Državni organi – Hijerarhija i nadležnosti

Uvod
Da bi država, kao organizacija vlasti, mogla egzistirati i obavljati svoje funkcije, ona mora imati državne organe. U svakodnevnom životu, građani države ne mogu obavljati nijednu djelatnost bez državnih organa i od funkcionisanja i sprovođenja poslova u državnim organima, zavisi cjelokupno funkcionisanje države.
Za poznavanje funkcionisanja državnih organa je nužnno i neophodnu poznavati njihovu strukturu, organizaciju, hijerarhiju i nadležnosti. Naročito je značajno poznavanje hijerarhije i nadležnosti dražvnih organa, jer poznavajući hijerarhiju i nadležnosti državnih organa sva pravna i fizička lica mogu ispravno funkcionisati, poslovati i obračati se državnim organima,a uredno riješena hijerarhija i nadležnosti su nužan uslov za efikasno funkcionisanje državnih organa, a samim tim i države. Zbog svih ovih razloga, u ovom seminarskom radu su ubuhvaćene dvije važne cjeline koje se tiču državnih organa i njihovog funkcionisanja:

1. Hijerarhija državnih organa
2. Nadležnosti državnih organa

U obje ove cjeline će biti obrađeni osnovni pojmovi i podjele

 
I dio – Hijerarhija u državnim organima
Pojam hijerarhija potiče od grčkih riječi hieros – svijet i archo – vladam, pod tim pojmo se podrazumijeva uređenje određenih odnosa tako da se dijelovi cjeline postave u „službenu ljestvicu“ ili se stvori poredak po rangu. Hijerarhija se sastoji od odnosa podređenosti i nadređenosti, a odnosi hijerarhije nastaju uporedu s podjelom rada. Ako pojedinci u jednoj grupi podijele međusobno poslove, da bi ih, kao specijalizovane osobe, bolje obavljali, onda je nužno da se tako podijeljeni poslovi odmah međusobno povežu kao viši i niži radi održavanja jedinstva akcije u grupi. U državi hijerarhijske veze postoje na više nivoa, tj. na svim nivoima gdje je izvšena podjela poslova vlasti, a tri glavna nivoa su:

1. Hijerarhija između državnih djelatnosti (npr. između zakonodavne i pravosudne djelatnosti, kojoj pripada i javno tužilaštvo)
2. Hijerarhija između organa iste državne djelatnosti (npr. višeg i nižeg javnog tužilaštva)
3. Hijerarhija između službenih lica u istom državnom organu (npr. između državnog tužitelja i njegovih zamjenika)

Kada se govori o hijerarhiji državnih organa, podrazumijeva se utvrđivanje po rangu snage državnih organa. Na svakom tom nivou odnosi mogu biti strožiji i labaviji, što znaći da zavisnost podređenih subjekata prema nadređenima može biti veća ili manja. Stroža hijerarhija se naziva subordinacijom, a labavija koordinacijom. Subordinacija (vertikalna povezanost) se definiše kao odnos državnih organa, koji podrazumijeva izvršavnaje zahtjeva viših organa prema nižim, a na ovaj način država osigurava djelovanje po principu „odozgo prema dole“. Osnovne osobine subordinacije su:

1. Odnos subordinacije među državnim organima ima promijenjiv intezitet. On je najintezivniji kod onih državnih organa koji se brinu za ostvarenje osnovnih funkcija države (sigurnost države, osiguranje reda i mira i sl.)
2. Subordinacija je najelastičnija kd zakonodavnih organa, zato što je postupak donošenja zakona jako spor, jer se prije donošenja bilo kojeg zakona moraju čuti različita mišljenja i provoditi razne javne rasprave.
3. Sudski organi imaju posebno naglašenu subordinaciju, jer se bave najvažnijim pitanjima ljudskih prava i sloboda.

Nadređenost nekog državnog organa ili tijela nad drugim može biti iskazana na nekoliko načina, kao što su:

1. ovlaštenja višeg organa da može podređenom tijelu izdavati naredbe, koje ovaj treba slušati;
2. ovlaštenje višeg organa da akt nižeg organa može promijeniti ili ukinuti, odonsono suspendirati njegovo djelovanje privremeno ili trajno;
3. ovlaštenje da viši organ može od službenog lica nižeg organa tražiti odgovornost;
4. ovlaštenje da viši organ smjenjuje službene osobe nižeg ranga

Načela koordinacije i stručnosti polako zamjenju načelo subordinacije, tako da u odnsou na hijerarhijudržavne organe dijelimo na:

1. najviše državne organe
2. više državne organe
3. niže državne organe

Razlika između subordinacije i kordinacije je u tome što u subordinaciji (npr. u policiji, vojsci, itd.) podređeni subjekti imaju malo mogućnosti samostalnog odlučivanja, jer moraju izvršavati i opće i konkretne naredbe nadređenih subjekata, dok u odnosu kordinacije (npr. u sudstvu, obrazovanju, itd) podređeni subjekti imaju veće mogućnosti samostalnog odlučivanja, budući da im nadređeni subjekti samo upućuju opće norme ili savjete, a u okvrima njih podređeni mogu sami odlučivati u konkretnim slučajevima, onako kako smatraju da je najbolje za ciljeve organizacije.
Važnost hijerarhije u nekoj državi zavisi od toga koliko je država centralizovana, tako da u centralizovanoj državi prevaldava subordinacija, a u decentralizovanoj koordinacija. U samoj državi hijerarhija nema istu važnost u svim funkcijama koje obavljaju državni organi pa tako je dosta važna u upravno – izvršnoj funkciji, jer u toj funkciji posebnu vrijednost dobija subordinacija, a sudskoj funkciji je ona više deklaratorna i svodi se na ispitivanje zakonitosti presuda nižih sudova.