Kamata kod ugovora u privredi

POJAM

         Kamata jeste naknada koja se plaća za korišćenje tuđeg novca ili drugih zamjenljivih  
stvari za određeni vremenski period. Njena visina se određuje u procentima   u odnosu na 
visinu duga. Kamata može da bude ugovorna ili zakonska. Ugovorna kamata se određuje 
sporazumom stranaka, dok se zakonska mora platiti bez obzira na volju stranaka i uređena je 
imperativnim normama. U ugovorima u privredi kamata se duguje iako ona nije posebno 
ugovorena, jer su to uvijek teretni ugovori. Zakonska kamata je zatezna kamata. Zateznu 
kamatu mora platiti dužnik koji zadocni sa ispunjenjem svoje novčane obaveze. Ona ima 
dvostruku ulogu. Prvo, služi kao sredstvo za naknadu štete koju je povjerilac pretrpio. Drugo, 
to je način pritiska na dužnika da pravovremeno izvršava svoje obaveze. Razlog zbog koga je 
pitanje zatezne kamate uređeno imperativnim normama jeste taj što je novac po svojoj prirodi 
takva   stvar   koja   se   uvijek   može   dati   pod   interes   i   tako   donositi   dobit   vlasniku.   Tu   mu 
mogućnost ne treba uskratiti za vrijeme dok je njegov dužnik bio u docnji i zbog toga on nije 
imao mogućnost njegovog korišćenja i uvećanja svoje imovine. Zakonska kamata predstavlja 
sankciju   za   dužnika,   što   nije   slučaj   sa   ugovornom   kamatom.   Ugovorna   kamata   nastaje 
saglasnošću volja i u slučaju da je ugovorna kamata veća od zakonske ona produžava da teče i 
poslije docnje.
         U slučaju da je povjerilac pretrpio štetu uslijed docnje dužnika, on ima pravo na njenu 
naknadu. Dužnik se od odgovornosti za štetu nastalu zbog zadocnjenja sa plaćanjem dospjele 
novčane obaveze  može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala zbog okolnosti koje su se 
javile poslije zaključenja ugovora, da te okolnosti  nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i 
ako postoji uzročn-posledična veza između tih okolnosti i štete. Povjerilac ima pravo na 
zateznu kamatu bez obzira da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.

1

  Ukoliko 

iznos pretrpljene štete prevazilazi iznos zatezne kamate, povjerilac ima pravo na naknadu 
razlike između iznosa zatezne kamate i potpunog iznosa štete.

2

. Na obavezu plaćanja kamate 

nema nikakvog uticaja to da li je dužnik odgovoran za zakašnjenje sa ispunjavanjem svoje 
novčane obaveze.
         Ukoliko je ugovorena viša kamatna stopa od zatezne, dužnik plaća i za vrijeme docnje 
kamatu po ugovorenoj stopi, a ako je ugovorena niža kamatna stopa od zatezne, dužnik plaća 
za vrijeme docnje zateznu kamatu.
          Važan element jeste rok u kome kamata dospijeva. Pravilo je da se kamata isplaćuje  
godišnje,   a   ako   je   rok   dospjeća   kraći   od   godinu   dana,   kamata   se   isplaćuje   zajedno   sa 
glavnicom. 
          ZOO predviđa pravila koja imaju cilj zaštitu interesa dužnika. Tako je predviđeno da 
kada visina neisplaćenih, a dospjelih kamata dostigne visinu glavnice, kamata prestaje teći. 
Takođe,   u   cilju   zaštite   dužnika,   zabranjeno   je   naplaćivati   zateznu   kamatu   na   dospjelu   a 
neplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu , tzv. anatocizam.

3

 Međutim, iako se plaćanje kamate 

na kamatu ne može se prethodno ugovoriti,   u slučaju da se potraživanje utužuje sudskim 
putem, iznos dospjele a neisplaćene kamate može se pridodati glavnici u tužbenom zahtevu. U 
slučaju da sud usvoji tužbeni zahtev, dužnik će biti u obavezi da na tako uvećanu glavnicu 
plati poveriocu zateznu kamatu.

4

VISINA

1

 ZOO, član 278, stav 1

2

 ZOO, član 278, stav 2

3

 ZOO, član 279 stav 1

4

 ZOO, član 279 stav 2.

         Stopa ugovorene kamate između fizičkih lica ne može biti veća od kamatne stope koja  
se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

5

 

         U pogledu najviše ugovorene kamatne stope između pravnih lica primjenjuju se odredbe  
posebnog zakona.

6

 Taj posebni zakon još uvijek ne postoji. 

         Ako je kamata ugovorena ali nije određena njena stopa ni vrijeme dospijevanja, između 
fizičkih lica važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, 
a između pravnih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, 
odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospjeva po isteku godine, ako za određeni 
slučaj nije predviđeno što drugo. Ako je ugovorena veća kamata od dozvoljene primjeniće se 
najveća dozvoljena stopa kamate.

7

 

         Visina zatezne kamate određena je u Republici Srpskoj Zakonom o visini stope zatezne 
kamate.  Stopa  zatezne  kamate  sastoji  se  od  dva   elementa,   jedno   promenljivog   i   jednog 
fiksnog i to:
1)  stope   rasta   potrošačkih   cijena   za   period   za   koji   se   računa   zatezna   kamata   i
2)   fiksne stope od 0,05% dnevno.

8

Sudska praksa zauzela je stav da se ugovorom ne može odrediti ni viša ni niža stopa zatezne 
kamate od one koja je propisana.

9

 

         

5

 ZOO, član 399, stav 1

6

 ZOO, član 399, stav 2

7

 ZOO, član 399, stav 3

8

 Zakon o visini stope zatezne kamate (Službeni glasnik RS br 19/01, 52/06, 103/08)

9

 M. Velimirović, Privredno pravo, Pravni fakultet Srpsko Sarajevo, 2001 godina

Želiš da pročitaš svih 2 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti