Maloljetnička delikvencija

DELIKVENCIJA
(tal. Delinque- pogriješiti,činiti kaznena djela)
obuhvaća teže oblike asocijalnog,antisocijalnog,soci-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva), kao što je:krađa,pljačka,namjerno izazivanje štete i požara,huliganstvo…
KRIMINALITET (lat. krimen- kaznene aktivnost,zločinstvo)
– obično se rabi kad je riječ o odraslima,a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.To je protudruštveni oblik ponašanja,opasna i složena socijalno-patološka pojava,ozbiljan obiteljski,pedagoški,medicinski problem.
Pod maloljetničkom delikvencijom razumijevamo nedruštveno i protudruštveno ponašanje osobe u razvojnoj dobi,koje je odraz njezina poremećena biološkog,psihološkog i socijalnog razvoja .
POVIJESNI OSVRT
Svako društvo teži da suzbije ne samo teže oblike devijacije već i sve one oblike ponašanja koji narušavaju pravila društvenog života i odnose koji se na tim pravilima temelje.
Način ostvarenja tog cilja u povijesti razlikovao se, a njegove osnovne karakteristike mogu se sagledati u 3 etape :

PRIMITVNA DRUŠTVA
– osobina orijentacija za djelo
2. KLASNA DRUŠTVA
– kažnjavanje pojedinca s obzirom na procjenu njegove odgovornosti
– Platon i Aristotel ističu da je cilj kazne popravljanje zločinca, sprječavanje zla…
– pojavljuju se prve ideje o odgojnom djelovanju ( potrebi odgoja tijela i duše da ne bi došlo do zločinačkog ponašanja.

kršćanska crkva razvijala je neke preventivne aktivnosti o prilagođavanju kazne ličnosti i temperamentu delikventa
3. OČITUJE SE U IZRAŽAVANJU TEŽNJE ZA RAZVIJANJEM KRIMINALNE POLITIKE NA OSNOVAMA DRUŠTVENE OBRANE
( talijanska pozitivistička škola se zalaže za mjere sigurnosti,uklanjanja nepopravljivih zločinaca iz društva kako bi se ono zaštitilo )