Odlomak

Analitička psihologija
JUNGOV SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI
Karl Gustav Jung
From 1934 – 1939 Carl Gustav Jung embarked on five – years Seminar on Nietzsche Zarathustra which several time interrupted by lecture trips to England, the United States, and India. For Jung, Zarathustra was an invaluable demonstration of the unconscious at work, one that illuminated both Nietzsche’s psychology and spirituality and that of the modern world in general. Seminar on Nietzsche’s Zarathustra has been an important suorce in depth Psychology. Nietzsche is perheps the frst Wester man to have experienced a psihological encounter with the Self. Certainly Jung was intensely conscious of the importance of Zarathustra as a fore-shadowing of the cataclysm about to overtake Europe and the word. Jung’s Lectures and notes that constituite text were in English language. Ilija Kapičić translated and prepared this work which will be publish in the beginning of next years.

Predavanje II
09. maj 1934. godine

Dr Jung: Prošli put smo govorili o Zaratustri kao o reprezentu arhetipske figure mudrog starca i zato želim nešto više da kažem o arhetipovima uopšte. Mudri starac je tipična figura i zato je zovemo arhetipom. Čovjek je pronalazi u mitovima, legendama, folkloru, bezbrojnim tekstovima i radovima u umjetnosti što pokazuje da je to opšteljudska ideja. Dakle, takve opšteljudske ideje uvijek imaju svoje reprezente u istoriji civilizacije, one se aktuelno javljaju kao stvarne figure. U primitivnim društvima čovjek obično pronalazi mudrog starca u formi čarobnjaka, i što je stariji on je više obožavan ili ga se više boje. Od njega se boje zato što se pretpostavlja da je obdaren čarolijom, magijskim moćima i da često čini veliko zlo koristeći svoje tajne sposob¬nosti. Institucija čarobnjaka raširena je svuda u svijetu, oni su vjerovatno postojali i u predistorijskim vremenima. Na višim nivoima civilizacije čarobnjak je poprimio određene razlike, s jedne strane se razvio u organizovano svještenstvo i s druge stra¬ne striktno u liječnika, doktora. Postoje još uvijek izvjesne figu¬re koje otjelovljuju taj arhetip u neku skoro savršenu formu. Papa je svakako mudri starac par exellance, za njega se pretpo¬stavlja da je nepogrešiv, što znači da je sposoban da odlučuje o apsolutnoj istini. Svaki je arhiepiskop ili biskup ponavljanje tog arhetipa i za brojne doktorske autoritete se pretpostavlja da znaju i da kazuju čudesne stvari, čak i da znaju sve konce crne magije. Dakle, taj arhetip još uvijek živi.
Arhetipovi su uopšte slike koje reprezentuju tipične situacije od velike životne i praktične važnosti, koje se nebrojeno puta ponavljaju kroz istoriju. Kad je primitivni čovjek u nevolji koju ne može da riješi u svoju korist, on će potražiti mudrog starca koji formira skup mudraca; kad ne vjeruje vlastitoj sposobnosti, obratiće se njima. Ili se neki škakljivi slučaj obraćao vraču zato što se pretpostavljalo da on komunicira s duhovima koji mu daju savjet i pomažu svojim vanljudskim moćima, i zato čovjek ima povjerenje u njegove posebne sposobnosti. Dakle, u nekoj situa¬ciji punoj sumnje i rizika đe obični um ne zna što da radi trenu¬tna reakcija je potražiti arhetipsku figuru mudrog starca. To je zato što se uopšte pretpostavlja da su ljudi koji žive dugo i koji su iskusili mnogo od života kompetentniji nego mladi ljudi. Pošto su preživjeli mnoge opasne situacije, oni moraju znati kako da postupaju u njima, pa ih čovjek pita što treba uraditi pod okolnostima koje doživljava možda po prvi put. Neki arhetip stiže u iskustvo, zato što je to uobičajen ili naviknut način postu¬panja u kritičnim situacijama. U nekoj krizi u životu, taj arhetip ili neki drugi je konstelisan, to je vrsta tipičnog mehanizma ili tipičnog stava kojim čovjek razrješava tipičnu situaciju.
Izvjesne situacije mogu u nama izazvati izvjesne konstelacije kojih smo potpuno nesvjesni. One izazivaju reakcije za koje ni-jesmo znali da smo sposobni, mi smo vjerovatno iznenađeni načinom na koji smo sposobni da u njiima postupamo. Vi često mislite, na primjer, da bi u takvoj i takvoj neprilici upali u uža¬snu paniku i potpuno izgubili glavu. Tada se to dogodi u stvar¬nosti i vi ne izgubite glavu, čak se i nijeste prepali i kroz to pro¬lazite poput nekog heroja. Nakon toga vi manje ili više kolabi¬rate, ali u trenutku opasnosti nije bila loša reakcija, sasvim ste hladni i time ste iznenađeni. Razlog je jednostavno taj što se u trenutku pojavi neki određeni mehanizam, neki instinktivni stav koji je uvijek tu. To je kao da ste znali što da uradite i vi vjerova-tno radite pravu stvar. Možda i ne, takođe, ali je iznenađujuće kako često izuzetne situacije u kojima su ljudi uhvaćeni izaziva¬ju najpogodnije reakcije. To je uvijek dug činjenici da je konste-liran neki arhetip koji vas uzdiže iznad vas samih. To je kao da duže vremena nijeste bili čovjek, ali kao da ste bili mnogi, neko bi rekao dio čovječanstva, kao da se ta situacija dogodila nebro¬jeno puta, tako da na nju nijeste reagovali kao neki današnji ego, već poput čovjeka koji je prethodno preživio te situacije.
Postoje drugi arhetipovi koji mogu stvoriti paniku ili koji vas uzbuđuju, vjerovatno nepotrebno i uzrokuju nevolje, na primjer arhetip gaza preko vode ili prelaska. Vi znate na osnovu iskustva da kad putujete u primitivne zemlje treba da pazite, prije obilje¬žavanja kampa uveče da vam je rijeka iza leđa, da ste prešli rije¬ku jer se preko noći oluja može podići i sljedeći dan rijeka je toliko poplavila da ne možete preći preko i morate čekati neđe-ljama; možete čak i umrijeti od gladi ako ste uhvaćeni između dvije rijeke. I nije rijeka opasna samo zbog poplava već i zbog gaženja preko vode ili njenog premošćivanja, gotovo ste sigurni da upadate u neugodnu situaciju. Svakako, taj strah ovdje nema smisla uopšte za duže vrijeme, ali je tada bio mnogo značajan. Sasvim neočekivano, recimo, uđete u rijeku četrdeset ili pedeset jardi široku, nasipi su prilično strmi, ona vrvi od krokodila tako da nema plivanja; nosite sav teret preko i dođavola, nepokretni ste. Vjerovatno lutate duž obala satima i satima da pronađete gaz đe ćete manje ili više bezbjedno preći. Ili je možda palo drvo ili je pošečeno od urođenika tako da je palo preko rijeke i ako je vrijeme vedro možete biti sposobni da puzite preko vrlo tankog drveta, prvo preko korijena i debla, a zatim kroz grane i onda se čudite kako sav teret možete prenijeti preko, iako je po kišnom vremenu ono svakako pakleno klizavo. Ali, bez najneznatnijih očekivanje nađete se u poziciji u kojoj ste bolje postupili nego što ste željeli. To je savršeno šašavo, čovjek je bio u nekoj sasvim ugodnoj situaciji prije i onda se iznenada nađe u opa¬snosti da se pokliza s drveta. I niko vas ne može zadržati jer ne postoji soba, prelazite preko ako možete, a petnaest ili dvadeset stopa niže su krokodili koji čekaju svoj doručak.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari