Asfiksija novorođenčeta

Asfiksija  novorođenčeta  je   stanje   u   kojem   se   kod  novorođenčeta  ne   uspostavlja   funkcija 
disanja odmah po rođenju, već se ono izvjesno, kraće ili duže vrijeme nalazi u apneji. Da li će 
se disanje uopšte uspostaviti i da li će novorođenče ostati u životu zavisi uglavnom od uzroka 
koji je izazvao asfiksiju, od trajanja njegovog djelovanja i težine i posljedica nastale hipoksije, 
kao   i   od   preduzetih   mjera   da   se   ona   savlada.   Asfiksija   se   javlja   kao   posljedica   teških   i 
dugotrajnih porođaja, kada pri prolasku kroz porođajni kanal, usljed dugotrajnog pritiska na 
pojedine dijelove ovuluma, prije svega na glavicu i  pupčanik,  dolazi do povreda ploda i 
oštećenja uteroplacentne cirkulacije. U svim tim slučajevima može da dođe do prijevremenog 
nadražaja centra za disanje, zbog  čega  plod pokušava da  čini  disajne pokrete još dok je u 
porođajnom kanalu pri čemu u gornje disajne puteve uvuče plodovu vodu sa dijelovima sluzi, 
grumuljicama sirastog maza i drugim materijalom koji se u plodovoj vodi može naći i na taj 
način ih djelimično blokira. Do asfiksije dolazi i prilikom učestalih i dugotrajnih materičnih 
kontrakcija usljed slabije cirkulacije krvi u uteroplacentnom krvotoku, koje može da nastupi 
u  slučajevima rizične trudnoće  uzrokovane teškim oboljenjima majke, kao što su:  srčana  i 
plućna  oboljenja, anemija, nefropatija, hepatopatija, preeklampsija i eklampsija, dugotrajna 
hipotenzija, šok i krvavljenje. Ona može da nastupi kod fetalne hemolitičke bolesti iz drugih 
razloga,   kod   infarkta   posteljice,   prijevremenog   odljubljivanja   placente,   placente   previje, 
usljed pritiska na pupčanik, uvrtanja pupčanika, pravog čvora na pupčaniku ili krvavljenja iz 
njegovih sudova. Kao posljedica bilo kog uzroka koji može da dovede do intrauterine patnje 
ploda u organizmu ploda nastaju ozbiljni  poremećaji  koji se u prvom momentu izražavaju 
pojavom acidoze prolaznog karaktera koju nazivamo respiratorna acidoza. Ako su uzroci 
intrauterine  patnje   težeg   oblika   ili   ako   njihovo   dejstvo   duže   potraje,   u   organizmu   ploda 
nastaju   teški  metabolički  procesi  praćeni  ne   samo   promjenom   vrijednosti  pH  već  i 
promjenama vrijednosti kiseonika i  ugljen-dioksida u krvi i tkivima. Na taj  način  nastaje 
veoma opasno stanje nazvano metabolička acidoza, koje je u lakšim oblicima reverzibilno, a u 
teškim uzrokuje smrt ploda u porođaju ili neminovnu skoru smrt tek rođenog djeteta, koje se 
rađa  sa   znacima   teške  asfiksije.   Težina   i   karakter   ovakve   acidoze  danas   se   ustanovljava 
ispitivanjem pH krvi i  drugim mikroanalizama krvi  novorođenčeta  i  na osnovu dobijenog 
nalaza preduzimaju se  mjere eventualne korekcije  poremećene  acidobazne  ravnoteže. To se 
uglavnom postiže  postepenim ubrizgavanjem rastvara bikarbonata  u krvotok  novorođenčeta 
preko njegove  pupčane  vene, uz povremene  laboratorijske  kontrolne  preglede.  Postoje dva 
stepena asfiksije novorođenčeta: plavu i blijedu asfiksiju. 

Plava asfiksija

  je lakši stepen asfiksije  novorođenčeta.  Ona se javlja kod manje oštećenih 

plodova.   Pošto  novorođenče  ne  počne  da   diše   na   vrijeme,   izostaje   proces   oksigenacije 
njegove krvi, pa njegova koža odmah po rođenju postaje intenzivno modra. Međutim, srčana 
radnja je očuvana i dobra iako obično postoji izvjestan stepen bradikardije. Mišićni tonus je 
nešto   oslabljen,   a   refleksi   novorođenčeta  su  očuvani.  Pravilno   i   na   vrijeme   sprovedena 
terapija, koja se uglavnom sastoji u  draženju centra za disanje uz  oslobađanje  blokiranih 
disajnih   puteva   i   u   davanju   kiseonika,  vrlo   brzo   dovodi   do   pozitivnog   rezultata. 

Blijeda 

asfiksija

  novorođenčeta  je mnogo teži stepen asfiksije od plave. Ona se javlja  obično  kod 

djece koja su pri porođaju pretrpjela teže povrede na za život važnim organima ili kod kojih je 
štetna   noksa   intrauterina   duže   djelovala.   Kod   njih   se  najčešće  radi   o   asfiksiji   centralnog 
porijekla   izazvanoj   oštećenjem  centra   za   disanje   izraženom   hipoksijom   ili   o   postojanju 
intrakranijalnog krvarenja kao posljedice porođajnih trauma. Karakteriše je izostanak disanja 
sa gotovo  potpunim  prekidom  srčane  radnje ploda i  atonijom muskulature.  Otkucaji  srca 
novorođenčeta su aritmični, potmuli i sa vrlo velikim pauzama. Novorođenče je blijedo, bez 
mišićnog  tonusa i bez refleksa. Ono je mlitavo i beživotno. Brzo i pravilno sprovedenom 
terapijom ovog  stanja uspostavlja se pravilna  srčana  radnja i funkcija disanja kod velikog 
broja novorođenčadi, ali značajan procenat se ne poravi. Prognoza uglavnom zavisi od težine i 

karaktera porođajne povrede koja je uzrokovala blijedu asfiksiju, od dužine trajanja asfiksije i 
od preduzetih terapijskih mjera da se reanimira novorođenče. Ocjena vitalnosti novorođenčeta 
odmah po  rođenju,  odnosno stepen depresije s kojom se ono rodi, služi kao važan, iako ne 
presudan, prognostički znak u pogledu njegove reanimacije. Njegovo stanje u tom momentu 
ocjenjuje se prema izgledu njegove kože,  srčanom radu, prema  mišićnom  tonusu, stepenu 
očuvanosti refleksa i pokušajima disanja. Koža novorođenčeta može biti blijeda, cijanotična 
ili ružičasta, srčana radnja može biti gotovo odsutna, znatno ili lakše usporena sve do ispod 
100 otkucaja u minuti.  Mišićni  tonus može u potpunosti nedostajati ili biti znatno izražen. 
Refleksi novorođenčeta mogu biti potpuno ugašeni, oslabljeni ili normalni. Isto tako, napori 
za pokušajem disanja mogu biti odsutni, oslabljeni ili, pak, novorođenče  može odmah po 
rođenju glasno zaplakati. 

Znak

0

1

2

Srčana radnja

Odsutna

<100/min.

>120/min.

Respiratorna funkcija Odsutna

Iregularna

Dobra, plač

Mišićni tonus

Odsustvo pokreta

Blaga

 

fleksija 

ekstremiteta

Brani se

Refleksni odgovori

Bez odgovora

Počinje da reaguje

Kašalj, plač

Boja kože

Plava/blijeda, hladna

Tijelo

 

ružičasto, 

ekstremiteti plavi

Potpuno   ružičasta, 
topla

Prema  američkoj  akušerki   Apgar-vrijednosti   svakog   od   ovih   znakova   novorođenčeta 
ocjenjuju se odmah po rođenju ocjenom 0,1 ili 2. Na kraju zbir svih ocjena daje globalni uvid, 
odnosno ocjenu o stanju novorođenčeta.  Ona se  kreće  od 0 do 10. Vrijednost 0-3 apgara 
označava novorođenče rođeno u teškoj asfiksiji, od 4 do 6 novorođenče sa slabije izraženim 
znacima asfiksije i od 7 do 9 novorođenče sa znacima vrlo lake depresije ili normalno. Ocjenu 
10 dobija  novorođenče  rođeno  u najboljem  mogućem  stanju, sa svim optimalnim znacima. 
lako zbir apgara služi kao odličan indikator o stanju novorođenčeta, ipak on nema apsolutnu 
vrjednost jer se stanje ploda uskoro po  rođenju  može lako promjeniti na bolje ili na gore. 
Profilaksa asfiksije novorođenčeta sastoji se u pravilnom vođenju porođaja i izbegavanju svih 
grubih metoda i postupaka koji ubrzavaju  porođaj,  ali koji istovremeno i  oštećuju  plod. Na 
prve znake prijeteće intrauterine asfiksije ploda treba sprovesti odgovarajuću terapiju, koja se 
uglavnom sastoji u davanju kiseonika, glukoze i vitamina porodiiji i ako se stanje ploda i 
pored preduzetih mjera ne popravlja, ne treba  čekati  da se početna  respiratorna pretvori u 
pravu metaboličku acidozu, već treba dovršiti porođaj prema postojećim uslovima. Asfiktično 
novorođenče  treba   što   prije   po  rođenju  odvojiti   od   majke,   tj.   treba   mu   odmah  presjeći 
pupčanik i pristupiti terapiji. 

Reanimacija asfiktičnog novorođenčeta

Reanimacija je uglavnom ista, bilo da se radi o plavoj ili blijedoj asfiksiji. Novorođenče treba 
postaviti na kosu podlogu tako da mu glavica leži nešto niže od grudnog koša i trbuha. Na taj 
način olakšava se slivanje aspirisane tečnosti iz nižih u gornje disajne puteve. I kod plave i 
kod blijede asfiksije neophodno je da se aspiracijom plodove vode iz usne duplje, ždrijela, i 
ponekad iz larinksa i dušnika, oslobode gornji disajni putevi i  omogući  pristup vazduha u 
pluća.  To se sprovodi  pomoću  gumenog aspiratora, u stvari gumene  cjevčice, čiji  se tanji, 
mekši kraj uvlači u gornje disajne puteve novorođenčeta, a kroz drugi kraj se vrši isisavanje. 
Nju izvodi anesteziolog ili pedijatar. Odmah po oslobađanju disajnih puteva i uz istovremeno 
draženje centra za disanje treba da se djetetu obezbjedi čist kiseonik. Kiseonik se može davati 
pomoću  maske,   šatora   sa   kiseonikom   ili   endotrahealnom   intubacijom.   Kiseonik   se   smije 
davati samo uz nizak pritisak, jer  prekoračenje  pritiska može dovesti do oštećenja  disajnih 
organa  novorođenog  deteta.   Uporedo   sa   davanjem   kiseonika,   što   ima   za   cilj   da   se 
novorođenče održi u životu dok se uspostavi funkcija disanja, treba dražiti centar za disanje. 

background image

Želiš da pročitaš svih 3 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti