prekriva dentin u predjelu anatomske krune zuba. Sadrži 4-6% organskih i 94-96%
neorganskih tvari, a najbolje je razvijena na griznoj površini.To je najtvrđi dio zuba (i
najtvrđe

tkivo

u organizmu uopšte), ali je veoma krta. Sastoji se od šesterougaonih caklinskih

prizmi promjera 3-6μm, tj. velikih i veoma zbijenih kristala kalcijum-hidroksiapatita za koji
su vezani ioni karbonata,

itd.Ovi kristali su ugrađeni u finu mrežu veoma čvrstih i

gotovo potpuno netopivih

proteinskih

vlakana, a vanjska površina cakline je prekrivena

caklinskom košuljicom (lat. cuticula dentis). Zbog svog sastava caklina je veoma otporna na
djelovanje

enzima

kiselina

i ostalih korozivnih supstanci, te predstavlja prvu i glavnu liniju

obrane zuba od

karijesa

Caklina je djelomično prozirna, tako da boja zuba (koja varira od žućkaste do svjetlosive i
bjeličastoplave) zavisi od boje dentina i prozirnosti cakline. Što je caklina manje prozirna, to
su zubi bjelji, a na prozirnost utiču debljina, gustoća, stupanj kalcifikacije i homogenost
cakline.

Dentin

Dentin

(lat. substantia eburnea) ili zubna

kost

je čvrsto

tkivo

koje izgrađuje najveći dio zuba.

Ne vidi se pri inspekciji zuba

in situ

u ustima, jer je pokriven caklinom (u području krune) i

cementom (u području korijena). Ima približan oblik zuba, a u središnjem dijelu formira
zubnu šupljinu.

Po sastavu je sličan

kostima

, te sadrži 28% organskih i 72% neorganskih materija. Sastoji se

uglavnom od kristala hidroksiapatita, koji su ugrađeni u čvrstu mrežu kolagenih vlakana, a
soli kalcijuma čine ga veoma otpornim na pritisak. Kroz dentin prolaze mnogobrojni
Haversovi kanalići promjera 2-5μm, kroz koje se protežu Tomasova vlakna (ogranci

krvnih

žila

živaca

) i fibra-vlakna (periferni produžeci

stanica

odontoblasta koje grade dentin).

Dentin se stvara kontinuirano tokom cijelog

života

(sekundarni i tercijarni dentin), a boja mu

varira od žućkaste do bijelosive.

Cement

Cement

(lat. substantia ossea s. crusta petrosa) je mineralizirano vezivno tkivo koje prekriva

dentin u predjelu anatomskog korijena zuba. Po građi je sličan kostima i sadrži 32% organskih
i 68% neorganskih materija. Najdeblji je u području vrha (1-2-{mm}-) i račvanja
korjenova. Prožet je sustavom kanalića i lakuna, kroz koji prolaze tanke fibrile (koje
odgovaraju Šarpejevim vlaknima kostiju), a koje fiksiraju zub za okolnu alveolu. Cement se,
slično dentinu, stvara tijekom cijelog života a ima i veliki reparatorni potencijal.

Pulpa

Zubna pulpa

(lat. pulpa dentis) ispunjava unutrašnjost zuba, a sastoji se od rastresitog

vezivnog

tkiva

. Osnovni strukturni elementi

pulpe

su vezivno-tkivne

stanice

, vlakna i osnovna

supstanca. U osnovnoj supstanci (koja potječe iz krvne plazme) nalaze se kolagena i elastična
vlakna,

krvne

i limfne žile,

živčana vlakna

, te relativno mali broj

stanica

(odontoblasta,

fibroblasta, fibrocita, mezenhimalnih stanica, histiocita, limfocita, mastocita i sl).

Kod starijih osoba se

pulpa

postupno smanjuje zbog slabije prokrvljenosti, ali se zbog

stvaranja novih slojeva dentina smanjuje i zubna šupljina.

Pulpa

ima više funkcija:



formativnu u produkciji kolagenih vlakana i stvaranju dentina,



nutritivnu jer regulira

metabolizam

osnovnih elemenata svih dijelova zuba,



neurosenzornu jer sadrži osjećajna

živčana vlakna

, i



obrambenu ulogu koja se ogleda u stvaranju sekundarnog i tercijarnog dentina.

Zubna šupljina

Pulpna komora

(lat. cavum dentis) je analogna vanjskoj konturi zuba i u njezin sastav ulaze

sljedeći dijelovi: komora pulpe (koja se nalazi u predjelu anatomske krune zuba), rogovi
pulpe (okluzalni produžeci komore), pulpni kanal (lokaliziran u predjelu korena), apikalni
otvor (šupljina u predjelu vrha korijena kroz koji prolaze živčani i nutritivni elementi),
lateralni ili akcesorni kanali, pomoćni ili suplementarni kanali i anastamoze (koje povezuju
pulpne kanale).

Slika br.2- Anatomija zuba

Slika br.3-Podjela zuba prema morfološkim karakteristikama

POTPORNE STRUKTURE

Tkiva koja pružaju potporu zubima nazivaju se jednim imenom parodoncij. Tu spadaju
gingiva, cement, periodoncij i koštana alveola.

Gingiva

(desni) je mastikatorna sluznica koja prekriva alveolarne nastavke gornje i

donje

vilice

. Dijeli se na slobodnu (marginalnu) i pripojnu gingivu. Slobodna gingiva oblaže vrat

zuba, obično je svjetloljubičaste boje, talasasta je i visoka oko 0,5-2-{mm}-. Prostor između
gingive i zuba naziva se gingivalni sulkus. U apikalnom smjeru slobodna prelazi u pripojnu
gingivu, koja je čvrsto pripojena za podlogu i nešto crvenija u odnosu na slobodnu gingivu.

Periodoncij

je tkivo koje okružuje korijen zuba i pričvršćuje ga za fascikularnu kost. Prostor

između kosti i zuba naziva se periodontalni prostor. U njemu se nalaze ćelije, krvni i limfni
sudovi, nervi i Šarpejeva vlakna. To su kolagena, neelastična, talasasta vlakna koja su
razapeta između zuba i alveole i koja ograničavaju pokrete zuba samo u fiziološkim
granicama. Grupisana su u snopove i dele se na gingivalnu i alveolarnu grupu.

Alveole

su zubne čašice, smeštene u alveolarnim nastavcima gornje i donje vilice, a

međusobno su odeljene pregradama. Pregrade između alveola susednih zuba se nazivaju

septa

interalveolarija

(lat. septa interalveolaria), a između korenova jednog zuba

septa

interradikularija

(lat. septa interradicularia). Zid alveole se naziva i prava alveolarna ili

vlaknasta kost, pošto su u nju ugrađeni krajevi periodontalnih vlakana.

Fiziološke uloge pripojnog sistema su: potporna (preko njega se ostaruje biološka i mehanička
veza zuba sa alveolom), formativna (koju obavljaju stanice osteoblasti, fibroblasti i
cementoblasti omogućavajući visok reparatorni potencijal potpornih struktura), nutritivna
(koju obavljaju arterijske krvne žile), neurosenzorna i zaštitna uloga (jer prihvaća i amortizuje
različite sile koje djeluju na zub).

Slika br.4-Potporne strukture zuba

VASKULARIZACIJA I INERVACIJA

Zubna pulpa je bogato prokrvljena, što se dovodi u vezu sa njenim mnogobrojnim i značajnim
funkcijama. Krvne žile za zube gornje vilice potječu iz

a. alveolaris superior posterior

aa.

alveolares superiores anteriores

(grana vilične i infraorbitalne arterije), dok su donji zubi

vaskularizirani od strane

a. alveolaris inferior

(bočne grane vilične arterije). Ove krvne žile se

potom dijele i daju ogranke za zubnu pulpu i okolne potporne strukture. Cirkulaciju krvi
reguliraju vlakna autonomnog živčanog sustava.

Gornji zubi su inervirani preko gornjeg dentalnog spleta u čiji sastav ulaze

n. maxillaris

n.infraorbitalis

, a donji zubi dobijaju živce od donjeg dentalnog spleta koji izgrađuju

alveolaris inferior

n.incisivus

GORNJI OČNJAK (dens caninus superior)

Očnjak se nalazi na trećem mjestu od medijalne linije. Mezijalno je u kontaktu sa
gornjim lateralnim sjekuttićem, a distalno sa prvim premolarom.

Gornji očnjak je masivan zub sa većim labio-oralnim promjerom u cjelini, kako
korijena, tako i krune, što mu daje veću stabilnost. Oblik i položaj ovog zuba u vilici
doprinose formiranju pravilnog polulipsastog zubnog niza. Svojim položajem on
održava tonus gornje usne i obezbjeđuje istaknutost uglova usana.

Kruna

gornjeg očnjaka ima oblik četvorostrane piramide, sa vrhom na sječivnoj ivici.

Labijalna površina

je petougaonog oblika, u cjelini ispupčena. Ona je jednim

zaobljenim grebenom, koji polazi sa vrha kvržice očnjaka, podjeljena na dva
nejednaka dijela (fasete):



Mezijalni – duži, uži, ispupčeniji i izbačeniji



Distalni – nešto širi, kraći i uvučeniji

Labijalna površina prelazi u mezijalnu u jačem luku nego u distalnu. Labijlni kvržični
greben predstavlja jače razvijeni srednji lobus, u poređenju za mezijalnim u distalnim
labijalnim lobusom. Između ova tri lobusa nalaze se slabo izražene depresije, koje se
nazivaju mezio-labijalna i gusto-labijalna razvojna brazda.

Palatinska površina

je manja od labijalne. Na palatinskoj površini su jasno izraženi

marginalni grebeni. Oni u incizalnoj i srednjoj trećini ove površine čine proksimalne
granice lingvalne jame, a u cervikalnoj trećini se stapaju sa dobro razvijenim
cingulumom.

Od vrha kvržice do cinguluma pruža se lingvalni kvržični greben. On dijeli lingvalnu
jamu na dva dijela:



Meziolingvalni – uži



Distolingvalni – širi i kraći

Proksimalne strane

su trouglastog oblika. One međusobno konverguju palatinalno i

ka vratu zuba. Mezijalna površina je ravnija, duža i šira od distalne, koja je
ispupčenija, uža i kraća.

Sječivna ivica

je ,,izlomljena“ na dva nejednaka dijela, mezijalni i distalni sagitalni

kvržični greben, od kojih je mezijalni kraći, ravniji i niži, dok je distalni duži, blago
konkavan i viši. Na prelazu mezijalnog u distalni dio sječivne ivice formira se kvržica
koja podsjeća ba četvorostranu piramidu.

Vrh kvržice se nlazi nad osom korijena. Usljed fiziološke abrazije, vrh kvržice
se ,,pomijera“ distalni i tako nastaje promjena odnosa u dužini sagitalnih kvržičnih
gremena, mezio-incizalni se produžuje, a disto-incizalni skraćuje.

Vrat

ovog zuba pokazuje izraženu krivinu pružanja. Labijalno i oralno linja vrata je

konveksna prema korijenu. Proksimalna linija vrata je konveksna prema sjećivnoj
ivici. Konveksitet je izraženiji mezijalno.

Korijen

ovog zuba je jednokrak, ima veći labio-oralni promjer. Duž cijelog korijena se

na boćnim stranama pružaju uzdužne brazde. Korijen je u cjelini nagnut distalno,
naročito svojim vrhom.

Slika br.6-Gornji očnjak

DONJI OČNJAK (dens caninus inferior)

Mandibularni očnjak je treći zub od medijalne linije u oba donja kvadranta. Mezijalno je u
kontaktu sa donjim lateralnim sjekutićem, a distalno sa donjim prvim premolarom.

Ovaj zub pokazuje pravilan znak ugla i luka, distalni nagib korijena i lingvinalni nagib krune.
On okludira sa gornjim lateralnim sjekutićem i gornjim očnjakom. Sličan je gornjem očnjaku.
Kruna zuba je uža, a duža nego kod gornjeg, dok je korijen malo kraći i manje masivan.
Proksimalne strane su manje i konvergentne ka vratu zuba ili su skoro paralelne.

Kruna

ovog zuba je nagnuta lingvalno, jer osa krune i osa korijena niju u jednoj ravni, već

zaklapaju tup ugao. Lingvalni nagib krune karakterističan je za donji očnjak i za sve donje
bočne zube.

Labijalna površina

je oblika petougaonika i nagnuta lingvalno. Konveksna je u oba smjera.

Od vrha sječivne ivice, tj. od vrha kvržice pruža se jedan zaobljen greben konveksan prema