Medjunarodna ekonomija

Rijardijanski model – teorija komparativnih prednosti
Pretpostavka Ricardovog modela je da se RAD, koji je jedini FAKTOR proizvodnje, koristi u 2 zemlje za proizvodnju 2 proizvoda.
Tehnologije za proizvodnji istih proizvoda u dvije zemlje su razlicite. Model poazuje da je objema zemljama isplativo da se specijaliziraju u proizvodnji onog proizvoda u kome imaju KOMPARATIVNE PREDNOSTI I da taj proizvod IZVOZE.
Ukoliko neka zemlja u poredjenju sa drugom ima apsolutne prednosti u proizvodnji oba proizvoda, ona ima komparativne prednosti u proizvodnji onog proizvoda kod koga njena produktivnost u vecoj mjeri nadmasuje produktivnost druge zemlje. A ako jedna zemlja nema spsolutne prednosti u proizvodnji oba proizvoda, ona ima komparativne prednosti u proizvodnji onog kod koga je njeno zaostajanje u produktivnosti manje.
Specijalizacija zavisi od odnosa relativne cijene I opotrunitetnih troskova. Zemlja ce se specijalizirati u proizvodnji onog proizvoda u kome je relativna cijena visa od oportunitetnih troskova. Ako je cijena jednaka oportunitetnom trosku zemlja ce proizvoditi oba proizvoda.
Zemlja ce se specijalizirati u proizvodnji proizvoda kojeg moze proizvesti efikasnije u odnosu na druge proizvode.

Pretpostavke:

•     2x2x1 (2 proizvoda, 2 zemlje, 1 faktor)
•     Radna teorija vrijednosti
•     Konstantni troskovi
•     Savrsena konkurencija
•     Puna zaposlenost
•     Slobodna trgovina
•     Transportni troskovi 0
•     Savrsena mobilnost faktora proizvodnje unutar zemlje I nemobilnost izmedju zemalja
•     Staticnost ukusa, resursa I efikasnosti

Razog specijalizacije I razmjene ogleda se u razlicitoj PRODUKTIVNOSTI proizvodnih faktora.

Klasične teorije
Klasicne teorije medjunarodne trgovine pojavile su se u drugoj polovini 18. stoljeca i pocetkom 19. stoljeca, u Engleskoj u vrijeme dominacije liberalizma koji je ovim teorijama dao njihovo glavno obiljezje – kocept slobodne trgovine. Klasicne teorije su imale zadatak da dokazu da je u interesu drzave da ne ogranicava niti jedan vid vanjske trgovine.
Osnovne karakteristike:

•     pojavile su se do 1945.godine,
•     „univerzalne“ teorije ( u stvarnosti ogranicene primjenjivosti),
•     makroekonomske teorije (glavni akter zemlje; fokus analize na zemljama; razvili su ih teorijski ekonomisti),
•     staticke teorije (staticke polazne pretpostavke)
•     zasnovane na analizi elemenata ponude (troskovi)
•     objasnjavaju inter-industrijsku trgovinu i specijalne slucajeve IIT (npr. Sezonsku i pogranicnu trgovinu)
•     teorije statistickih komparativnih prednosti