Javna preduzeća
1
VISOKA MEDICINSKA I POSLOVNO-TEHNOLOŠKA ŠKOLA
STRUKOVNIH STUDIJA ŠABAC
SEMINARSKI RAD IZ EKONOMIKE PREDUZEĆA
JAVNA PREDUZEĆA
Student:
Profesor:
Sara Vlajković 8-13/2017
Nebojša Matić
Šabac, 2018
2
SADRŽAJ
Uvod ........................................................................................................................3
1. Pojam i vrste javnih preduzeća .................................................................4
2. Delatnost javnih preduzeća ........................................................................7
3. Značaj i neophodnost osnivanja javnih preduzeća .....................................9
4. Regulisanje javnih preduzeća ....................................................................12
Zaključak.................................................................................................................15
Literatura ................................................................................................................16

4
1. Pojam i vrste javnih preduzeća
Teškoće na koje nailaze pokušaji da se precizno definiše pojam ,,javno preduzeće”
posledica su brojnih razlika koje postoje između ovih preduzeća u različitim zemljama, različitim
delatnostima i granama u okviru pojedinačnih zemalja, kao i različitim karakteristikama javnih
preduzeća u različitim periodima vremena.
Ove razlike ispoljavaju se u institucionalnim oblicima javnih preduzeća, njihovoj delatnosti,
položaju koji imaju u privrednom sistemu, instrumentima kojima se reguliše njihovo
funkcionisanje, ekonomskoj efikasnosti i sl. Imajući u vidu ove razlike, javna preduzeća se na
najopštiji način mogu definisati kao preduzeća čije se osnivanje i funkcionisanje može dovesti u
vezu sa javnim (opštim) interesom i u kome javna vlast (država) u potpunosti ili delimično obavlja
ulogu preduzetnika.
U nastojanju da se bliže odredi pojam javnih preduzeća, obično se ističu preovlađujuće, bitne
karakteristike javnih preduzeća, zajedničke većini ovih preduzeća, karakteristike po kojima se
javna preduzeća upravo i razlikuju od ostalih preduzeća. U bitne karakteristike javnih preuzeća
obično se ubraja da su od vitalnog (,,esencijalnog”) značaja za određenu društvenu zajednicu, da
se nalaze u monopolskom ili nekom drugom privilegovanom položaju na tržištu stečenom uz
podršku vlasti, kao i da su predmet javnog regulisanja kako bi se obezbedilo njihovo
funkcionisanje u javnom (opštem) interesu.
Bitno je istaći da je svakako najvažnija karakteristika javnih preduzeća, iz koje proističu i ostale
osobenosti ovih preduzeća, proizvodnja i distribucija ,,esencijalnih dobara” kao i funkcionisanje
u ,,javnom interesu”. Nedovoljna određenost ovih pojmova jedan je od osnovnih razloga što se
broj i zastupljenost javnih preduzeća u različitim privrednim granama menjaju zavisnosti od
preovlađujućeg javnog mišljenja i ciljeva aktuelne vlasti.
Carić, S., Veselinović, J., Vitez, M., Privredno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 79.
Carić, S., Veselinović, J., Vitez, M., Privredno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 79.
Carić, S., Veselinović, J., Vitez, M., Privredno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 80.
5
Odsustvo direktne konkurencije u oblastima u kojima deluju javna preduzeća, kao njihova sledeća
bitna karakteristika, uslovljeno je, pre svega, nedostacima tržišnog mehanizma u regulisanju nekih
delatnosti. Među tim delatnostima svakako najvažniji su prirodni monopoli. Osnovna
karakteristika prirodnih monopola jeste da je konkurencija u delatnostima u kojima deluju
prirodni monopoli ekonomski neracionalna, a nekim slučajevima i tehnički neizvodljiva.
Monopolski položaj javnih preduzeća, s jedne strane, i njihov značaj za život i funkcionisanje
određene društvene zajednice, s druge strane, nužno zahtevaju određeni oblik javnog regulisanja
ovih preduzeća, što predstavlja njihovu sledeću bitnu karakteristiku.
Pored ovih, mogu se navesti i mnoge druge manje značajne karakteristike javnih preduzeća. Među
njima naročito često isticana karakteristika je da javna preduzeća, posebno onaj deo ovih
preduzeća koja spadaju u tzv. javne službe, imaju velike inicijalne investicije u opremu.
Javna preduzeća sreću se u različitim pravnim oblicima. Preduzeća koja obavljaju delatnost od
javnog interesa obično su u formi privrednih društava. Međutim, u obavljanju svoje delatnosti
imaju ograničenu samostalnost jer javna vlast (država ili jedinica lokalne samouprave) ima
posebna upravljačka prava u ovim preudzećima, čak i kada nisu u javnoj svojini. Kontrolu nad
njihovim poslovanjem država ostvaruje posedovanjem njihovih akcija, svih ili jednog dela i često,
preko svojih predstavnika u organima upravljanja. Pored ovog oblika javna preduzeća se sreću u
formi javne korporacije, koja je institucija javnog prava sa posebnim pravnim subjektivitetom. Po
pravilu osniva se posebnim zakonom ili odlukom nadležnog državnog organa u privrednim
granama za koje je država posebno zainteresovana. Javne korporacije prvenstveno se finansiraju
sredstvima koje dobijaju od države, kao što su npr. dotacije u Francuskoj ili dividende od javnog
kapitala u Velikoj Britaniji, a kao dopunski izvor sredstava može se koristiti i kredit. Ne mogu se
osnivati u obliku akcionarskog društva, te stoga ne mogu pribavljati kapital emitovanjem akcija.
Javne korporacije najviše su zastupljene u Velikoj Britaniji, SAD, Francuskoj, Italiji, Austriji dok
se u Nemačkoj retko sreću.
Carić, S., Veselinović, J., Vitez, M., Privredno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 81.
Carić, S., Veselinović, J., Vitez, M., Privredno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 84.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti