Ljekovite supstance i sistematika roda Plantago (bokvica)

Uvod

Carstvo: Plantae
Red: Lamiales
Porodica: Plantaginaceae
Rod: Plantago L., 1753
Bokvica, poznata i kao konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak, trputac (lat. Plantago; eng. Plantain) je rod biljaka iz porodice Plantaginaceae. Ovaj rod se sastoji od oko 200 vrsta. Najvećim dijelom to su zeljaste, jednogodišnje biljke, dok su neke od njih manji grmovi visoki do 60 cm. Listovi su sesilni, ali imaju suženi dio u blizini stabla koje je pseudo-peteljka. Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila, koje se granaju na širem dijelu lista. Listovi su široki ili uski, u zavisnosti od vrste. Cvati su na peteljkama obično od 5 do 40 cm visoke, a mogu biti kratke i konusne ili duge i šiljate, sa brojnim malenim cvjetovima koji se oprašuju putem vjetra. Plod je dvosjemeni. Bokvicom se hrane larve nekih vrsta leptira. Rasprostranjena je po cijeloj Europi, Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi, a raste na livadama i svijetlim prozračnim šumama. Mnoge vrste iz ovog roda su kosmopolitske biljke. Vrlo često rastu na vlažnijem tlu, po mjestima koja su ugažena, putevima, prugama, obalama mora, rijeka te po planinama i pašnjacima.
Za vrijeme ratova i gladnih godina jeo se mladilist, osobito od velike ili ženske bokvice (Plantago major L.). Neke se od najdavnijih vremena upotrebljavaju kao lijek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za liječenje mnogih bolesti, a i kao profilaktično sredstvo (zeleni list i sok iz lista kao proljetna vitaminska kura). U većini vrsta bokvice lišće se razvija u obliku rozete u dnu stabljike koja nie granata i nema lišća, nego se završava zbijenom svašću od neuglednih sitnih cvjetova. Prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke domaće vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lijek:

1.    ženska, širokolisna bokvica (Plantago major L.);
2.    muška, uskolisna bokvica (Plantago lanceolata L.);
3.    srednja bokvica (Plantago media L.).

Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima u rozeti, a na svakom listu se ističu uzdužno povijeni živci koji se pro vrhu lista spajaju; krunica je gola; cvjetaju od proljeća do zime.
 

Bokvica širokolisna ili trputac širokolisni
Plantago major L.
Lječnički naziv: Herba plantaginis maioris

Stanište: Trputac širokolisni ili bokvica širokolisna kao i sukolisna, aste uz putove, staze, na oranicama, uz kuće, seoska naselja i po dvorištima.

Opis biljke: Trputac širokolisni je zeljasta trajnica sa cjelovitim širokim jajastim listovima, čije su peteljke dugačke koliko i list koji je po rubu neznatno nazubljen, a cvate kad i uskolisna. Listovi su skupljeni u prizemnoj rozeti. Cvjetovi su smeđi i zagasito bjeličasti, a tvore duguljasto-valjkasti klas. Dvospolni su, višesimetrični, imaju četiri prašnika i jednu nadraslu plodnicu, a vijenčić je razdjeljen u četiri dijela. Biljka je bez mirisa i okusa, slabo gorkasta. Plod je tobolac.

Djelotvorne tvari: Trputac širokollisni sadrži tanin, pektin, vitaminC, saponozid, limunsku kiselinu, fitoncid, sluz, masno ulje, šećer i bjelančevine.

Berba: Biljka svate od travnja do listopada, pa se i bere u tom vremenu, a bere se list, dok se rjeđe kola korijen i uzima sjeme.

Priprema lijeka, primjena i djelovanje: List trpuca širokolisnog poznat je od davnina kao narodni lijek protiv groznice, kašlja, bolesti želuca, za zaustavljanje krvarenja, protiv glista, zubobolje, krvarenja maternice, zmijskog otrova, te za lječenje rana i čišćenje krvi.
Za sve te bolesti trputac širokolisni koristi se i danas. Stoda je razumljivo što je on među seoskim stanovništvom vrlo omiljen, pa se bere u većim količinama.
Korjen se upotrebljava protiv kožnih bolesti, a posebice za gnojenje i zapuštene rane,
Ulje od trpuca širokolisnog upotrebljava se protiv svrbeža kože i otrovnih uboda. Ako se to ulje stavi na vatu (3 do 5 kapi) njime se mogu lječiti bolovi u uhu.