Odlomak

Makijavelijevo shvatanje politike – makijavelizam nekad i sad

Često se kaže da se misao nekog autora može najbolje razumijeti ako se shvati duhovna situacija doba u kojem živi i stvara. Uvažavanje istorijskog konteksta je u principu krektan stav, a njegova vrijednost u punoj mjeri dolazi do izražaja u nastojanju da se na pravi način razumiju Makijaveli i njegovo djelo. Pogotovu je to važno kada se ima u vidu da je kasnija recepcija Makijavelijevog teorijskog stvaralaštva bila usmjerena prvenstveno na njegov spis Vladalac, dok je njegovo glavno, najambicioznije i najsveobuhvatnije djelo Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija, ostalo u sijenci poluzaborava. Različita recepcija Makijavelijevih djela potvrđuje izreku da sudbina svake knjige prvenstveno zavisi od načina svatanja njenih čitalaca, a ne od želja i namjera njenog autora.
Nikolo Makojaveli(Niccolo Machiavelli, 1469-1527) je imao sreću da pripada izuzetnom vremenu, kao što će i to vrime ostati markantno obilježeno, između ostalog, i njegovim djelom i imenom.
Uobičajeno se smatra da je Makijaveli unizio politiku u odnosu na antička shvata¬nja o njoj, jer je odvojio moral od politike i dozvolio upotrebu svih sredstava u političkom životu ukoliko ih opravdava cilj. Na jedan ili drugi način, eksplicitno ili implicitno, mnogi tumače Makijavelijevo shvatanje politike kao igru moći i sebičnih interesa, koji se mogu analizirati pragmatičnim i pozitivističkim jezikom empirijske nauke. Nasuprot takvim shvatanjima Hana Arent piše o Makijaveliju kao jedinom post-klasičnom političkom piscu koji je uložio izvanredni napor da »obnovi politiku u njenom starom dostojanstvu« (Arendt, 1958: 35).
Makijaveli je prvi pisac za koga bi moglo da se kaže da postavlja najranije i naj¬dublje temelje za budući nastanak političke sociologije. Kako lijepo primećuje Slobodan Jovanović, Makijaveli je prije i iznad svega čovek koji umije da vidi glavnu tendenciju poli¬tičkih događaja: „njegova moć opažanja nije onakva kakva bi trebala političaru, već ona¬kva kakva bi trebala sociologu“ (Jovanović, 1935: 150).
Prvo djelo koje s pravom može da se prevashodno odredi kao preteča studija iz političke sociologije je knjiga Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija (Discorsi sopra la prima Deca di Tito Livio).7 Ovo djelo će, istina, biti štampano tek 1531. godine, četiri godine nakon Makijavelijeve smrti. Za to svoje djelo sam Makijaveli kaže: „U njemu sam izrekao sve što znam i što sam dugotrajnim iskustvom i neprestanim čitanjem naučio o zbiva¬njima u svijetu“ (Machiavelli, 1985: 151). A u predgovoru za prvu knjigu dodaje, da je odlučio sam krenuti putem kojim još niko nije krenuo i koji će mu možda zato prouzro¬kovati mnoge neugodnosti i teškoće (Machiavelli, 1985: 153). Međutim, dok je radio na toj knjizi, on će napraviti jednu pauzu i kao u jednom dahu napisati, po obimu, mnogo kraće, ali po pokudama i slavi koju mu je donelo, mnogo poznatije delo Vladalac (De principatibus, na latinskom, a Il Principe, na italijanskom). To je tekst koji će dati povoda da se iz autorovog imena stvori nov pojam – „makijavelizam“, kojim se označava sve ono što je demonsko, lukavo, i bezobzirno u politici i kojim se za postizanje određenog cilja opravdavaju sva moguća sredstva. Taj rukopis je bio poznat na evropskim dvorovima i pre nego što se pojavio iz štampe (1532. godine, pet godina nakon Makijavelijeve smrti, a godinu dana nakon Rasprava).
Mnogo je diskusija vođeno o odnosu Makijavelijeve i klasične antičke političke teorije, kao i o odnosu njegova dva glavna dela Vladaoca i Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija. Nije slučajno što povezujemo ova dva pitanja, jer se najčešće smatra da je glavni Makijavelijev otklon od antičke političke teorije upravo izveden u Vladaocu, dok u Ra¬spravama Makijaveli uzdiže antičke rimske republikanske vrline.
Osnovna interpretativna dilema u svim ovim raspravama kreće se oko pitanja šta je Makijaveli uistinu uradio sa konceptom politike: da li je razgradio i razorio ili obnovioi i afirmisao klasični republikanski pogled na politiku kao umetnost i veštinu instituciona¬lizacije i očuvanja dobre poilitičke zajednice?
Važan ključ za razrešenje ove dileme nalazi se u odgovorima na pitanje šta je Ma¬kijaveli podrazumevao pod terminima politika (politico), politički život (vivere politico), politički čovek (politicus vir), kao i terminima država (lo stato), zajednica građana (civitas), građanski život (vivere civile) i građanski poredak (ordine civile). Svako ko traga za odgo¬vorima na ta pitanja mora imati u vidu neke ključne principe i shvatanja politike, rasute u celini njegovog opusa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari