Kulturna povijest Hrvatske

Nema recenzije

Odlomak

• Hrvatska trojednica: Slavonija, Hrvatska i Dalmacija
• 1899. Dragutin Gorjanović Kramberger je u Hušnjakovu kraj Krapine pronašao ostatke (krapinskog) čovjeka za koga se pretpostavlja da je živio 100 tisuća godina prije Krista
• Slični nalazi, ali siromašniji, su pronađeni kraj Varaždina, u Rožancu kraj Zadra i u Loparu na Rabu, pećine kraj Gračaca u Lici, u Limskom kanalu i Veternici kraj Zagreba

MLAĐE KAMENO DOBA
• Butmir u Sarajevskom polju, Sarvaš, Vučedol, Sopot uz rijeke Dravu, Dunav i Vuku, Gradac u Požeškoj kotlini, Lasinja na Kupi, Brijuni, Markova i Grapčeva spilja na Hvaru, Vele spilje na Korčuli i Lošinju, Smilčić kraj Zadra i druge…
UPORABA BAKRA I BRONCE
• 2000.-1000.g.pr.Kr.
• Vučedolska, bjelobrdska, daljska, sopotska kultura (oko Dunava i Drave)
• U tom razdoblju na našem prostoru traju seobe indoeuropskih naroda, a prvi povijesni žitelji na zapadnom dijelu Balkana bili su Tračani, pa zatim Iliri
• Na početku 4. st.pr.Kr. sa sjeverozapada su na područje Hrvatske prodrli Kelti (ili Gali), osvojili porječje rijeka Saus (Sava), Colapis (Kupa) i Draus (Drava)

GRCI I RIMLJANI U HRVATSKOJ
• Na početku 4.st.pr.Kr. Grci Dorani sa Sicilije osnivaju trgovačke kolonije po Jadranskom moru, npr. Issu na otoku Visu, Lumbardu na otoku Korčuli (Corcyra Nigra), pa na kopnu Trogir (Tragurion), Stobreč kraj Splita (Epetion), Solin (Salona), a Parani dolaze na Hvar (Pharos)
• Od ilirskoh plemena, grčkim su se prisustvom najviše okoristili Ardijejci, koji su živjeli oko Biokova i u donjem toku Neretve i prvi utemeljili plemenski savez od Cetine do Vajuše u Albaniji, zapravo prvu ilirsku državu na tom ozemlju
• U posljednjim stoljećima prije Krista slabi i rastvara se grčki svijet i njegova civilizacijska premoć, a na pozornicu Sredozemlja i zapadne Europe dolaze Rimljani
• Već u 3.st.pr.Kr. na meti njihovih osvajanja našli su se i Iliri na području današnje Hrvatske. Rimljani su prvo napali ardijejsku kraljicu Teutu 229.g.pr.Kr., a zatim i druga plemena i plemenske saveze
• Poznatom rimskom taktikom divide et impera pridobijali su ili osvajali teritorije brojnih plemena i poslije blizu dva i pol stoljeća zauzeli su cijeli Ilirik

RIMSKA CIVILIZACIJA I CRKVENA ORGANIZACIJA
• Već godine 10. poslije Krista Rimljani su osvojenu ilirsku zemlju trajno podvrgli svojoj vlasti i podijelili je na Donji (sjeverni) i Gornji (južni) Ilirik; prvi se kao provincija nazvao Panonijom, a drugi po plemenu Delmata ili Dalmata Dalmacijom. Posavina, Podravina, Srijem, sjeverna Bosna, današnja zapadna Slovenija i Mađarska između Drave i Dunava, činile su Panoniju, a čitava hrvatska obala i dio današnje crnogorske, dakle obala od Raše u Istri do Budve, čitavo primorsko zaleđe, preostali dio BiH, ulazili su u sastav Dalmacije.
• Zapadno su bile provincije Norvik i Venecija, istočno Mezija (sjeverna Srbija), a jugoistočno (Sandžak, Kosovo, Crna Gora) Prevalitana.
• Kasnijim promjenama Panonija se dijeli na Prvu i Drugu.
• Središte Dalmacije bila je Salona (danas Solin) kraj Splita, te su promjene izvršene za cara Dioklecijana, podrijetlom iz okolice Splita, gdje je i umo u svojoj palači 316. godine.
• Dioklecijan je započeo, a car Teodozije 395. završio podjelu Rimskog Carstva na Zapadno sa sjedištem u Rimu i Istočno (kasnije Bizant) sa sjedištem u Konstantinopolu (Carigrad); granica je išla od Budve na Drinu, njome do ušća u Savu i dalje.
• Labin (Albona), Poreč (Parentium), Trsat (Tarsatica), Senj (Senia), Karin (Corinium), Nin (Aenona), Zadar (Jadera), Skradin (Scardona), Bribir (Varvaria), Duvno (Delminium), Rab (Arba), Krk (Curictae), Brač (Brattia), Lastovo (Ladesta), Mljet (Melita), Ščitarjevo (Andautonia), Osijek (Mursa), Brod (Marsonia), Vinkovci (Cibalae)

PODRIJETLO IMENA ”HRVAT”
• Prvi put se ime Hrvat kao osobno ime spominje u dva grčka natpisa (ploče iz Tanaisa) na ušću Dona u Azovsko more (u 2. i 3. stoljeću poslije Krista) kao Horoathos ili Horuathos.
• Također postoji teorija da su Hrvati narod koji potječe iz stare Perzije (Irana); prema njoj Hrvati nisu slavenskog, nego su iransko-alanskog podrijetla.
• Prvi je ime Hrvat nastojao protumačiti bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10.st. On je u njemu našao značenje onaj koji ima puno zemlje.
• Naš kroničar Toma Arhiđakon Splitski izvodi ga od imena negdašnjih žitelja otoka Krka (Curetes).