Kamata u privredi
Kamata kod ugovora u privredi
POJAM
Kamata jeste naknada koja se plaća za korišćenje tuđeg novca ili drugih zamjenljivih
stvari za određeni vremenski period. Njena visina se određuje u procentima u odnosu na
visinu duga. Kamata može da bude ugovorna ili zakonska. Ugovorna kamata se određuje
sporazumom stranaka, dok se zakonska mora platiti bez obzira na volju stranaka i uređena je
imperativnim normama. U ugovorima u privredi kamata se duguje iako ona nije posebno
ugovorena, jer su to uvijek teretni ugovori. Zakonska kamata je zatezna kamata. Zateznu
kamatu mora platiti dužnik koji zadocni sa ispunjenjem svoje novčane obaveze. Ona ima
dvostruku ulogu. Prvo, služi kao sredstvo za naknadu štete koju je povjerilac pretrpio. Drugo,
to je način pritiska na dužnika da pravovremeno izvršava svoje obaveze. Razlog zbog koga je
pitanje zatezne kamate uređeno imperativnim normama jeste taj što je novac po svojoj prirodi
takva stvar koja se uvijek može dati pod interes i tako donositi dobit vlasniku. Tu mu
mogućnost ne treba uskratiti za vrijeme dok je njegov dužnik bio u docnji i zbog toga on nije
imao mogućnost njegovog korišćenja i uvećanja svoje imovine. Zakonska kamata predstavlja
sankciju za dužnika, što nije slučaj sa ugovornom kamatom. Ugovorna kamata nastaje
saglasnošću volja i u slučaju da je ugovorna kamata veća od zakonske ona produžava da teče i
poslije docnje.
U slučaju da je povjerilac pretrpio štetu uslijed docnje dužnika, on ima pravo na njenu
naknadu. Dužnik se od odgovornosti za štetu nastalu zbog zadocnjenja sa plaćanjem dospjele
novčane obaveze može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala zbog okolnosti koje su se
javile poslije zaključenja ugovora, da te okolnosti nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i
ako postoji uzročn-posledična veza između tih okolnosti i štete. Povjerilac ima pravo na
zateznu kamatu bez obzira da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.
Ukoliko
iznos pretrpljene štete prevazilazi iznos zatezne kamate, povjerilac ima pravo na naknadu
razlike između iznosa zatezne kamate i potpunog iznosa štete.
. Na obavezu plaćanja kamate
nema nikakvog uticaja to da li je dužnik odgovoran za zakašnjenje sa ispunjavanjem svoje
novčane obaveze.
Ukoliko je ugovorena viša kamatna stopa od zatezne, dužnik plaća i za vrijeme docnje
kamatu po ugovorenoj stopi, a ako je ugovorena niža kamatna stopa od zatezne, dužnik plaća
za vrijeme docnje zateznu kamatu.
Važan element jeste rok u kome kamata dospijeva. Pravilo je da se kamata isplaćuje
godišnje, a ako je rok dospjeća kraći od godinu dana, kamata se isplaćuje zajedno sa
glavnicom.
ZOO predviđa pravila koja imaju cilj zaštitu interesa dužnika. Tako je predviđeno da
kada visina neisplaćenih, a dospjelih kamata dostigne visinu glavnice, kamata prestaje teći.
Takođe, u cilju zaštite dužnika, zabranjeno je naplaćivati zateznu kamatu na dospjelu a
neplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu , tzv. anatocizam.
Međutim, iako se plaćanje kamate
na kamatu ne može se prethodno ugovoriti, u slučaju da se potraživanje utužuje sudskim
putem, iznos dospjele a neisplaćene kamate može se pridodati glavnici u tužbenom zahtevu. U
slučaju da sud usvoji tužbeni zahtev, dužnik će biti u obavezi da na tako uvećanu glavnicu
plati poveriocu zateznu kamatu.
VISINA
Stopa ugovorene kamate između fizičkih lica ne može biti veća od kamatne stope koja
se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.
U pogledu najviše ugovorene kamatne stope između pravnih lica primjenjuju se odredbe
posebnog zakona.
Taj posebni zakon još uvijek ne postoji.
Ako je kamata ugovorena ali nije određena njena stopa ni vrijeme dospijevanja, između
fizičkih lica važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju,
a između pravnih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća,
odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospjeva po isteku godine, ako za određeni
slučaj nije predviđeno što drugo. Ako je ugovorena veća kamata od dozvoljene primjeniće se
najveća dozvoljena stopa kamate.
Visina zatezne kamate određena je u Republici Srpskoj Zakonom o visini stope zatezne
kamate. Stopa zatezne kamate sastoji se od dva elementa, jedno promenljivog i jednog
fiksnog i to:
1) stope rasta potrošačkih cijena za period za koji se računa zatezna kamata i
2) fiksne stope od 0,05% dnevno.
Sudska praksa zauzela je stav da se ugovorom ne može odrediti ni viša ni niža stopa zatezne
kamate od one koja je propisana.
Zakon o visini stope zatezne kamate (Službeni glasnik RS br 19/01, 52/06, 103/08)
M. Velimirović, Privredno pravo, Pravni fakultet Srpsko Sarajevo, 2001 godina
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti