Odlomak

SVOJINA
Je jedan od najvažnijih isnstituta kako prava tako i imovine, i jedna je od najosjetljivijih tema građanskog prava. Pojavljuje se u svim porama života jednog pojedinca. Vezana je za status pojedinca kao što je nasleđivanje, status radnih odnosa … i direktno je uticala na razvoj pojedinca i društva. Možemo ju posmatrati i kao pravni i kao ekonomsku kategoriju. U ekonomskom smislu svojina podrazumijeva prisvajanje materijalnih dobara u cilju zadovoljavanja ljudskih i društvenih potreba. U pravnom smislu podrazumijeva potpuno pravno rasploaganje imovinom, znači apsolutno pravo koje titularu svojine omogućava da slobodno sa njom raspolaže. Znači da vlasnik imovine može da sa svojinom uradi sve, osim onoga što nije zabranjeno. Istorijski se svojina kretala od lične do kolektivne svojine a zavisilo je od stepena razvoja društva. Razlikujemo više formalno-pravnih oblika svojine:
1.    LIČNA svojina – odpočetka stvaranja ljudske civilizacije lična svojina je pripadala pojedincu i služila je za zadovoljavanje njegovih ličnih potreba. Postoji u svim fazama ljudske civilizacije
2.    PRIVATNA svojina – nastala je u početku svaranja ljudske civilizacije. Kada je lična svojina poslužila za ubiranje profita nastala je privatna svojina. Cilj joj je sticanje zarade koja pripada pojedincu (bilo fiz. ili prav.licu). Znači da je osnovna razlika između lične i privatne svojine zapravo profit.
3.    DRŽAVNA svojina – javlja se početkom 19.v i postoji i danas. Ovdje je titular prava svojine država. Upravljanje državnom svojinom vrše organi države. Postaje je dominantan oblik svojine u ratnom i poratnom periodu.
4.    UTOPIJSKA svojina – je društvena svojina, što podrazumijeva da niko nije nosilac prava svojine, nego je to društvo ( u doba socijalizma)
5.    ZADRUŽNA svojina – nosioci svojine su zadrugari( i fiz.i prav.lica), a članovi zadruge upravljaju tom imovinom (javlja se u privredi). Zadruga se formira udruženjem i ovaj oblik se javio u ranom socijalizmu. Ovaj vid svojine nije zaživio i opstao iz razloga što se ljudi teško odriču svoje imovine i odlučuju na udruživanje.
6.    SUSVOJINA – Imovina je određena i odrediva. Podrazumijeva da svaki vlasnik ima vlasništvo na zajedničkoj stvari, i da tačno može odrediti svoj dio, i da sam može sa njim raspolagati, što znači da ga može otuđiti, uništiti ili prodati ali da prvo mora ponuditi ostale suvlasnike na toj svari.
7.    ZAJEDNIČKA svojina – predstavlja pravo više lica na istoj stvari. Dijelovite stvari nisu odredivi, pa vlasnik ne može da otuđi svoj dio, znači da ne može otuđiti, prodati ili uništiti zajedničku stvar, a dobit od te stvari se dijeli na jednake dijelove.
8.    ETAŽNA svojina – predstavlja svojinu pojedinca na dijelu zgrade. Ovaj oblik je na značaju dobio 90-ih godina. Etažni vlasnici imaju u svojoj ličnoj svojini dio zgrade i zajednički dio sa ostalim suvlasnicima zgrade.

 

 

RAD, SREDSTVA ZA RAD I SLOBODNO PRIVREĐIVANJE
Rad je uslov nastanka i opstanka ljudske civilizacije. Rad je svjesna ljudska aktivnost koja služi za zadovoljavanje ličnih i kolektivnih potreba, i isključivo je vezan za čovijeka. Razvoj rada ima svoje faze, od razvoja zemljoradnje do idustrijske revolucije dovelo do pojave kapitalističkog oblika proizvodnje. Karakteristika je da su sredstva za radu ličnoj svojini vlasnika na kojoj radi najamna snaga a vlasnik sredstava za rad ubire prihod. Kao suprotnost ovom načinu proizvodnje javlja se komunistički način proizvodnje po kome niko nema vlasništvo na sredstvima za rad , svi rade i svi dijele profit. U ovoj borbi pobijedio je kapitalistički oblik proizvodnje koji je doveo do modernog načina proizvodnje koja je dovela do privratnae svojine, slobodnog tržišta i kapitala ( vladaju zakoni ponude i potražnje)

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari