Univerzitet u Beogradu

Fakultet Bezbednosti

Seminarski rad iz predmeta Monitoring u Zaštiti na 

temu : 

-

BUKA 

 

-

Profesor:

Dejana

Dimitrijević

Studenti: Jelena Sretenović

393/09

       Lazar

Stakić

402/09

[Type text]

U Beogradu, april 2012.

1

background image

1. UVOD

1.1.  Životna sredina

Životnu sredinu čine nedeljiva celina različitih elemenata koji čine uslove za odvijanje 

života na Zemlji. Svi ti elementi su povezani u jedinstven ekološki sistem kao najviši 

nivo   skladne   organizovanosti   i   funkcionalnosti.   Organizovan   i   usklađen   ekološki 

sistem pruža mogućnosti za život ljudi i ostalih živih bića. Narušavanjem tog sistema, 

izraženo   u   poremećaju   ravnoteže,   dovodi   do   narušavanja   životne   sredine.   To 

narušavanje je posledica brojnih promena u okruženju u kome se odvija život, kao što 

su:  opšti  ekonomski  i  privredni  razvoj,  industrijalizacija,  urbanizacija  savremenog 

sveta i dr.

Životna sredina je prirodni okvir u kome sva živa bića žive i deluju, koja su povezana 

uzajamnim   uticajima.   To   znači,   da   pod   pojmom     životna   sredina     podrazumeva 

prostor   (okolina)   u   kome   živa   bića   u   stalnim   međusobnim   odnosima   i   uticajima 

provode svoj život, i sama sredina koja utiče na život živih bića, kao što i oni utiču na 

nju. Svako živo biće je zavisno od svoje sredine i okoline i neraskidivo je povezano sa 

celokupnom neživom i živom prirodom koja ga okružuje.

1.2.  Elementi životne sredine

Atmosfera,   hidrosfera,   litosfera,   biljni,   životinjski   svet   i   mikroorganizmi   čine 

neraskidivu celinu međuzavisnih elemenata koja se zove životna sredina.

Atmosfera   Zemlje   je   vazdušni   omotač   čija   se   masa   procenjuje   na   oko   56   000 

gigatona. Prvi sloj atmosfere od 5,5 Km visine ima više od polovine, a do 30 km oko 

98,00% mase vazduha.Gornja ganica atmosfere se gubi u kosmosu. Gasovi koji čine 

sastavne komponente vazduha su dobro izmešani, posebno u troposferi (ispod 8 km 

visine od Zemlje). Najvažniji su azot (78%) i kiseonik (21%), a zatim argon (0,94%), 

ugljen dioksid (0,03%). Vodena para koja je izuzetno značajna za padavine, prisutna je 

u promenljivim količinama od 0,20 do 2,60% u prizemnom sloju atmosfere.

3

Tokom   dugog   života   na   Zemlji   došlo   je   i   do   promene   u   sastavu   atmosfere.   Za 

stvaranje atmosfere u kojoj se podržava život   zaslužni   su prvenstveno sunce i 

familija tzv.  gasova staklene bašte , koji obezbeđuju povoljnu temperaturu vazduha 

na površini Zemlje, kao uslova za povoljan život i razvoj živih bića na Zemlji.

U poslednje vreme promene na zemlji su ubrzane, stanovništvo je naraslo preko pet 

puta u odnosu na 1800. godinu, kada je na Zemlji bilo milijardu ljudi. Došlo je do 

snažne industrijalizacije, urbanizacije i neviđenog antropogenog pritiska na prirodnu 

sredinu. U periodu od 1900 do 1986. godine svetski bruto  proizvod porastao je sa 

oko 600 na 13000 milijardi dolara, tj. gotovo 22 puta, uz dvanaestruko povećanje 

potrošnje fosilnih goriva.

Demografska ekspozicija stanovništva dovodi do povećanja korišćenja svih resursa 

koji se nalaze u prirodi, prvenstveno fosilnih goriva (ugalj, nafta, prirodni gas) čijim se 

sagorevanjem u atmosferu izbacuje ugljen-doksid. Najveći zagađivači atmosfere su 

termoelektrane, industrija građevinskog materijala, postrojenja hemijske industrije, 

rafinerije nafte, saobraćaj i stotine hiljada dimnjaka u posedu domaćinstava koja se 

greju na ugalj. Najveći zagađivač u gradu je automobil za koji se može reći da je 

hemijska fabrika na točkovima. Samo u okviru jednog dana vožnje putnički automobil 

izbaci u vazduh oko kilogram štetnih gasova. Krčenjem šuma smanjuje se apsorpcija 

ugljenika i povećava količina ugljen-dioksida u atmosferi, ali se tako povećava emisija 

metana   iz   zemlje   i   poljoprivrednih   aktivnosti.   Smatra   se   da   sa   Zemlje   godišnje 

nestane do 100 000 hektara šuma. Šume Amazonije su za poslednjih 50 godina 

posečena za 1/5. Na taj način, uveliko je smanjena proizvodnja kiseonika koji je 

neophodan za održavanje života na Zemlji.

Ljudska civilizacija tehnologiju zasniva na korišćenju velikih količina fosilnih goriva i 

drugih   mineralnih   i   prirodnih   sirovina.   Sagorevanjem   fosilnih   goriva   stvaraju   se 

otpadne   materije   koje   se   emituju   u   atmosferu   (ugljen-dioksid),   zagađuju   je,   i 

pomešane sa drugim materijama ponovo padaju na zemlju i tako zagađuju vazduh, 

vodu,   zemlju   i   vegetaciju.   Na   taj   način   se   onemogućava   reprodukcija   biljnog 

pokrivača neophodnog za ishranu živog sveta i obnovu kiseonika na planeti. Sve to 

utiče na održavanje živog sveta u celini. Procenjuje se da se godinu dana potroši više 

fosilnih goriva nego što je prirodnim putem stvarano za milion godina.

Osim   toga   što   zagađeni   vazduh   deluje   negativno     na   ljudsko   zdravlje,   njegove 

posledice   su   dalekosežne   i   na   prirodne   cikluse   i   na   prirodne   vrednosti.   One   se 

manifestuju na različite načine, ali su najveće kod promene klime na planeti, što u 

povratnoj sprezi znači promene u celokupnom živom svetu. Posledice tih promena su 

kisele kiše, efekat staklene bašte, poremećen hidrološki ciklus i smanjenje ozonskog 

sloja.

4

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti