Izbori i referendumi
Izbori I referendum
Dvije glavne mogucnosti glasovanja koje ljudu imaju u vecini drustva su: izbori I referendum.
Izbori se odrzavaju kako bi se popunila mjesta u parlamentima ili izabrao predsjednik, dok na
referendumima gradjani izravno odlucuju o nekome politickom pitanju. Izbori su kamen temeljac
predstavnicke demokratije I na njima narod bira druge da donose odluke. Referendumi se katkad
zamisljaju kako ekvivalent direktne demokratije ali se u praksi primjenjuju samo kao jedna vrsta
neobaveznog dodatka sistemima predstavnicke demokratije pri cemu gotovo niko ne smatra da bi
sve odluke trebale donositi na referendumu.
Izbori su glavni mehanizam kojim narod moze izraziti svoja gledista o tome kako bi trebalo
upravljati njegovom zemljom. Nisu svi izbori jednaki. Izborima upravljaju pravila koja, medju
ostalim, odredjuju kakve vrste odluka ljudi mogu donijeti kad se pojave na glasovanju I kkao se
te odluke pretvaraju u mjesta u parlamentu ili u izbor predsjednika.Dok je primjena izbora u
demokratijama univerzalna, primjena referendum silno se razlikuhje. Intrigantna je I sama ta
razlika, kao I pitanje zasto se neka pitanja upucuju, a druga ne upucuju na referendum.
Izbori I izborni sistemi
Izzbori su prakticno opste obiljezje moderne politike. U modernim, liberalnim demokratijama
izbori su sredisnja predstavnicka institucija koja cini poveznicu izmedju naroda I njegovih
predstavnika. Obicni ljudi uglavnom ne mogu direktno ucestovovati u procesu odlucivanja.
Vecinu odluka koje uticu na sve nas donosi sacica pojedinaca kao sto su clanovi parlamenta,
ministri ili predsjednici. Rezim cije vodje nisu izabrani I nisu podozni zahtjevu redovnih izbora
ne moze se smtrati demokratskim. Pod izbornim sistemom mislimo na skup pravila koja
strukturiraju nacin na koji se daju glasovi na izborima I nacin na koji se ti glasovi potom
pretvaraju u raspodjelu polozaja.
Izborni propisi
U modernim demokratijama opseg birackog prava razlikuje se u pojedinostima, a ne u
nacelu.Glasovanje je uopsteno dobrovoljno, a u malobrojnim zemljama je obavezno. Kako je
odziv u vecini zemalja povezan sa socijalno ekonomskim statusom tvrdi se da bi pretvaranje
glasovanja u obavezno pridonijelo uklanjanju glasackog jaza koji zjapi izmedju razlicitih
socijalno ekonomskih statusa. Zemlje se razlikuju prema lakoci pristupa glasovanju. Vecina
zemalja namece neku vrstu uslova, kao sto su finansijski deposit, dokazana potpora odredjenog
broja biraca ili pripadnost nekoj priznatoj stranci. Uopsteno, mandat predsjednika je fiksan dok
ustavi obicno preciziraju maksimilan ali ne I minimalan mandat parlamenata. Predsjednik SAD
ima cetverogodisnji mandat dok njegov francuski kolega ima petogodisnjii mandate . Mandat
nekih parlamenata je fiksan, primjer parlamenti Norveske, Svedske, I Svajcarske imaju
cetverogodisnji zivotni vijek, dok clanovi Predstavnickog doma SAD sluze samo dvogodisnji
mandat. Vecina parlamenata nema fiksan mandate, umjesto toga, aktuelna vlada ima ovlast da
raspusti parlament te obicno koristi tu ovlast da raspise izbore u trenutku koji je za nju
najpogodniji.
Glavne kategorije izbornih sistema
Izborni sistemi mogu se kategorizirati na mnogo nacina, a najjednostavniji se tice velicine
izbornih okruga u kojima se raspodjeljuju mjesta u parlamentu. Mozemo poceti s razlikovanjem
sistema koji se temelje na visemandatnim izbornim okruzima u kojima mjesta u parlamentu
dijele stranke razmjerno svojem udjelu u glasovima I onih koji se temelje na jednomandatnom
izbornim okruzima u kojima najjaca stranka u svakome izbornom okrugu osvaja mjesto. Prvi se
obicno nazivaju razmjernim izbornim sistemima, a drugi vecinskim ili nerazmjernim izbornim
sistemima.
Sistem relativne vecine u jednomandatnim izbornim okruzima
Najjednostavniji je sistem relativne vecine u jednomandatnim izbornim okruzima koji se katkad
naziva I first past the post. Taj se sistem koristi u nekima od najvecih demokratija na svijetu, kao
sto su Indija, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo I Kanada., vise od 40 posto svjetskog stanovnista I vi
se od 70 posto stanovnistva u etabliranim demokratijama zivi u zemljama koja primjenjuju taj
sistem.
Alternativni glas
U izbornom sistemu alternativnog glasa koji se upotrebljava u Australiji biraci mogu rangirati
kandidate tako sto stave 1 uz svoj prvi izbor, 2 uz drugi I tako dalje. Proces prebrojavanja
nastavlja se uzastopnim uklanjanjima najnize rangiranog kandidata I prijenosom njegovih
glasova preostalim kandidatima sve dok jedan kandidat ne bude imao apsolutnu vecinu ukkupnih
glasova.
Dvokruzni sistem
Drugi je nacin popunjavanja mjesta u parlamentu dvokruzni izborni sistem, ako nijedan kandidat
u prvom krugu ne osvoji apsolutnu vecinu glasova, odrzava se drugi krug u koji mogu uci samo
odredjeni kandidati, a pobjednik je onaj ko osvoji najvise glasova. Taj se sistem primjenjuje za
izbor parlamenta u vise od dvadeset zemalja medju kojima su Francuska, Iran I nekoliko bivsih
francuskih kolonija. Ta tri sistema, sistem relativne vecine u jednomandatnim izbornim
okruzima, izborni sistem alternativnog glasa I dvokruzni izborni sistem, medjusobno se
razlikuju, ali u sklopu cjelovitog raspona izbornih sistema imaju mnogo vise onoga sto im je
zajednicko od onoga sto ih razlikuje.
Razmjerni izborni sistem
Razmjerni izborni systemi jako se razlikuju, , ali su im neke stvari zajednicke. Nacelo
razmjernog predstavnistva moze se ostvariti nekom od niza razlicitih metoda, a svima je cilj da
svakoj stranci dodijele udio u mandatima koji je jednak njezinu udjelu u glasovima.
Najjednostavniji nacin da se to postigne jested a cijela zemlja bude jedna velika izborna jedinica,
kao sto je u Izraelu, Slovackoj, Holdiji. Time se granatuje visok stepen razmjernosti. Uobicajnije
je da se zemlja podijeli na odredjen broj manjih izbornih okruga u kojima se prosjecno bira pet,
deset ili dvadeset clanova parlamenta. Primjeri su tog pristupa Brazil, Finska, Spanija. Opisani
sistemi poznati su kao listovni sistemi zato sto svaka stranka predstavlja biracima svoju listu
kandidata. Raspodjela listovnih mjesta zavisi o tome jesu li dio izbora u izbornim okruzima I

bitne za referendum. Prvo, referendum moze biti u nekim okolnostima obavezan ili neobavezan.
Kad su referendum neobavezni, to je sredstvo maotvoreno stranackoj manipulaciji, primjerice
kad vlada odluci uputiti neko pitanje na referendum nadajuci se da se ucvrstiti svoj polozaj.
Drugo, referendum se moze odrzati na zahtjev odredjenog broja biraca te ga u tom slucaju
nazivamo inicijativom. Inicijativa je uoc;ljiva zato sto je rijetka u svjetskim ustavima, ali je ono
malo zemalja koje je imaju siroko primjenjuju. Prednjaci Svajcarska u kojoj vecinu puckih
glasovanja iniciraju biraci, ako predvidjeni broj ljdui potpies peticiju kojom poziva da se glasuje
o promjenama ustaba ili o odbacivanju nekog zakona koji je nedavno usvojen u parlamentu.
Trece, razlikuju se referendum koji promicu odluke I referendum koji kontrolisu odluke. Rijetke
su odredbe koje propisuju prve, takozvani plebiscitarni referendum, na kojima autoritarni vodja
iznosi prijedlog I potom ppoziva puk dag a glasovanjem podupre. Uobicajeni su referendum koji
kontrolisu odluke I na kojima kater koji se protivi nekom prijedlogu moze pozvati narod kao
potencijalnog igraca veta. Mozemo razlikovati I opozivajuce referendum ili inicijative I
odbacujuce referendume.
Argumenti koji se odnose na process
Dva su glavna procesna argumenta:prvo, odredjene javne politike mogu se potpuno legitimisati
samo ako budu prihvacene na referendum, drugo, ucestvovanje na referendum po sebi je dobro I
educira birace o problemima.
Argumenti koji se odnose na rezultate
Davanje ljudima vise izgleda da ucestvuju u odlucivanju navodi se kao argument u prilog
referenduma, ali postoji I protivargument. Primjena referenduma, pogotovo ako su pretjerano
ucestali moze djelovati protiv interesa onih kojima je losije. Drugi argument protiv referenduma
koji se odnosi na rezultate jeste tvrdnja da on moze rezultovati krsenjem prava manjina zato sto
je referendum inherentno sredstvo vecine. Nije lako objasniti razlike u sprovodjenju
referenduma. Najvece zemlje u svijetu slabo koriste referendum, ali ih u Evropi velike zemlje
kao sto su Francuska, Italija koriste redovno. Neke savezne zemlje izbjegavaju referendum dok
ga druge, kao sto su Australija I Svajcarska, prihvataju.
Ponasanje biraca na referendumima
Postoje dva idelanotipska tumacenja ponasanja biraca na referendum. Prema jednom fgledistu,
koje se katkad naziva perspektivom problemskog glasovanja, biraci odlucuju uglavnom na
temelju pitanja na glasackom listicu. Prema drugome, koje se naziva perspektivom izbora drugog
reda, biraci ustvari pridaju slabu pozornost pitanju na glasackom listicu I glasuju u skladu s onim
sto im je doista vazno to jest svojim vrednovanjem aktera na svakoj strain, posebno vlade,
drugim rijecima, ako im se ne svidja aktuelna vlast, glasovace gotovo protiv svakog prijedloga
koji ona uputi na referendum.
Uticaj referenduma
U nacelu, referendum mogu snazno uticati na politiku na niz nacina, a najocitije na rezultate
javnih politika. Sto je s uticajem referendum na kvalitet demokratije? Mogu se konstrisati
uvjerljivi argument o tome d ace primjena referendum uvelike unaprijediti ili uvelike nastetiti
funkcionisanju demokratije. Ipak, konacna je ocjena na ucestalost referendum malo, ili na jedan
ili na drugi nacin, utice na kvaliete demokratije. Standard demokratije, cini se, ne razlikuje se
mnogo izmedju Danske s 18 I Finske s jednim ili izmedju Francuske sa 14 I Njemacke sa nula
referenduma posle rata.
Argumenti za referendum: -referendum osnazuje demokratiju, -zbog nacina na koji su javne
politike povezane na izborima, samo je odrzavanjem referendum o nekom pitanju moguce dobiti
jasan sud naroda o tom pitanju, -odluka koju direktno donosi narod legitimnija je od one koju
donosi samo politicka klasa osobito ako je pitanje od temeljne vaznosti za buducnost drustva,
-referendumski proces stvara informisanije biracko tijelo zato sto su ljudi izlozeni argumentima
dviju strana o nekom pitanju, -svi empirijski podaci pokazuju da referendum, ako se razborito
upotrebljava, moze osnaziti predstavnicku demokratiju
Argumenti protiv referendum: -izabrani su politicari strucni da stvaraju javne politike, a obicni
ljudi nisu, tako da ce izvlacenje odlucivanja iz ruku politickih predstavnika vjerovatno dovesti do
slabije kvalitete odluka, -u praksi mnogi ljudi odlucuju kako glasati na referendumima na temelju
slucajnih cinjenica, tako da iz ponasanja biraca na referendum ne mozemo izvoditi zakljucke o
njihovim preferencijama u pogledu na javne politike, -referendumi daju neosjetljivim vecinama
ili vecinama punim predrasuda mogucnost da pogaze prava manjina, -oni koji najvjerovatnije
glasuju na referendum najzainteresovaniji su za neko pitanje I njima je bolje, tako da
referendumi djeluju protiv interesa umjerenih I onih kojima je manje dobro, -upotreba
referenduma otvara vrata viziji direktne demokratije u kojoj ljudi daju glasove o dnevnom
pitanju ne zamarajuci se informisanjem, cime se trivijalizira proces odlucivanja.
VLADE I BIROKRACIJE
STRUKTURE I INSTITUCIJE
Strukture i institucije se odnose na elemente političkog
sustava:
• Zakonodavnu vlast
• Vlade (izvršnu vlast) i birokracije
• Ustave i sudsku vlast
• Izbore i referendume
• Institucije savezne i lokalne vladavine
STRUKTURE I INSTITUCIJE
Svaki suvremeni politički sustav sadrži ove elemente u nekom obliku: pravne akte, izvršnu vlast,
lokalne institucije i birokracije. Točna konfiguracija ovih elemenata je specifična za

-
U nekim zemljama šef države predlaže mandatara a imenuje ga parlament (Njemačka,
Španija) dok u drugoj skupini nije potrebno imenovanje i glasanje od strane parlamenta
(UK, Nizozemska)
-
Premijer i njegov kabinet politički su odgovorni parlamentu odnosno mogu se uvijek
smijeniti izglasavanjem nepovjerenja.
Diktatorska vlada
-
Trenutno samo Švicarska funkcioniše sa diktatorskom vladom.
-
Predsjednik federacije ujedno je i šef vlade i šef države. To je nadahnuto predsjedničkim
sistemom SAD-a, ali jezička i vjerska različitost zemlje zahtijeva kolegisju vladu: članovi
kolegija rotiraju se na mjestu predsjednika jednom godišnje,
-
Vlada nije politički odgovorna parlamentu
Polupredsjednička vlada
-
Predsjednik se bira izravno
-
Predsjednik imenuje kabinet
-
Predsjednik može raspustiti kabinet
Povezanost vlade i političkih stranaka
- Sve moderne demokracije imaju
stranačku vladu
- Utjecaj kroz:
-
Stranačke programe
-
Odabir članova kabineta
-
Trajna kontrola stranke nad kabinetom
Ipak, stranački utjecaj na vlast (programi i vrijednosti) postaje empirijski relevantan tek nakon
duže vladavine.
Politički kapacitet vlade:
- Jedinstvena nasuprot podijeljenoj vlasti u predsjedničkim sustavima
- Većinska nasuprot manjinskoj vladi u parlamentarnim sustavima
- Jednostranačka nasuprot koalicijskoj vladi u parlamentarnim sustavima
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti