Odlomak

Moral i radni moral
“ Dve stvari ispunjavaju dušu uvek novim I sve vecim divljenjem I strahopoštovanjem, što se više I istrajnije razmišljanje bavi njima: zvezdano nebo nada mnom I moralni zakon u meni”
(Imanuel Kant)

 

 

 

1. Moral
1.1. Poreklo i pojam morala

Moral (lat. mos – običaj; mores – vladanje; moralis – moralan) je jedan od najvažnijih oblika čovekovog delatnog odnošenja prema svetu, prema drugim ljudima i prema sebi samom. On se sastoji u vrednosnom procenjivanju ljudskih htenja i postupaka kao pozitivnih ili negativnih, pri cemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju i zahtevaju, a drugi se neodobravaju, kude osuduju i zabranjuju. Ukratko, moral je aktivno čovekovo oblikovanje i ocenjivanje sebe i drugih ljudi kao dobrih i zlih.
Moral je skup nepisanih normi kojima se određuje kako ljudi treba da se ponašaju jedni prema drugima i prema zajednici, a pomocu kojih se ocenjuju vlastiti i tudi postupci kao dobri li rđavi.
Moralna norma nastala je veoma davno, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije čovek je, najpre, živeo u malim grupama. Boraveći i živeci u grupi, prvobitni čovek je neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi ljudi i ja bili srećni i kakvi treba da su drugi, da bih ja bio srećan i da bi moja sreća uopšte bila moguća? Na osnovu takvih razmišljanja formirana su pravila ljudskog ponašanja, nastala je filozofska disciplina-etika, koja izučava smisao i suštinu ljudskog bitisanja, smisao kodifikacije normi ponašanja da bi ljudi, pre svega bili srećni.
Moral je objektivna društvena pojava koju konstituiše, prvo, skup pravila (normi, merila) koja regulišu ponašanje članova jedne društvene zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponašanja. Značajno je istaci da te norme, načela ili pravila ponašanja uvek podrazumevaju regulisanje međuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi izmedu sebe kao i odnosa jedinke prema društvu.
Moral se manifestuje u vrednosnom procenjivanju ljudskih postupaka i htenja kao pozitivno ili negativno vrednih. Moralni sud ili ocena odnosi se na neki postupak, rasuđivanje, držanje, ponašanje ili karakter nekog čoveka ili nas samih. Objekat moralne ocene je uvek samo čovek.
Po Sigmundu Frojdu, norme koje društvo definiše, posebno one kojima se određena ponašanja zabranjuju, ličnost samo delimično usvaja, pa tako ne mogu ni postati deo unutrašnje strukture ličnosti. Frojd tvrdi, imajući u vidu nagonsku, impulsivnu stranu ljudske prirode, da je potpuna harmonizacija moralne svesti, kao oblika društvene cenzure, i svesti pojedinca gotovo nedostižna.
Možemo da tvrdimo, uvažavajuci značajna mišljenja u ovoj oblasti, da je poreklo morala ljudsko, da se može naći u ljudskom društvu, u samom čoveku. Jer, živeci u društvu, živeci sa drugim ljudima, stvarane su razne vrste normi koje su regulisale odnose tog zajednickog življenja. Covek kao slobodno, (samo) svesno, stvaralačko i odgovorno biće, stvara moral kao tvorevinu koja služi očuvanju njegovog ljudskog identiteta.
Pod pojmom “moral” najcešće se podrazumeva sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja. Odnosno, moral je skup običaja, navika, normi ili pravila ponašanja kojima se ljudi rukovode u svojim postupcima.
Kao skup pravila ponašanja, moral se zasniva na normama o dobru i zlu, a manifestuje se u vrednosnom procenjivanju ljudskih postupaka, u smislu koje je ponašanje dostojno čoveka a koje nije, koje je vredno a koje se može označiti kao bezvredno, koje se odobrava a koje se osuđuje. U skladu sa moralnim normama, a u sklopu složene komunikacije koja se odvija u društvu, ljudi formiraju svoje ličnosti, karaktere i osobine, usmeravaju svoju motivaciju i delovanje, vrednuju i sude i sebi i drugima

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari