------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

1

Uvod

Ekonomiju, kao 

naučnu disciplinu koja proučava osnovna pravila ponašanja i ekonomske 

zakonitosti u ekonomskim aktivnostima,

 u nekoj najužoj podeli možemo posmatrati kroz prizmu 

mikro i makro činilaca, i analizirati je kao dve posebne a opet povezane oblasti, mikroekonomiju 
i makroekonomiju. Mikroekonomija je usmerena na ekonomske procese u pogledu malih igrača, 
odnosno pojedinca (preduzeća sa jedne strane i domaćinsatva sa druge)

  sa stanovišta troškova 

proizvodnje

, dok se makroekonomija bazira na širim procesima, koji se odvijaju unutar privrede, 

države kao glavnog činioca i subjekta, i globalno kao odnose izmedju skupa činilaca, odnosno 
više država i njihovog medjusobnog odnosa. 

Tržište   I   svojina   predstavljaju   dve   osnovne   institucije   privrednog   sistema.   Tržište 

predstavlja uređeni i ustaljeni postupak odvijanja razmene, dok uređenost tržišta znači da postoje 
određena definisana pravila ponašanja kojih treba da se pridržavaju učesnici u razmeni. Svojina 
određuje ko će biti učesnik na tržištu i kako će se pojaviti u tržišnoj razmeni. Na osnovu ovoga 
svaki   učesnik   u   razmeni   može   da   predviđa   reakcije   drugih   učesnika   na   aktivnosti   koje   on 
preduzima, kao i moguće sankcije u slučaju ako se jedan od učesnika u razmeni ne pridržava 
ustaljenih pravila ponašanja. Na osnovu ovoga može se reći da tržište predstavlja uređeni i 
ustaljeni mehanizam robne razmene.

Može se definisati kao ukupnost odnosa ponude i tražnje koji se na određenom prostoru i 

u odredjeno vreme ispoljavaju povodom razmene roba i usluga. Da bi se neki proizvod mogao 
prodavati, za njega treba da postoji tržište. Ukoliko nema tržišta nema ni poslovanja. Tržište 
nikako ne predstavlja jedan statičan i nepromjenljiv potencijal, već dinamičan organizam u kome 
se kontinuirano dešavaju raznovrsne ekonomske i društvene promene. Na njemu se svakodnevno 
pojavljuju novi prodavci i kupci, dok neki stari nestaju. Pojavljuju se i novi artikli, a drugi se tiho 
gube,   jer   su   potrošači   za   njih   izgubili   interes.   To   nas   dovodi   do   sledećeg   bitnog   pojma, 
konkurencije. Upravo konkurencija ima uticaj na odabir i mogućnosti zamog proizvodjača na 
strani   ponude.   Svako   preduzeće,   u   svom   proizvodnom   procesu,   teži   da   ostvari   sto   veću 
konkurentsku prednost. Zato je neophodno upoznavanje potreba, želja i interesovanja kupaca 
radi poznavanja i praćenja tržišne tražnje, jer nema važnijeg zadatka od stalnog pronalaženja 
novih kupaca i zadržavanja postojećih. Pa čak i pre samog izlaska na tržište, sa ponudom svojih 
proizvoda, neophodno je ispitati koje proizvode treba plasirati, ko nam je interesna grupa i 
pronaći najbolji način da se ponudi što kvalitetniji proizvod.

2. Pojam tržišta

Tržište predstavlja ukupnost odnosa ponude i tražnje koje se na određenom prostoru i u 

određeno vreme uspostavljaju povodom razmene roba i usluga.

Tržište   podrazumeva   sam   oblik   razmene  roba   i  usluga   posredstvom   novca,   gde  važi 

jednaka cena proizvoda i usluga ista vrste. Cena se upravo i formira na osnovu odnosa između 
ponude i tražnje. Razvoj tehnologije je omogućio da danas pristup tržištu bude moguć sa bilo 
koje   lokacije   na   planeti.   U   savremenim   uslovima   sa   ekspanzijom   modernih   tehnologija   i 
komunikacionih sredstava više nije potrebno da se prodavac i kupac fizički susreću na jednom 
mestu, kao što nije neophodno ni da proizvod, koji je predmet razmene, bude prisutan. 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

2

Tržište, pored privatne svojine, predstavlja jednu od najvažnijih institucija ekonomskog 

sistema.   Na   tržištu   dolazi   do   razmene   između   privrednih   subjekata   čime   se   zadovoljavaju 
potrebe   jednih   privrednih   subjekata   (na   primer   domaćinstava),   ali   se   takođe   i   ocenjuju 
proizvodni napori preduzeća – tek na tržištu preduzeća mogu dobiti tačnu informaciju o tome da 
li njihov proizvod zadovoljava potrošače. Tržište je mesto na kome svakodnevno nastaju nova 
preduzeća,   ali   i   nestaju   ona   preduzeća   koja   nisu   mogla   da   se   izbore   sa   konkurencijom. 
Nadmetanje   proizvođača   za   dohodak   kupca   je   prirodno   svojstvo   robne   proizvodnje,   a   to 
nadmetanje se odigrava upravo na tržištu.

Ključni pojmovi za razumevanje tržišta su pojmovi ponude i tražnje, konkurencije, kao i 

karakter   predmeta   razmene   (proizvodi   ili   usluge),   sredstva   razmene   koja   se   koriste   kao   i 
ekonomski   zakoni   kojima   se   sankcionišu   i   regulišu   odnosi   između   svega   navedenog. 
Karakteristike svih navedenih elemenata determinišu karakteristike posmatranog tržišta, ali i 
vrstu tržišta kojoj posmatrano tržište pripada. Na veličinu i strukturu tržišta deluju brojni faktori 
kako sa strane tražnje, tako i sa strane ponude. Takođe, deluju i različiti faktori koji su izvan 
samog tržišta, a to su politički, društveni, tehničko-tehnološki i drugi faktori.

3. Funkcije tržišta

U teoriji postoji jedno opšte prihvaćeno pravilo, da tržište obavlja četiri veoma bitne 

funkcije:
 

1. Informativna

 

2. Alokativna

 

3. Distributivna

 

4. Selektivna

Informativna   funkcija   tržišta

  –   proizvođači   i   potrošači   se   informišu   putem   tržišta. 

Potrošači putem tržišta saznaju koji se proizvodi i usluge nude, a proizvođači, sa druge strane, 
saznaju kakva je potražnja za odredjenim proizvodima i uslugama. Tržište na taj način pruža 
informacije o tražnji i ponudi za određenim proizvodima i uslugama, a te informacije se dobijaju 
putem praćenja tržišnih cena. Učesnici na tržištu, i oni sa strane tražnje, i oni sa strane ponude,  
informišu se na tržištu, a zatim na osnovu dobijenih informacija donose dalje ekonomske odluke.

Alokativna funkcija tržišta

  – resursi kojima privredni subjekti raspolažu oskudni su i 

mogu se upotrebiti na više različitih načina odnosno za proizvodnju različitih dobara. Šta će se 
od raspoloživih ekonomskih resursa proizvoditi odlučuje se na osnovu ponašanja potrošača na 
tržištu odnosno na osnovu informacija o tražnji koja određujuće utiče na cenu dobara. Kada 
tražnja za određenim dobrom raste tada raste i njegova cena, raste i profit proizvođača tog dobra, 
a tada se i više različitih proizvođača interesuje za proizvodnju tog dobra. Kada više proizvođača 
počne   da   proizvodi   to   dobro,   odnosno   kada   se   poveća   ponuda   datog   dobra,   tada   dolazi   do 
opadanja njegove cene i deo proizvođača se povlači sa tržišta. Na taj način tržište obavlja svoju 
alokativnu funkciju utičući putem tržišnih cena na odluke proizvođača o alokaciji resursa koje 
poseduju.

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti