Moral i etika u zaštiti životne sredine
Fakultet za pravo, bezbednost i menadžment
„Konstantin Veliki“ Niš
Seminarski rad iz predmeta: Ekološki menadžment i održivi razvoj
Tema: Moral i etika u zaštiti životne sredine
Mentor: prof Dragica Ilić Student: Nikolić Marija MB23P
Sadržaj
4.EKOLOŠKA ETIKA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE
4.1. Etika i životna sredima 7
4.2. Značaj etike (morala) za funkcionisanje ljudskog društva
5.EKOLOŠKA SVEST I ETIČKO PONAŠANJE
6.KVALITET ŽIVOTNE SREDINE I ODRŽIVOST RAZVOJA ETIČKE ZAŠTITE ŽIVOTNE OKOLINE 9

2.Ekologija
Ekologija je nauka koja proučava međusobne odnose živih bića i životne sredine, ili tačnije - to je
nauka koja izučava odnose živih bića prema sredini u kojoj žive, odnos sredine prema živim
bićima i međusobni odnos živih bića u određenoj sredini. Ova nauka je utemeljena tek u 20.
veku.
Naglo pogoršanje stanja prirode, sve veći broj zagađujućih materija koje se raznose atmosferom,
tlom i vodenim površinama usled enormnog razvoja industrije i saobraćaja motornim vozilima,
uz neštedljivo korišćenje fosilnih goriva uglja, nafte i zemnog gasa, dovodi čovečanstvo, pa i ovu
nauku, pred velike probleme hoda kroz budućnost. Porast svetskog stanovništva do granica
mogućeg opstanka, uz istovremeno smanjenje klasičnih izvora energije i ograničenih zaliha hrane
zahtevaju ozbiljno preispitivanje čovekovih želja i mogućnosti da skladno živi na Zemlji i sa
njenom prirodom koja se sve više uništava ljudskim aktivnostima. Izmene globalne klime, sve
veći porast ugljendioksida u atmosferi usled njegove velike produkcije u industriji, ali i
smanjenjem zaštitnog šumskog Zemljinog pojasa, planetarni efekti "staklene bašte", smanjenje
ozonskog omotača koji zaustavlja škodljivo ultraljubičasto zračenje, uz istovremeni porast
radioaktivnog zračenja usled sve većeg korišćenja nuklearnih sirovina za dobijanje neophodne
energije i upotrebe i gomilanja atomskog naoružanja, kazuju da se čovečanstvo nalazi na tački
velike prekretnice: ili će nastaviti dosadašnjim putem koji ga vodi u samoubilaštvo, ili će svoje
aktivnosti i svoj život prilagoditi mogućnostima planete.
Jedna od najbitnijih i najraširenijih poruka ekologa je "misliti globalno a delovati lokalno". To
znači da nije dovoljno znati šta čoveku preti, već je neophodno znati i kako se od tih pretnji
sačuvati, pa i kako ih preduprediti da se kao pretnje i ne pojavljuju.
3.Zaštita životne sredine
Sredina - okruženje (okružujuci prostor) u kojem neka organizacija deluje, uključujuci vazduh,
vodu i zemlju, prirodne resurse, floru, faunu, ljude i njihovo međudelovanje.
Usled poremećene ravnoteže između prirodnih sistema za održavanje života i industrijskih,
tehnoloških i demografskih potreba čovečanstva, dolazi do ekološke krize, krize okoline.
Narušavanje ekološke ravnoteže u prirodi tekovina je savremene civilizacije. Iscrpljivanje
prirodnih resursa je došlo do kritične granice, pa se postavlja pitanje mogućnosti njihovog
korišćenja u budućnosti. Tu se posebno misli na neobnovljive prirodne resurse u koje spadaju
rezerve fosilnih goriva i ograničene rezerve ležišta metala. Sa razvojem tehnike i tehnoligije,
nauke i naučnih dostignuća, došlo je između ostalog i do opasnosti ugrožavanja čovekove
prirodne sredine, njegovog opstanka i njegove egzistencije.
Drugim rečima došlo je do ekološke krize koja je poprimila globalni karakter. Uporedo sa
ekološkom krizom, 50-ih godina XX veka, rađa se svest da postoji evidentna opasnost za
opstanak ljudske vrste. Poslednjih godina velika pažnja se posvećuje očuvanju prirodne sredine u
svim delovima Sveta i na svim nivoima, posebno u organizacijama.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti