Javnost i javno mnjenje
VISOKA ŠKOLA
ZA EKONOMIJU I INFORMATIKU
PRIJEDOR
Predmet:
ODNOSI SA JAVNOŠĆU
Тема:
’’ Javnost i javno mnjenje ’’
(seminarki rad)
Student: Profesor:
Alagić Ermina dr. Emin Mesić
Index br. 09/13 PI
Prijedor, maj 2016. godina
2
SADRŽAJ:

4
Svakako možemo reći da je javnost širi pojam od pojma javnog mnjenja jer se
mnjenje formira u središtu javnosti u kojoj se građani slobodno okupljaju i isto tako slobodno
iznose svoje mišljenje. Javnost prema tome predstavlja društveni i politički prostor u kome
nastaje i deluje javno mnjenje.
1. Značenje javnog mnjenja
Po ideji javnosti, ''diskutabilna pitanja postaju 'opšta' ne samo u smislu svoje
značajnosti, već i u pogledu svoje pristupačnosti: svi moraju imati slobodan pristup do njih''
(Habermas). Javnost treba da predstavlja garanciju 'ljudskog razuma' (Monteskje), 'opšte
saglasnosti' (Lok), 'prirodnog reda stvari' (fiziokrate) u uređenju ljudskog društva. Javnost
postaje princip pravnog poretka (Kant), organizacioni princip političkog poretka (Habermas),
oblik društvene kontrole, odnosno odgovornosti nosilaca vlasti u društvu, a stavovi javnog
mnjenja vid permanentne legitimizacije vlasti što se sve objedinjuje u ideji o ''vladavini javnog
mnjenja''.
Sam pojam javno mnenje u sebi sadrži naizgled nepomirljivu suprotnost.
Pridjev javno podrazumjeva kolektivno, nasuprot pojmu mnjenje koji dolazi od arhaičnog
glagola ( mneti, ja mnim ) kojim se izražava neodređeno i neprecizno mišljenje o nekome ili
nečemu i predstavlja lični stav. Zbog ovakve prividne suprotnosti pojam javnog mnjenja dugo
nije precizno naučno definisan. Jedan od najozbiljnijih istraživača javnog mnjenja u XX veku,
Habermas, definisao je sublimirano javno mnjenje kao ''rezonirajuću publiku''.
Izrazi za javno mnjenje bili su u prošlosti različiti: vox populi u antici, general
opinion i public spirit u Engleskoj, espri general i critique u Francuskoj i comon sense u Americi.
Ovaj pojam postaje legitiman izraz tek u drugoj polovini XVIII veka.
Platon je smatrao da mnjenje predstavlja sredinu između neznanja i nauke, a
za njim se povela i većina filozofa. Mnogo je primjera nepovjerenja filozofa u javno mnjenje.
Unčanin, R. i Damjanović, P., Marketing i odnosi s javnošću, Čačak:Viša poslovna škola, 2006, str.180.
Unčanin, R. i Damjanović, P., Marketing i odnosi s javnošću, Čačak:Viša poslovna škola, 2006, str.180.
5
Mnogo oporih reči je izgovoreno na njegov račun sa dovitljivim razlozima sumnje u njegovu
primamljivost.
Džon Lok je u ''Ogledu o ljudskom razumu'' izložio tezu o zakonu mnjenja, ili reputacije, koji
počiva na prećutnoj društvenoj saglasnosti i predstavlja neformalni splet mišljenja čija je
indirektna socijalna kontrola efikasnija od formalne, zvanične cenzure, jer se između ostalog,
koristi pretnjom državnim ili crkvenim sankcijama.
Imanuel Kant se nadovezuje na Loka i, prema njegovom mišljenju, publika
koja rezonuje i koja javno razmjenjuje svoje misli i ideje, predstavlja politički aktivnu javnost
koja u republikanskom uređenju postaje organizacioni princip liberalne pravne države. Iako
Kantovoj teoriji nedostaje pojam javnog mnjenja, on podrazumjeva da sve političke radnje
moraju pred javnošću biti svedene na osnove zakona koji su se sami pokazali pred javnošću kao
opšti i na umu zasnovani. Javno mnjenje sadrži nekritične i nepromišljene sudove, subjektivne
predstave, nešto što se može smatrati barem nedovoljno istinitim.
2. Javnost i javno mjenje
a) Javnost
U savremenom srpskom jeziku javnost je postala jedna od najefektivnijih riječi.
Poslednjih godina sadržaj i tipovi javnosti ušli su u oblast eksperimentalne analize i postali
predmet interesovanja niza novih nauka, posebno socijalne psihologije.
Javno i tajno:
U naučnoj i široj terminologiji političko značenje javnosti oslanja se na latinsku riječ
Relation
(javan); iz latinskog, ova reč prešla je u druge romanske jezike, a potom i u engleski, pa
se tako smestila i u imenu naše naučne discipline. Riječ javno, dakle, označava pojavni svijet
koji svako može čulima opaziti, ali kao Relation može označiti i narodno, ono što je steklo
»Široki publicitet«. Nemački filozof Jirgen Habermas, koji je najzaslužniji što je ideja javne
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti