Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Skripte, Zaštita životne sredine
Objavio toba1996 14. april 2014. Prijavi dokument
Reciklaža gradjevinskih materijala – osnove
Veliki problem današnjice pored sve veće zagađenosti vazduha, vode i zemljišta je ogroman porast količine otpadnog materijala. Supstance koje su delimično ili potpuno neupotrebljive – otpad, nastaju u svakom području ljudske delatnosti. Sa sve većim brojem stanovnika, porastom industrijske proizvodnje i potrošnje, stvara se sve veća količina otpadnog materijala, koji u ekološkom smislu dovodi do sve veće zagađenosti životne sredine. Ocuvanje resursa i reciklaža su dugo vremena bili opredeljenje odredjenog segmenta populacije. Reciklaža je vekovima bila standardna isplativa praksa u proizvodnji metala a takođe ima duboke korene i u proizvodnji papira.
Oba ova uticaja – strast za ocuvanjem životne sredine i isplativost, u svetu biznisa, spojili su se krajem dvadesetog veka u sektoru graditeljstva i rusenju gradjevina.
Izuzimajuci metalni deo, vecina materijala stvorena pri gradjenju ili rusenju gradjevina prethodno su bili karakterisani jednostavno kao otpad – šut ili krš. Po donedavnoj proceduri, koja se smatrala efikasnom, materijal se kamionima prevozio na deponije i jednostavno se odlagao na prostor koji je za to namenjen. Građevinski otpad je u glavnom bio van interesa boraca za očuvanje životne sredine koji su se u glavnom fokusirali na staklenu i PET ambalažu, papir i ostale materijale koji su bili svakodnevno vidljivi običnom čoveku.
Situacija je počela da se menja kada su počele prve studije o kategorizaciji otpada, posebno na deponijama. Statistika je otkrila jasno da građevinski otpad zauzima značajan udeo u ukupnoj količini otpada i to su primetili oni koji su se bavili zaštitom životne sredine.
Na strani isplativosti, investitori u razvijenim zemljama su počeli da uviđaju promene u faktorima koji utiču na odvoženje i odlaganje otpada koji nastaje pri izgradnji i rušenju građevina. Rašireno područije metropola najčešće znači da su deponije daleko na periferiji a uz to je cena goriva postajala sve viša. Isto tako kamen koji je bio korišten za nasipanje terena je dovožen sa velikih udaljenosti po sve višim cenama transporta.
Koncept i praksa mlevenja i recikliranja betona i asfalta počeli su da se ubrzano šire i u isto vreme su preduzetnici podsticani da probaju sličan pristup i sa drugim materijalima gradjevinskog otpada, kao što su drvo i gips.
Dve sfere – investitori koji su imali finansijski interes i zaštitnici šivotne sredine koji su smatrali građevinski otpad značajnim udelom ukupnog otpada na deponijama – uskoro su susreli i trecu grupu zainteresovanih strana: arhitekte, građevince i vlasnike nekretnina koji su želeli da demonstriraju odgovorno ponašanje prema životnoj sredini.
Ovakav spoj rezultirao je ubrzanim rastom ‘zelene gradnje’ u razvijenim zemljama i nastankom mnogih standarda koji su pretvorili građevinski otpad u reciklirajuće materijale i pružili značajan podsticaj u privrednom sektoru reciklaže koji je već bio u zamahu.
Životni ciklus jedne gradjevine je ranije bila jednosmerna ulica. Materijali za gradnju su se uzimali i koristili za izgradnju gradjevine, a jednom kada gradjevina dostigne kraj svog upotrebnog života i kada se sruši, materijal se pohranjivao na predviđenu deponiju ili se delom spaljivao u insineratorima. Društveni i ekonomski faktori zahtevaju da današnji životni ciklus građevine bude kružnog toka, tako da se petlja spoji u najvećoj mogućoj meri korišćenjem građevinskog otpada u proizvodnji nekog novog proizvoda
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.