Materijalno građansko pravo

MATERIJALNO GRAĐANSKO PRAVO

Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravila kojima se uređuju oni imovinski odnosi u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidbi i imovine. Građansko pravo u subjektivnom smislu je skup ovlaštenja koja subjektima imovinskopravnog odnosa priznaju norme objektivnog prava.

Načela građanskog prava

1. Načelo dispozitivnosti-znači da imovinskopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje voljom stranaka.

• u obveznom pravu dispozitivnost se odnosi na slobodu ugovaranja i uređenja obv. odnosa
• u stvarnom pravu dispozitivnost se očituje u slobodi korištenja i raspolaganja stvari
• u nasljednom se dispozitivnost očituje u slobodi oporučnog raspolaganja

2. Načelo stranačke ravnopravnosti-znači da su stranke potpuno ravnopravne
3. Načelo imovinske sankcije-je mjera koja pogađa onog tko ne poštiva preuzete obveza
4. Načelo prometnosti prava-znači da je većina prava prenosiva

Sustav građanskog prava

Građansko pravo sastoji se od:

a) Opći dio-sadrži pravna pravila koja su zajednička svim dijelovima građ. prava
b) Stvarno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuju oni odnosi u koje ljudi stupaju povodom stvari
c) Obvezno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuju oni odnosi u koje ljudi ulaze povodom činidbi
d) Nasljedno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuje prijelaz imovine s jednog subjekta na drugi u slučaju smrti te osobe

IZVORI: -zakoni, pravni običaji, sudska praksa

Građansko pravni odnos – To je onaj odnos koji je uređen pravilima građanskog prava

PRAVNE ČINJENICE
su činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu i prestanak pravnog odnosa, a s tim u vezi i samog subjektivnog prava. Možemo ih podijeliti na nekoliko kriterija:

1. Pravne činjenice s obzirom na postanak dijelimo na:

• prirodne događaje
• ljudske radnje su manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci. Dijelimo ih na :
• dopuštene (pravni poslovi-su stranačka očitovanja volje usmjerena na postizanje određenih dopuštenih pravnih učinaka
• nedopuštene (delikti-su protupravne radnje za koje pravne norme i mimo volje štetnika vežu odnos odgovornosti za štetu

2. Pravne činjenice s obzirom na funkciju dijelimo na:

• pretpostavke- su činjenice koje su realno nastale u stvarnosti, može se dokazati
• pravna osnova- je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih prava. Ona je centralna pravna činjenica oko koje se grupiraju sve ostale pravne činjenice.
• presumpcija-je pravna činjenica koja se smatra dokazanom sve dok se ne dokaže suprotno, iznimka je neoboriva presumpcija kod koje nije dopušteno dokazivati da ne postoji
• fikcija-je ona činjenica za koju se zna da nije nastala i da nikad neće nastati, ali se uzima kao da je nastala da bi mogao nastati neki pravni odnos

SUBJEKTI PRAVNOG ODNOSA

Pravni subjekt je nositelj prava i obveza. Može biti:

a) fizička osoba i
b) pravna osoba.

Pravni subjekt mora imati dva osnovna svojstva da bi se uključio u građanskopravne odnose:
1. Pravnu sposobnost- to je svojstvo biti nositeljem prava i obveza

2. Poslovnu sposobnost- je svojstvo da vlastitim očitovanjima volje stječe prava i obveze. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost, ali ne mora imati i poslovnu niti isti stupanj poslovne sposobnosti

Osim pravne i poslovne sposobnosti subjekti imaju još jednu:
Deliktna sposobnost- to je svojstvo pravnog subjekta da odgovara za svoja protupravna ponašanja.

Fizička osoba- To je živ čovjek. Ona nastaje rođenjem, a prestaje smrću

Pravna sposobnost fizičke osobe -Pravna sposobnost fizička osoba stječe rođenjem, a gubi je smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom i utvđivanje smrti, ali se koji put i nerođenom djetetu priznaje pravna sposobnost – pod pretpostavkom da se živo rodi – nasciturus – (fikcija mora ići u korist djeteta i dijete se mora roditi živo). Fizičkoj se osobi pravna sposobnost ne može oduzeti, ali poslovna može.

Poslovna sposobnost fizičke osobe:

Postoje 3 stupnja poslovne sposobnosti fizičke osobe:

1. puna ili potpuna posl.spos. – stječe se s navršenih 18 g života ili zaključenjem braka prije punoljetnosti; ili ako postane roditeljem s navršenih 16 godina, a duševno je zreo.

2. ograničena poslovna sposobnost – mogu sklapati pravne poslove, ali moraju imati odobrenje zz ili staratelja; ako tog odobrenja nema – šepavi pravni poslovi.
Ona može biti posljedica dvije situacije – (1) punoljetna osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti; (2) kad se osobi koja još nije punoljetna priznaje djelomična posl.spos. (15 g, u radnom odnosu);

3. potpuna poslovna nesposobnost – osobe koje nisu navršile 18 godina (a nema iznimke); punoljetne osobe kojima je potpuno oduzeta poslovna sposobnost ( u izvanparn.post). Njih zastupaju zakonski zastupnici.