Odlomak

UVOD

U literaturi i praksi nailazi se na veliki broj različitih definicija, mišljenja i stavova po pitanju „šta je to berza“.
Berza, najprostijim rečnikom, predstavlja mesto gde se sastaju ponuda i tražnja za tačno određenom robom, u tačno određeno vreme, na tačno određenom mestu. Počeci organizovane trgovine koja je ličila na berzansku, vezani su za Flandriju i grad Briž, gde su se ljudi još u XVI veku, okupljali u kući trgovca Van der Bursa radi trgovanja lukovicama lala i predpostavlja se da je po njegovom prezimenu svaka slična institucija i dobila ime.
Berza danas predstavlja mesto gde se susreću ponuda i tražnja za tačno definisanim predmetima trgovine, pri čemu taj predmet trgovine mora biti podložan tipizaciji i standardizaciji. Procesom standardizacije postiže se da predmet trgovine po svojim osobinama bude poptuno identičan u malim i u velikim količinama. To je lako učiniti sa robama niskog stepena obrade, dok je sa finalnim proizvodima, zbog raznolikosti, to veoma teško. Standardizacija i tipizacija su neophodni jer se na berzi trguje na reč, odnosno na poverenje. Razvitkom trgovine ovo “poverenje” se institucionalizuje i biva zamenjeno mrežom pravila po kojima se trguje.
Mesto susretanja ponude i tražnje se u mnogome promenilo tokom vremena i kretalo se od trgova gradova, preko gostionica i specijalizovanih zgrada, pa sve do globalnog tržišta, međusobno povezanog putem savremenih tehnologija. Sve to danas omogućava da se trgovanje obavlja 24 časa dnevno, jer kada se jedna berza zatvori, na drugom kraju sveta, druga berza tek počinje sa radom.
S obzirom na to koji je predmet trgovanja na berzi one se dele na berze HoV i robne berze. Ako pričamo o počecima berzanske trgovine HoV, lako se može zamisliti da je prva transkacija, koja bi se mogla nazvati berzanskom, bila transakcija vezana za hartiju – najverovatnije neku vrstu pismene obaveze o budućoj naplati, koja je promenila vlasnika pre roka dospeća. Za razliku od berzi HoV, pretečom robnih berzi mogu se smatrati veliki sajmovi i vašari, na kojima se, između ostalih stvari, prodavala i roba. Ključna razlika između sajmova i berzi leži u tome što se na njima trgovalo na osnovu uzorka, odnosno robe na licu mesta, dok se na berzi trguje na reč.
Na kraju dolazimo do odgovora na pitanje šta je berza. Iz svega navedenog možemo zaključiti da berza predstavlja organizovano mesto, gde u tačno određenom vremenu, dolazi do susretanja ponude i tražnje standardizovanog berzanskog materijala, po tačno određenim pravilima od strane tačno određenih lica. Na pitanje koji su osnovni postulati berze može se reći da su to poverenje i sigurnost koji i proizilaze iz same njene definicije. Kad berza ne bi bila toliko precizna ne bi bilo ni njenih osnovnih postulata, a ni nje same.

Obeležje savremenih finansijskih tržišta je stalno kreiranje novih finansijskih instrumenata i brisanje granica između nacionalnih tržišta. Nastaju novi finansijski instrumenti, naročito na tržištu finansijskih derivata. Usavršavaju se telekomunikacioni sistemi i informaciona tehnologija, što omogućava elektronski prenos podataka, koji je pretpostavka za kontinuiranu trgovinu i dematerijalizaciju trgovine, automatizovano saldiranje operacija i sl. Permanentno se usavršavaju postojeće i stvaraju nove institucije na finansijskom tržištu. Savremena finansijska tržišta karakterišu kontinuelnost, internacionalizacija i globalizacija, finansijske inovacije i deregulacioni tokovi. . .
Finansijski sistem jedne zemlje čine
 finansijska tržišta,
 bankarski sistem i
 berze.

Finansijska tržišta se mogu posmatrati u širem i u užem smislu. U širem smislu finansijska tržišta postoje svuda gde se obavljaju finansijske transakcije. U užem smislu, mogu se definisati kao organizovana mesta na kojima se susreću ponuda i tražnja za različitim oblicima finansijskih instrumenata.
Preko finansijskih instrumenata privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje svog poslovanja. Ona olakšavaju povezivanje subjekata koji raspolažu viškovima finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju finansijska sredstva, odnosno povezuju dve značajne makroekonomske kategorije, štednju i investicije.
Finansijska tržišta se mogu definisati kao ambijent gde se susreću ponuda i tražnja za određenim finansijskim instrumentima.

Kriza koja je krajem 2008. godine zahvatila svet odražava se na povlačenje stranih investitora sa finansijskih tržišta u Srbiji. Obzirom da su finansijski sistem i finansijska tržišta u Srbiji još uvek nedovoljno razvijena, više dominiraju plasmani stranog kapitala u obliku kredita i zajmova nego u vidu stranih direktnih investicija ili u vidu plasiranja kapitala na Beogradskoj berzi. Zato se beg stranog kapitala iz Srbije prvo reflektovao u vidu smanjenja kreditnih plasmana stranih banaka koje su kupile naše finansijsko tržište kupovinom domaćih banaka, jer u uslovima krize i smanjenog nivoa sredstava za investicije, raspoloživa sredstva povlače iz Srbije i ulažu u svoje nacionalne privrede. Smanjenje je doduše u mnogo manjem obimu nego u susednim zemljama koje su svoj „razvijeniji finansijski sistem“ brže od nas implementirale u svetski finansijski sistem. Talasi otpuštanja radnika u bankarskom sektoru ukazuju na činjenicu da će možda mnoge banke sa stranim logotipom zatvarati filijale i ekspoziture po Srbiji, pošto su u prethodnim godinama „ubrali kajmak“ na razlici u ceni između aktivnih i pasivnih kamata i reeksportovali ga u inostranstvo.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari