Odlomak

1.0. Uvod

Emocija je uzbuđeno stanje organizma izazvano subjektivno značajnim stimulusom ili
situacijom na koju on usmerava aktivnost.
Emocije se ispoljavaju na fiziološkom, oživljajnom i ponašajnom planu . (Sroufe,1996)

U našem jeziku najbliži pojmovi su osećaji. Ta unutrašnja uzbuđenost uzrokuje telesne promene i pokreće određena ponašanja. Osećaj je neodvojiv od telesne senzacije, a spolja se izražava kroz mišićnu aktivnost. Tako dolazimo do drugog pojma, koji se naziva emocionalna reakcija ili izražavanje. Spontane emocionalne reakcije beba i male dece su nasleđeni mehanizmi reagovanja. One su u funkciji preživljavanja, pomažu slabašnom detetu da okolina prepozna njegove potrebe i u funkciji su detetovog prilagođavanja u sve složenijim odnosima u njegovoj okolini. Osim izražavanja emocija, dete vrlo rano pokazuje međusobnu zavisnost svog izražavanja i emocionalnih odgovora svoje okoline. To je osnova za razvoj razumevanja i odabira emocionalnog izražavanja i ponašanja.
Najvrednije što odrasli mogu dati deci verovatno je sposobnost, da cene svoje osećaje i veruju u ono što osećaju.
Karakteristike emocija predškolskog deteta:
– dečije emocije su jednostavne, spontane i odmah ih izražavaju,
– česte su i kratkotrajne,
– snažne su i nestabilne,
– dete se ne zna suzdržati i pokazuje svoje emocije otvoreno, što omogućuje lakši uvid u njegov svet.
Vrste emocija:
– Primarne (gnev, strah, radost, tuga i gađenje),
– Sekundarne (ljubav, ljubomora, mržnja, prezir, zavist, sažaljenje, divljenje, strahopoštovanje).
Prve emocije koje dete izražava su reakcije pozitivnog ili negativnog osećanja. Pozitivno emocionalno stanje izražava se smeškom, gugutanjem, gledanjem. Neugodno emocionalno stanje izražava se plačem, mrštenjem, izrazom gađenja. Do kraja 6. meseca života dete izražava sve četiri primarne emocije (ljutnja, strah, radost, tuga) i prepoznaje osnovna emocionalna stanja majke ili bliže rodbine. Već u doba od 3 meseca dete reagiruje na ton kojim mu se obraća odrasla osoba, a sa 7 meseci povezuje ton glasa i izraz lica za razumevanje osnovnog emocionalnog stanja odrasle osobe. Između 8. i 9. meseca svesno traži podatke o emocionalnom stanju majke, kao razlog za svoje ponašanje i svoje emocionalne reakcije (Vasta i saradnici, 1998.).
2.0. Učenje emocija

Emocionalni razvoj deteta ne odnosi se samo na urođene emocije. Pre bi se reklo da one određuju ‘teži’ ili ‘lakši’ način na koji dete postaje svesno sebe. Od prvih odnosa s majkom i bliskim osobama dete bude prepoznato ili ne, prihvaćeno ili ne. Odnos s bebom je najčešće nežan, živ događaj međusobnog usklađivanja. Bliža okolina reaguje na detetov način izražavanja, majčino lice daje detetu prve informacije za usklađivanje. Deca ‘težeg’ temperamenta izazivaju nesigurnost, napetost, strah roditelja, pa se narušava opušteno i spontano usklađivanje. Tokom sazrevanja deteta, okolina sve više oblikuje njegov način izražavanja emocija i uči ga društveno prihvatljivim oblicima izražavanja emocija.
• Votson je pokazao da se klasičnim uslovljavanjem najbolje stiču emocije. Izveo je eksperiment sa detetom tako što je prvo učinio da se plaši jakog zvuka. Nakon toga, pokazivane su mu brojne životinje, I prilikom pokazivanja belog pacova uključio je I jak zvuk. Dete se od tog trenutka plaši I belog pacova.
Postoje brojne situacije izazvane klasičnim uslovljavanjem. Deca se plaše doktora jer ih on vezuje za bol. Tako, neka deca će se plašiti bilo kog čoveka koji nosi beli mantil.
• Drugi način sticanja emocija je identifikacija (poistovećivanje) I podražavanje (imitacija). Deca se plaše uglavnom istih stvari od kojih se roditelji plaše, čak I kad oni to pokušavaju da sakriju od njih. Ako se majka plaši grmljavine, dete će to naučiti od nje. Neki psiholozi kažu da dete u prvim mesecima može da oseti majčine emocije I može odbiti da sisa ako je majka nervozna.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari