S

  ocijalna   geografija   –   odgovori   na   ispitna   pitanja   (skraćeno,   izvučeno)

 

 

1. Razvoj socijalne geografije;

Socijalna   geografija   jedan   je   od   najmlađih   pravaca   geografske   nauke.   Još   uvijek   nije   tačno 
definisan položaj socijalne geografije u sistemu geografskih nauka i njen odnos prema starijoj 
antropogeografiji.   Priličan   broj   geografa   smatra   da   je   socijalna   geografija   tek   privjesak 
antropogeografije inficiran sociologijom. Neki autori u socijalnoj geografiji vide spoj geografije i 
sociologije.   Postoji   shvatanje   da   je   socijalna   geografija   nova   metodika   orijentacije 
antropogeografije.   Cilj   joj   je   da   obuhvata   sva   područja   društvene   geografije.   Socijalna 
istraživanja prostora obavljaju se od polovine 19. vijeka. Ta istraživanja predstavljaju preteče 
problematike kojom se danas bavi socijalna geografija. U tim istraživanjima pojavila se ideja o 
prostornom   odrazu   različitih   životnih   grupa,   tj   grupa   sa   sličnim   načinom   života.   Prostor   se 
shvatao   kao   odraz   socijalnih   oblika   ponašanja,   odnosno   odrazom   funkcionalne   organizacije 
društva.   Od   antropogeografije   do   socijalne   geografije   imamo   više   faza,   a   to   su   : 

geodeterministička,   posibilistička,   morfogenetska   faza   i   funkcionalna   faza.

 

2. Geodeterministička faza antropogeografije; 

1830.   La   play   se   počeo   baviti   istraživanjima   životnih   uslova   porodica   u   raznim   evropskim 
zemljama. Životne funkcije pokušao je odrediti na osnovu načina korištenja budžeta porodice. 
Njihovu egzistenciju je posmatrao u okvirima geografske sredine. Tome su prethodile analize 
fizičkogeografske   situacije,   privredne   strukture   prostora,   analize   rasporeda   stanovništva   i 
njegove duhovne podjele (duhovne grupe). To je dopunjavao pregledima strukture zaposlenosti, 
potrošačkih navika i materijalne kulture. Na kraju je dospio do pokazatelja društvenog stepena 
odrađenog prostora. Iz trojstva elemenata koje je posmatrao:privredu, prostor i društvo, La play 
je izvodio određene grupe struktura.

Vidal de la Blaš(1902) je prihvatio La Plejeve misli pa je prostornu egzistenciju stanovništva 
objašnjavao   povezanošću   njihovih   životnih   oblika   sa   geografskim   prostorom.   Prema   njemu 
Životne grupe se koriste prirodnom sredinom i u svojoj okolini ostavljaju tragove njihovog 
načina života (istorijske, vjerske, kulturne i psihološke tradicije). 

Iz   Le   plejeve   trilogije:prostor,   privreda   i   društvo   koja   je   često   bila   shvaćena   kao   uzročno-
posljedični lanac (pogrešno), izveden deterministički odnos između prirodne sredine i stepena 
kulturnog razvoja (geodeterminizam).

To   temeljno   polazište   snažno   je   uticalo   na   misli   Racela.   On   je   1882.   godine   izdao   svoju 
antrpogeografiju,   i   njome   položio   temelje   daljem   razvoju   društvene   geografije.   Pri   tome   je 
uveliko   precijenio   uicaj   prirodne   sredine   na   razvoj   ljudskih   civilizacija   i   istorijskih   tokova. 
Prema   njegovom   shvatanju   prirodna   sredina   je   pokretač   svakog   prostornog   razvoja.   Glavna 

Racelova preokupacija bili su odnosi koji proizilaze iz geografskog položaja nekog mjesta. Racel 
je antropogeografiju definisao kao nauku o uticaju prirode na život ljudi sa 3 aspekta:

1. Statička antropogeografija-izučava ekumenu i raširenost ljudi (pitanje GDJE?)
2. Dinamička   antorpogeografija-proučava   geografske   uzroke   rasprostranjenosti   ljudi   i 

njihovih kretanja u zavisnosti sa prirodnim uslovima (pitanje ODAKLE JE ŠTA?KAKO 
JE TO NASTALO?)

3. Dio koji proučava uticaj prirode na fizička i duhovna obilježja ljudi i naroda-proučava 

narode i države

  U početku se smatralo da je civilizacija neke zemlje predodređena prirodnim obilježijima te 
zemlje i da se nije mogla drugačije razvijati. Sa razvojem civilizacije postoje sve očiglednije da 
je koncepcija o determinativnoj ulozi prirodne sredine bila zabluda. Moderna socijalna geografija 
ne poriče da priroda može uticati na razvoj čovjeka, ali to vrijedi samo za biološku stranu 
ljudskog postojanja, koja je podložna zakonima prirode.

Već su prije Racela mnogi državnici, filozofi i pozitivisti ( Monteskje, Kant, Spencer) vjerovali u 
čovjekovu zavisnost od prirodne sredine. Dakle, determinizam je prevladao geografskom mišlju 
19.v, a njegov se uticaj ponegdje zadržao i do danas. Racelu ipak pripada zasluga  da je čovjeka i 
njegovo djelovanje u prostoru uveo u sadržaj opšte geografije i što je podstakao istraživače da ne 
proučavaju   samo   prirodne   odnose,   već   da   potraže   i   nove   društveno   orijentisane   koncepcije.

3. Posibilistička faza antropogeografije(XX v);

Javlja se kao reakcija na determinizam. Došla je od francuskih geografa, posebno je bio aktivan 
Vidal de la Blaš koji zastupa mišljenje da su tragovi koje čovjek ostavlja na površini zemlje, 
rezultat egzistancijalne borbe i inicijative čovjeka koji djeluje u svojoj prirodnoj sredini. Ovdje 
se   ističe   određena   samostalnost   čovjeka,   naspram   uticaja   životne   sredine,   odnosno   ističe   se 
koncepcija geografskog posibilizma, koja je ostavila najvažnije preduslove za razvoj socijalne 
geografije.

Pojedine grupe, povezane zajedničkim obilježijima, ostavljaju specifičan trag u svojoj okolini. 
Istorijski, religiozni, kulturni i psihološki uticaji, moraju se odraziti više ili manje na pejzaž, 
nezavisno   od   prirodne   sredine.   Svojim   društvenim   aktivnostima   i   svojim   radom,   čovjek 
preoblikuje   svoju   okolinu.   Zahvaljujući   kreativnosti,   a   posredstvom   rada,   čovjek   podvrgava 
prirodnu sredinu svojim interesima i pri tome je preoblikuje, dajući joj pečat svoje kulture. U 
smislu njegovog načela o kreativnom prilagođavanju, odnos čovjek-priroda-okolina oslobođen je 
jednostrane zavisnosti, tj socijalnog determinizma i geodeterminizma. Teorije Vidal de la Blaša 
su društvenom elementu osigurale čvrste pozicije u geografskoj nauci.

Iz   sveske:   biološki   koncept   izučavanja   čovjeka   premješta   se   na   socijalne   frupe   i   njihovo 
djelovanje u prostoru. Predmet izučavanja je kulturni pejzaž u kojem su registrovane socijalne 
promjene.Razvija se antropogeografski metodološki sistem.

background image

  Nedostatak funkcionalne metode je što se premalo pažnje posvećuje nosiocima funkcija. U 
socijalnog   geografiji   učinjen   je   zaokret   spoznajom   da   su   ljudske   grupe   nosioci   funkcija   i 
stvaraoci prostornih struktura. 

6. Predmet i zadaci socijalne geografije; 

Socijalna geografija proizašla je iz razvoja funckionalne antropogeografije. Socijalna geografija 
je nauka o oblicima prostorne organizacije i o prostorno relevantnim procesima koji proizilaze iz 
osnovnih   životnih   funkcija   ljudskog   društva   (Schafefer,   1988.).   Glavni   interes   socijalne 
geografije nije usmjeren na pejzaž, već na istraživanje prostornog djelovanja socijalnih grupa, 
odnosno na ljudska društva i njihove aktivnosti u prostoru.

Cilj

: istraživanja prostorno relevantnih načina ponašanja socijalnih grupa, odnosno procesa i 

funkcija kojih su one nosioci.

Prema Bobeku, socijalnogeografska studija mora:

1. odrediti društvene strukture, odnosno izdvojiti grupe koje djeluju na prostor i proučiti 

njihov raspored u prostoru (određivanje „geografske društvene strukture“) 

2. odrediti   prostorni   sistem   funkcija   i   procesa   utvrđenih   grupa   („geografski   društveni 

sistem“)

3. odrediti   prostorne   strukture   („mjesta   odvijanja   funkcija“)-one   omogućuju   prostorne 

tokove života

Takva   definicija   socijalne   geografije   uključuje   2   shvatanja   pojma   „prostorno“:   strukturno   i 
procesno.

Strukturna

 komponenta je usmjerena na proučavanje regionalno različitih društvenih struktura i 

različitih   prostornih   sistema   životnih   funkcija   socijalnih   grupa,   odnosno   fruštva(tj.   mjesto 
odvijanja funkcija)

Procesna

  komponenta   je   usmjerena   na   istraživanje   procesa   nastajanja   novih,   odnosno 

preobražaja postojećih prostornih struktura. Kulturni pejzaž je mjesto u kom se odvijaju procesi. 
U   njemu   se   akticnostima   grupa   obnavljaju   i   mijenjaju   postojeće   i   stvaraju   nove   strukture. 
Socijalna geografija objašnjava oblikovani sadržaj kulturnog pejzaža, međudjelovanjem grupa i 
njihovog obavljanja osnovnih funkcija.

7.Pojam i vrste socijalnog prostora (

 

 

urbani i ruralni

 

 );

   

Prije nekih 200. godina društvo je bilo agrarno i nije postojala značajna razlika u razvoju među 
regionima. Nučno tehnološki razvoj je uslovio drugačiju valorizaciju. - (još u 53. pitanju) 

8. Socijalnogeografski prostorni sistem i njegovi elementi;

U   različitim   društvenim   grupama   možemo   pratiti   različite   razvojne   tokove,   koji   pridonose 
razvoju  i  oblikovanju  složenog  prostornog  sistema.  Pretpostavke o  sredini utiču  na  različito 
ocjenjivanje pojedinih područja, što se može označiti kao pretpostavljanje određenih mjesta. 
Istraživanja pokazuju da takva preferiranja mogu, pored ostalog, imati određeno značenje pri 
donošenju odluke o stalnom mjestu stanovanja. Pretpostavka o nekom mjestu spada u mjesne 
kvalitete, bitne sa stajališta socijalne geografije. 

Što se tiče tehnike postupka, može se upotrijebiti anketiranje, ali i unošenje prostornih pojava u 
obliku tzv. mentalnih karata, te poslužiti se interpretacijom fotografija. U tom radu javljaju se 
teškoće pri utvrđivanju područja djelovanja pojedinih socijalnih grupa. Valja spomenuti teškoće 
ne samo tehnike crtanja već i mogućnost   subjektivne interpretacije mnogih pitanja. Njih će 
ponajčešće tek moći riješiti psiholozi i sociolozi. Mnoge studije te vrste zanemaruju s jedne 
strane   ispitivanje odnosa između stvarnih struktura i postojećih pretpostavki o njima s druge 
strane.

Sledeći korak u prostornom sistemu je  

proces vrednovanja

, koji je kod svake grupe različit. 

Svaka osnovna funkcija svojim područjem djelovanja na svoj način vrednuje i uslovljava tok 
procesa.   Ona   time  doprinosi   održavanju   ili   promjeni   potojećih,   odnosno   nastajanju   novih 
strukturnih sistema u prostoru. Naseljavanje je selektivno, zavisno o različitom vrednovanju 
geografske sredine. Poznato je, međutim, da ljudi s vremenom isti dio zemlje različito vrednuju. 
Stvaranje   naselja   za   srednjovjekovne   kolonizacije,   njihovo   napuštanje   u   periodu   pustošenja 
zenljišta i njihovo ponovno naseljavanje u novije vrijeme, mogu se objasniti samo promjenama u 
vrednovanju   prirodne   sredine.  Nosioci   procesa   valorizacije   su   socijalne   grupe.   Njihovo 
djelovanje   u   prostoru   usmjerava   razvoj   struktura   i   tokove   procesa.  Obuhvatanje   mjesta 
djelovanja   i   istraživanje   regionalnih   sklopova   na   osnovu   empirijskih   zakonitosti   postali   su 
sastavni   dijelovi   svake   socijalno-geografske   analize.   Ona   se   pri   tome   služi   karakterističnim 
oblicima rada, kao što su: brojčane analize stanja prikazane na tematskim kartama, interpretacija 
snimaka iz vazduha, kartiranje na terenu i sl. Svoje su mjesto tu našli i brojni statistički postupci. 

Sve   veća   tendencija   uopštavanja,   učinila   je   socijalnu   geografiju   sve   značajnim   partnerom   u 
rješavanju problema prostornog planiranja. Ona daje vrlo važne podatke za planiranje budućeg 
razvoja

9.   Radna   područja   ili   osnovne   životne   funkcije

 

 (  

živjeti   u   zajednici,   stanovati,   raditi   i

 

 

 

snabdjevati se, obrazovati, rekreirati, komunikacije i učestvovanje u saobraćaju)

 

 

;

  

Pod osnovnim funkcijama u socijalnoj geografij se podrazumjevaju osnovne ljudske aktivnosti i 
djelovanja koja djeluu na prostor. Ređanje osnovnih funkcija našeg industrijskog društva prema 
njihovoj vrijednosti, ne bi imalo mnogo smisla. Ne možemo zapostaviti nijednu od funkcija a da 
pri   tome   ne   strada   čitav   splet   ljudskog   postojanja   ili   „prostornog   deuštva“.   Kako   svaka   od 

background image

10. Odnos socijalne geografiji i drugih geografskih disciplina, mjesto u sistemu geografskih 
disciplina;

 

Socijalna geografija u užem smislu identična je sa antropogeografijom, odnosno društvenom 
geografijom. Prema Vinkleru odnosi između pejzaža i čovjeka, njihovo uzajamno djelovanje i 
uticaj   glavni   su   predmet  proučavanja   antropogeografije   i   kulturne   geografije. 
Socijalnu   geografija   treba   shatiti,   kao   nauku   o   društvenim   silama,   koje   djeluju   u   svim 
područujima antropogeografije. Zato ona u sitemu kulturne geografije ne zauzima mjesto, pokraj, 
na primjer, geografije stanovništva, geografije naselja ili ekonomske geografije, već se mora 
shvatiti   kao   nauka   o   silama   koje   zadiru   u   sva   ta   područja,   ona   je   nadređena. 
Na primjer, agrarna geografija i industrijska geografija, istražuju određene objekte i njihove 
parcijalne komplekse. Socijalna geografija, međutim zadire u svako od tih područja, i na kraju 
proučava   komplekse   geofaktora,   odnosno   cjeline   uslovljene   društvenim   procesima. 
Vagner povezuje način rada i spoznaje istorijske i socijalne geografije, sa namjerom da se njima 
koristi   kulturna   geografija.   Vezu   treba   tražiti   u   društvenim   zakonitostima. 
Zadatak istorijske geografije je da ove zakonitosti prati roz istoriju i da proučava njihov uticaj na 
razvoj   kulturnog   pejzaža.   Zadatak   socijalne   geografije   je   da   istražuje   ponašanja   pojednih 
socijalnih   grupa,   odnosno   motivacija   koje   ih   navode   na   određena   ponašanja.

11. Socijalna geografija i srodne 

 

 granične 

 

 nauke

 

  i naučne discipline

 

 

Socijalna geografija ima mnogo dodirnih tačaka sa nekim drugim naukama.

Relativno   je   lako   razlikovati   područje  

socijalne   geografije

  od   područja  

sociologije

Sociologija je usmjerena na društvo - istražuje ljudske grupe  i društvo. Socijalnogeografska 
istraživanja   su   orijentisana   na   istraživanje   prostora-  socijalna   geografija   proučava   prostorne 
oblike organizacije tih grupa i prostorni uticaj i učinak, njihovih životnih aktivnosti. Ne može se 
tvrditi da se socijalna istraživanja ne bave prostorom. Pri proučavanju regionalnih razlika u 
ponašanju društava, proučavanje prostora je nužno, ali ono služi kao sredstvo za postizanje 
određenog cilja,tj.za istraživanje društvenih odnosa, upravo kao što se socijalna geografija ne 
bavi istraživanjem ljudskih grupa zbog njih samih, već radi objašnjavanja uticaja ponašanja tih 
grupa   na   prostor.  U   empirijskih   istraživanjima   može   se   dogoditi   da   se   socijalni   geografi   i 
sociolozi nađu na istim praktičnim zadacima, premda im se krajnji ciljevi istraživanja razlikuju.

Poteškoće   su   veće   pri   istraživanju   socijalne   geografije   i

 

sociogeografije

.

Sociogeografija je smatrana naukom o narodima i djelovima naroda. Ona ne proučava samo 
društvene odnose i strukture pojednih područja, nego se bavi čitavim područjem života društva 
sa   stajališta   geografije.   Predmet   sociogeografije   je   proučavanje   regionalne   diferencijalnosti, 
grupisanja i međuzavisnosti ljudskih društava. Danas se sociogeografska istraživanja pretežno 
bave   problemima   administrativno   teritorijalne   podjele,   demografskim   pitanjima,   korištenjem 
slobodnog vremena, proučavanjem potrošačkih nauka i radnicima na privremenom radu. Razlike 
između   sociografije   i   socijalne   geografije   možemo   uočiti   u   tome   što   se   sociografija   bavi 
načinima društvenog ponašanja, institucijama i situacijama na  odabranim područjima, a manje 

Želiš da pročitaš svih 29 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti