladištenje i na takav način da izbegne nepovoljne vremenske uslove.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti