Odlomak

KNJIŽEVNOST
Pojam i metode klasifikacije
Književnost je pojam koji obuhvata sa pisana i usmena jezička ostvarenja. Književnost mora da poseduje nešto opšte, što je zajedničko svim umjetnostima, ali i nešto posebno što je svojstveno samo njoj. Ona dakle ima svoje mjesto u odnosu na onaj najširi totalitet (subjekat-praksis-objekat) i u odnosu na onaj uži ( praksis ), ali i u odnosu na onaj najuži (umjetnost).
Najčešće se riječ ‘’književnost’’ u svakodnevnom govoru upotrebljava u užem smislu : misli se na one jezičke tvorevine koje se razlikuju od svakodnevnog govora. Ili obično mislimo na ‘’ lijepu’’ književnost, misleći na prozu, poeziju i dramu. Medjutim, izraz književnost se koristi i izvan tog konteksta. Pri upotrebi naziva ‘’ književnost’’ treba imati na umu da znanstveni pojam književnosti zahtijeva tačnija odredjenja.
Književno djelo ne mora biti nužno zapisano. Postoji ogromno područje tzv. usmene književnosti koja s jedne strane pripada dalekoj prošlosti, a s druge strane obuhvata i usmenu predaju, unutar koje i danas nastaju mnogobrojne književne vrste.
Dakle, kada kažemo ‘’književnost’’ ne mislimo samo na ‘’lijepu’’ književnost – beletristiku, već mislimo i na literaturu koja za predmet bavljenja ima beletristiku.
Književnost vodi porijeklo od knjiga, ali nisu sve knjige književnost, ona je biografska nauka. Književnost shvaćena kao umjetnička cjelina može se dijeliti na mnoštvo različitih načina. Osnovna podjela je na ‘’lijepu’’ književnost i na književnost koja za predmet proučavanja ima beletristiku. Prva od njih se naziva beletristika, a druga se naziva proučavanje književnosti ili literaturologijom.
Što se tiče drugostepene podjele, beletristika shvaćena kao cjelina sastoji se ipak iz više različitih dijelova. Svi teoretičari nisu saglasni u tome koji su ti dijelovi. Ipak najduže se zadržala podjela po kojoj se beletristika dijeli na tri osnovna književna roda : epiku, liriku i dramu.
U toj oblasti su se izdvojila i tri osnovna žanra: teorija književnosti, istorija književnosti i književna kritika. Od književnih rodova ne postoji ništa obimnije osim samog pojma kjiževnosti.
● Teorija pokušava da unese što više argumenata i metoda u istraživanje. Ona ne samo da se bavi proučavanjem književnosti već se bavi i time na koji način se tumači književnost.
● Istorija književnosti se bavi pročavanjem prošlosti. Istorija književnosti može da bude komparativna , opšta i svijetska . Ona proučava djelo kao jednu cjelinu.
● Književna kritika podvrgava kritici sve ono što čuje (sud). Ona je sinhrona disciplina. Razdvaja književnost od lijepe, kiča i šunda. Književna kritika može da bude angažovana.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari