Liberalizam kao politička ideologija u SAD-u

1.UVOD
Istorija je „učiteljica života“, često je izgovarana rečenica. Iz nje učimo, obrazujemo se, da ne bismo pravili iste greške kao naši predhodnici, ali ona nam daje uvid u događaje kao i u ljude i njihove misli koje su propagirali. Mnogi filozofi, a kako bismo ih u oblasti politike danas nazvali, politički teoretičari, ostavili su ogromana znanja, i time promjenili lice ove planeta. Od Sokrata koji je govorio protiv grčke demokratije, preko Platona koji je to zapisao i učio u Akademiji nove generacije, pa sve do Aristotela koji je dao svoje viđenje svijeta, i koji je bio inspiracija mnogim teoretičarima koji su došli poslije njega.
Upravo su teoretičari stare grčke i njihova djela, bili ti koji su inspirisali one koji su došli nakon mračnog doba koje je zahvatilo filozofiju, nakon pada grčke demokratije. Idejama Aristotela vodio se Toma Akvinski, koji ih je iskoristio kako bi stvorio jednu vrstu ideologije, prije svega crkvenu. U isto to vrijeme javljaju se novi teoretičariji, koji od tada predstavljaju nosioce političkih procesa, svojim razmišljanjima oni mjenjaju izgled poličke stvarnosti, novim idejama su donosili osvježenja, pokretali ratove, revolucije, a zbog njihovih pisanja su se stvarale države koje su težile idealima koje su oni propagirali u svojim djelima, manifestima i programima.
Političke ideologije, shvaćenje kao skup ideja su razvile planetu do momenta kada su borbe oko ideološke ispravnosti dosegle maksismum, u vidu svjetskih ratova, kada je ideologija postala važnija od života. Naravno veliki broj ideologija koje su tema ovog rada ne propagiraju uništavanje, sve one teže boljitku, a nastale su iz želje da se stvori neki novi osnov za svijet u kom će svi biti zadovoljnji. Upravo to nam nudi svaka ideologija, a mi ćemo se posvetiti liberalizmu, kao jednoj od najvažnijih ideologija, jednoj od onih koja je i danas najaktuelnija, koja je sa svojom spregom sa kapitalizmom porazila mnoge druge, i danas predstavlja, takozvanu vladajuću ideologiju.
Pregledom istorijske geneze ove ideologije, uvidićemo kako se ona mjenjala, i kako je sa sobom mjenjala svijet koji nas okružuje, od njenog početka na tlu Evrope sa Lokom, Hobsom, preko Amerike i ideja slobodarstva koje se uče iz djela Džona Stjuarta Mila. Upravo će ovo biti subjekt našeg interesovanja, Kako? Gdje? Ko? Kada? je stvorio liberalizam i šta on danas predstavlja.

2.POLITIČKE IDEOLOGIJE
Jedna od rečenica koja se danas najviše koristi jeste riječ ideologija, svi pripadaju nekoj, svi vjeruju u neku, i kada bismo nekoga pitali da li je opredjeljen nekoj ideologije vjerovatno bismo dobili u ozbiljnoj raspravi odgovore da su oni pobornici, liberalizma, socijalizma, socijal-demokratije, a možda čak feminizma, konzervativizma pa sve do onih koji opravdavaju i krajnje desne ideologije. Ova riječ je toliko rasprostranjena da praktično svako ima svoje mišljene, i kako to Endru Hejvud kaže na početku svoje knjige o političkim ideologijema: Svi ljudi su politički mislioci.
„Termin „ideologija“ je 1796. skovao francuski filozof Desti de Trasti (1754-1836). Upotrebio ga je za označavanje nove „nauke o idejama“ (doslovno ideja-logija) koja teži da otkrije izvore svesnog mišljenja i ideja.“  Od tada se ovaj pojam koristio u različitim shvatanjima, a ideja o tome da to postane nauka, nikada nije relizovana. Naprotiv ideologija je postala nešto što se koristilo nekada kao pozitivno, nekada kao negativno, pa sve do toga da se o njoj govorilo kao o nečemu pogrdnom. Dakle ako gledamo na to da su ideje ono što je osnova ideologije, onda na pitanje ko su tvorci ideologije možemo reći da su „Samo veliki politički filozofi, teoretičari i naučnici bili sposobni da stvore originalne ideje o svijetu politike i da ih povežu u logički konzistentan i zaokružen sistem“  I zaista ideologije svoje ideje crpe iz filozofije, iz filozofa koji su još od vremena stare Grčke razijali ideje o slobodi, o klasama, o radu itd. Od tog vremena pa do danas, upravo su istaknuti pojednci, odnosno intelektualcij jednog društva ti  koji pišu o problemima koji ih susreću i načinima da se oni prevaziđu.
Ideologija je postala ključni politički termin od trenutka kada se pojavljuje jedan veliki Njemački filozof, Karl Marks. „ Marksova upotreba ovog termina i interesovanje koje su za nju pokazale kasnije generacija marksističkih mislioca, u velikoj meri objašnjava istaknuto mjesto koje ideologija uživa u modernoj društvenoj i političkoj misli“  Marksovo shvatanje ideologije je bilo kritičko, on je na ideologiju gledao kao nešto što koriste vladajuće klase kako bi iskoristile niže radničke klase. O značenjima ideologije mnogo se govorilo a Hejvud govori o nekim od osnovih a to su da je to: sistem političkih vjerovanja, skup političkih ideja orijentisanih na djelovanje, ideje vladajuće klase, pogledi na svijet, sveobuhvatna politička doktrina itd. Naime ovom nabrajanju nema kraja, ono može ići još daleko,  jer je svaki filozof koji je davao svoje viđenje ideoogije, davao i svoje viđenje šta je to ideologija, zato danas imamo više pogleda na ovaj pojam, koji označava određena gledišta na svijet, „Sa stanovišta društvenih nauka, ideologija je manje ili više jedinstven skup ideja koji daje osnovu za organizovanu političku akciju, bez obzira na to da li je njegov cilj očuvanje, promena ili rušenje postojećeg sistema odnosa moći.“