Odlomak

 
Uvod
Nervni sistem je izgrađen od neurona i glija ćelija i vezivno vaskularnih elemenata. Osnovnu strukurnu i funkcionalnu jedinicu čine nervne ćelije – neuroni. Oni mogu da prate promene u spoljašnjoj sredini – draži i, kao odgovor na njih, generisati i prenositi informaciju, u vidu brzog talasa. Električni impuls se prenosi na druge nerve hemijskim sinapsama Nervno tkivo je neuroektodermalnog porekla. Gliociti spadaju u potpornu grupu ćelija nervnog tkiva, poseduju električne sinapse. Ispunjavaju interneuronske prostore.

Glija ćelije – uopšteno
Glija ćelije (gliocit) su druge i najbrojnije ćelijske komponenete nervnog tkiva. Ove ćelije su brojnije od neurona i mogu se deliti, za razliku od neurona koji se ne dele. Dimenzije njihovih ćelijskih tela su 3-40 mikrometara. Vode poreklo iz neuroektoderma i imaju iste morfološke odlike kao i neuroni. Gliociti poseduju električni tip sinapse. Glija ćelije popunjavaju sve međuprostore između tela neurona i njihovih produžetaka i tako ih potpuno odvajaju jedno od drugog izuzimajući samo sasvim male površine njihovih međusobnih kontakata – sinapse. Gliociti održavaju mikrosredinu koja je pogodna za aktivnost i vitalnost neurona. Grade granične opne prema drugim tkivima, prema cerebrospinalnoj tečnosti moždanih komora i kanala, i u perifernom nervnom sistemu ima isti takav odnos prema neuronu. Na osnovu morfoloških karakteristika, anatomske lokalizacije i funkcionalne uloge, glija ćelije se mogu podeliti na: centralne i periferne glija ćelije.

Centralne glija ćelije

Centralne glija ćelije
Mikroglijalne ćelije Ependimociti Astrociti Oligodentrociti Naziv
Mezodermalno Germinativni neuroepitel nervne cevi Ektodermalno Ektodermalno Poreklo

Mikroglija – na ćelijskom telu sadrže razgranate, spinozne produžetke pa su mikroglijalne ćelije specifične makrofage CNS-a. Vode poreklo od monocita. Sitne su, poligonalnog oblika. Citoplazmu karakterišu lizozomi i fagolizozomi. Brojni razgranati produžeci daju im sposobnost ameboidnog kretanja. Njihova osnovna uloga je čišćenje nervnog parenhima od infektivnih agenasa, kao i ostataka izumrlih neurona. Vrše i reparaciju centralnog neuroparenhima.

Slika 1
Ependimne ćelije (ependzmocyti) – obrazuje ih ependim, jednoslojan, prizmatičan neuroepitel. Prekrivaju sve moždane duplje i centralni kanal kičmene moždine. Nabori meke moždanice koji prominiraju u moždane komore se nazivaju koroidni pleksusi. Obrazuju epitelne ćelije varijabilne visine, od pločastih do cilindričnih. Najčešće su niskocilindrične – kockaste ependimne ćelije. Kockaste ćelije koje u vidu jednorednog kockastog epitela prekrivaju krvne spletove moždanih komora. Proliferacijom mogu dati tumore (ependimomimi). Ependimocitima se pored jasno izražene pokrovne uloge pridaje uloga transporta tečnosti iz krvi u moždane komore. Iz krvnih sudova lamine propije, sastojci mogu biti sekretovani u moždane komore.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari