SADRŽAJ
1. UVOD……………………………………………………………………………………..2
2. URINARNE INFEKCIJE…………………………………………………………………3
3. FARMAKOTERAPIJA URINARNIH INFEKCIJA……………………………………..4
3.1.
Antibiotsko
lečenje
cistitisa…………………………………………………………..6
3.2.
Antibiotska
profilaksa……………………………………………………………...…6
3.3.
Nitrofurantoin……………………………………………………………….……..
…7
3.4.
Vraćanje
urinarne
infekcije…………………………………………………………...8
3.5.
Prostatitis,
intersticijalni
cistitis
i
epididimitis………………………………………..8
4. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………..9
LITERATURA…………………………………………………………………………………..10
1
1. UVOD
Infekcije urinarnog trakta su na drugom mestu prema učestalosti infekcija u opštoj populaciji, iza
infekcija respiratornog sistema. Kod žena infekcije urinarnog trakta sunajčešće infektivno
oboljenje. Infekcije urinarnog trakta mogu zahvatiti bilo koji deo urinarnog sistema: uretru
(uretritis), mokraćnu bešiku (cistitis) ili bubrege (pijelonefritis). Vrlo retko zahvataju ureter
(mokraćovod).
Podela infekcija urinarnog trakta može se izvršiti prema prisustvu odn. odsustvufunkcionalnih i
strukturnih oštećenja urinarnog sistema na komplikovane infekcije odn.nekomplikovane
infekcije. Pacijenti koji su posebno izloženi riziku za nastanak komplikovanih infekcija su oni
čija istorija bolesti ukazuje na policističnu renalnu bolest, nefrolitijazu, neurogenu bešiku,
imunosupresiju, zatim trudnice i pacijenti koji imaju ugrađen kateter ili drugi urološki
instrument. Terapija pacijenata sa rizikom za nastanak komplikovanih infekcija se značajno
razlikuje od terapije pacijenata sa nekomplikovanom infekcijom koji vrlo dobro odgovaraju na
jednostavnu terapiju antibakterijskim lekovima.
Vrlo je uobičajena podela infekcija urinarnog trakta na infekcije do njih delova urinarnog trakta
(uretritis, cistitis) i infekcije gornjih delova (pijelonefritis). Važno je uočiti da ovakva podela
nema direktne veze sa stepenom ozbiljnosti infekcije (pr. blag pijelonefritis).
