SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................................................... 3
1.1. Ljudska prava....................................................................................................................... 3
1.2. Dostojanstvo.........................................................................................................................5
1.3. Stigma..................................................................................................................................8
2. DOMOVINSKI RAT............................................................................................................ 11
3. HRVATSKI RATNI VOJNI INVALIDI..............................................................................12
3.1. Društvo i hrvatski ratni vojni invalidi..........................................................................13
4. CILJ ISTRAŽIVANJA.........................................................................................................17
5. METODOLOGIJA................................................................................................................18
5.1. Način provedbe istraživanja.........................................................................................18
5.2. Sudionici istraživanja................................................................................................... 18
5.3. Obrada podataka...........................................................................................................19
6. REZULTATI I RASPRAVA................................................................................................ 20
6.1. Značenje dostojanstva za invalide Domovinskog rata.................................................20
6.2. Društveni položaj invalida Domovinskog rata.............................................................25
6.3. Zaštitni činitelji kao pomoć u svakodnevnom životu..................................................30
6.4. Slika budućnosti invalida Domovinskog rata..............................................................33
7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA........................................................................................ 34
8. LITERATURA......................................................................................................................37
9. PRILOZI...............................................................................................................................39
2
takva, svojim ustavnim uređenjem, veliku pažnju i značaj posvećuje području zaštite i
promicanja ljudskih prava. U tom su smislu kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike
Hrvatske navode se sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje
prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Ustav
Republike Hrvatske regulira zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i jamči njihovo
ostvarivanje neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili
drugim osobinama. Ustavom Republike Hrvatske zajamčene su osobne i političke slobode i
prava, ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, te se štite kolektivna, globalna
prava i humanitarna prava. (NN. 56/1990.)
Osim što ustavnim uređenjem štiti i promiče ljudska prava i slobode, Hrvatska je stranka
svih temeljnih međunarodnih ugovora s područja zaštite ljudskih prava. Tako je, prema
preporukama Bečke deklaracije donesene 1993. godine na prvoj međunarodnoj Konferenciji o
ljudskim pravima, Republika Hrvatska pristupila izradi Nacionalnog programa zaštite i
promicanja ljudskih prava. U tom se programu navodi 17 prioritetnih područja zaštite i
promicanja ljudskih prava – od nacionalnih manjina, preko obitelji, starijih osoba, djece i
mladih, sve do vjerskih prava, slobode medija, zdravog života i okoliša. Na vrhu ljestvice
navedenih prioritetnih područja nalaze se prava aktivnih sudionika i stradalnika rata
2
. S njima u
svezi, promiče se isključiva odgovornost i dužnost države za osiguranjem primjerene zaštite i
skrbi o osobama koje su obranile i osigurale suverenitet i nezavisnost države, kao i svim
stradalnicima i sudionicima rata. Slijedom toga, u Nacionalnom se programu, kao jedan od
prioriteta države u zaštiti i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda navodi nužnost
djelovanja na ublažavanju i otklanjanju posljedica Domovinskog rata. Stoga su unutar
programa, kao ciljevi djelovanja u tom smjeru navedeni: sustavno zbrinjavanje sudionika i
stradalnika Domovinskog rata, pružanje institucionalne psihosocijalne i zdravstvene pomoći, te
poticanje zapošljavanja te kategorije ljudi, kao i afirmativno uključivanje društva i medija u
očuvanje dostojanstva hrvatskih branitelja i stradalnika te digniteta Domovinskog rata. Posebno
mjesto unutar tih 17 prioritetnih područja dano je i osobama s invaliditetom, a vezano uz koje se
navodi da država posebnu pažnju posvećuje zaštiti tih osoba, njihovom ravnopravnom
uključivanju u društveni život, kao i njihovoj primjerenoj zaštiti unutar svakog pojedinog
sustava. Kao prvi i ključni cilj djelovanja prema osobama s invaliditetom, uz društvenu
2
Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2008. godine
4
integraciju, profesionalnu rehabilitaciju, zaštitu prava i dostupnost informacija, navodi se
nužnost uklanjanja predrasuda o osobama s invaliditetom, a u svrhu njihova obrazovanja i
zapošljavanja. Očigledno je da invalidi Domovinskog rata ili, službeno nazivajući, hrvatski ratni
vojni invalidi, pokrivaju dva prioritetna područja zaštite i promicanja temeljnih ljudskih prava –
područje prava aktivnih sudionika i stradalnika rata i područje zaštite osoba s invaliditetom, pa
bi se, obzirom na tu činjenicu, opravdano moglo reći da je prioritet djelovanja u korist ove
kategorije ljudi, najmanje dva puta jači i nužniji, uz poseban naglasak na očuvanju dostojanstva
i uklanjanju predrasuda prema tima osobama.
Temeljna ljudska prava i slobode koja se navode u međunarodnim deklaracijama i ustavnim
aktima pojedinih zemalja od samih se početaka nisu bitno mijenjala. Mijenjane su definicije i
formulacije pojedinih pojmova te proširivane kategorije prava i sloboda. Dvije su kategorije
ljudskih prava koje još od najranijih vremena nalaze svoje mjesto u svim dokumentima o
ljudskim pravima i to u gotovo nepromijenjenom obliku – pravo na dostojanstvo i na zabranu
diskriminacije po bilo kojoj osnovi
3
. Te se dvije kategorije prava međusobno nadopunjuju i
ovisne su jedna o drugoj, odnose se na sve kategorije ljudi, a njihovo nepoštivanje najčešće
rezultira negativnim implikacijama na ostalim područjima življenja – kvalitetu života, status i
ulogu u društvu, prava i samopoštovanje ljudi. Stoga ih je opravdano smatrati jednima od
ključnih ljudskih prava.
1.2. DOSTOJANSTVO
Ljudska prava i dostojanstvo čovjeka nerazdvojivo su povezani i teško ih se može promatrati
kao dva zasebna pojma. Ljudska prava ulaze u domenu dostojanstva i pretpostavljaju postojanje
istog, i obrnuto – dostojanstvo se smatra domenom ljudskih prava budući da u većini slučajeva
dostojanstvo neke osobe označava skup prava koja toj osobi pripadaju, pa prema tome,
poštivajući dostojanstvo neke osobe poštujemo i prava koja toj istoj osobi pripadaju. Stoga je
opravdano dostojanstvo tumačiti kao ključnu kategoriju ljudskih prava, kao temeljno ljudsko
pravo.
U hrvatskom jeziku opće je prihvaćena definicija dostojanstva koju je dao Anić, a glasi:
"dostojanstvo je apstraktna imenica koja označava ukupnost vrlina koje pobuđuju poštovanje"
(Anić, 2007). Iako točna, ovakva definicija dostojanstva implicira da poštivanje dostojanstva
3
Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.)
5
Iako različita, ova tri oblika dostojanstva imaju dvije zajedničke značajke – pripadaju
ljudima u različitom opsegu i stupnjevima, te se mogu steći, dobiti ili pojaviti, ali isto tako i
nestati i izgubiti.
Upravo je četvrti oblik dostojanstva taj koji se u potpunosti razlikuje od prethodna tri. Taj se
oblik naziva
"univerzalno ljudsko dostojanstvo"
ili "
Menschenwürde"
. To je dostojanstvo koje
pripada svim ljudskim bićima i ne može biti izgubljeno dok god čovjek živi. Imaju ga, ili se
barem pretpostavlja da ga imaju svi, temeljeno samo na činjenici što su ljudi. Ovaj je oblik
dostojanstva specifična ljudska vrednota i svima pripada u jednakoj mjeri i sa jednakim
poštovanjem s tom karakteristikom da ne može biti oduzeto čovjeku dok god živi. Upravo je
ovaj oblik dostojanstva ono na što se misli pod pojmom "urođenog dostojanstva" u Općoj
deklaraciji o ljudskim pravima.
Iako definirano kao nešto "apstraktno" dostojanstvo je i više nego svakodnevna pojava,
svakodnevno stanje i osjećaj. Slijedom transakcijskih modela stresa prema kojima na stres
podjednako utječu kako pojedinac tako i njegova okolina i na dostojanstvo je moguće gledati
kao na pojavu na koju utječe okolina kao eksterno vrednovanje, varijable vezane uz pojedinca
kao unutarnje vrednovanje, te interakcija između pojedinca i okoline kao interakcijsko
vrednovanje. Prema tome, dostojanstvo ovisi o tome kako nas vide i tretiraju drugi kao i o tome
kako vidimo sami sebe što znači da ljudsko dostojanstvo može biti podržavano i cijenjeno
dvojako - interno i eksterno, a što ga ujedno čini ovisnim i o interakciji pojedinaca s okolinom.
Prema takvom gledanju, osobe će iskusiti osjećaj unutarnje vrijednosti samo ako se vide i
odnose prema samima sebi s dostojanstvom i osjećajem da vrijede. No, kada bi postojalo samo
unutarnje vrednovanje unutarnjih vrijednosti tada drugi ne bi mogli prepoznati dostojanstvo, i
obrnuto – kada bi postojalo samo vanjsko vrednovanje bilo bi teško internalizirati kako osobe
vide same sebe. Upravo iz toga proizlazi značaj svih triju tipova vrednovanja kao nužnih i
neophodnih za razumijevanje dostojanstva (Miller i Keys, 2001). Slijedom navedene teorije,
opravdano je zaključiti da je dostojanstvo i više nego dio društvene svakodnevice na koju
podjednako utječu svakodnevni vanjski, odnosni i unutarnji utjecaji i događaji koji se
neprestano odvijaju oko svakog pojedinca. Možda je i to razlog zbog kojeg se pojam
dostojanstva toliko često i pojednostavljeno koristi a bez realne percepcije o njegovom pravom
značenju i utjecaju na ljudske živote. Iako se utjecaji koji podržavaju odnosno umanjuju
dostojanstvo razlikuju s obzirom na pojedine kategorije i populacije ljudi, većina kvalitativnih
istraživanja dostojanstva slaže oko učinaka koje poštivanje odnosno nepoštivanje dostojanstva
ima na ljude. Tako su Miller i Keys (2001.) u svom istraživanju dostojanstva beskućnika iznijeli
7
