Multipleskleroza
UVOD
Centralni nervni sistem je deo nervnog sistema koga grade neuroni skoncentrisani u nervnim
centrima. Pruža se duž uzdužne ose tela i kod kičmenjaka se sastoji od mozga i kičmene
moždine.
Mozak je najznačajniji deo nervnog sistema. Smešten je u lobanjskoj čauri i obavijen moždanim
opnama: tvrdom, paučinastom i mekom. Težina mozga odraslog čoveka pretežno iznosi 1.350 g,
ali intelektualne sposobnosti čoveka nisu srazmerne težini i veličini mozga. Osnovni delovi
mozga su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Kičmena moždina se prostire celom dužinom tela. Idući ka zadnjem kraju tela ona se sužava.
Cilindričnog je oblika i ima centralni kanal u sredini. Sa obe strane kičmene moždine polaze
nervi, a ima ih koliko i pršljenova. Raspored sive i bele mase je obrnut u odnosu na veliki mozak,
bela mas je spolja, a siva unutra kod kičmene moždine.
Centralni nervni sistem takođe , kao ni svi ostali sistemi u čovekovom organizmu, nije imun na
bolesti. Neke od bolesti su: alchajmerova bolest, parkinsonova bolest, disleksija, epilepsija,
meningitis, šizofrenija, multipla skleroza. Upravo će multipla skleroza biti tema koja će se
obrađivati u nastavku rada.
Grupa autora (1978), ''Mala prosvetina enciklopedija R-Š'', Prosveta, Beograd
1
1. DEFINICIJA I ISTORIJAT MULTIPLA SKLEROZE (MS)
Multipla skleroza (MS), (
lat. Sclerosis multiplex
) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna
bolest koja prvenstveno napada belu masu centralnog nervnog sistema. Multipla skleroza zahvata
aksone, dugačke produžetke nervne ćelije, na kojima pojedini delovi mijelinskog omotača
zapaljenski reaguju i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra zapaljenskom,
demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promenama nepoznate etiologije.
MS je najčešće neurološko oboljenje među mladim osobama od kojeg je obolelo oko 4.000 osoba
u Srbiji. Godine 1996. je procenjeno da je učestalost MS u Beogradu 41.5 na 100.000 stanovnika,
a do danas je broj obolelih u Beogradu dostigao cifru od 1.000 osoba. MS je imunsko oboljenje u
kome sopstveni imunski sistem ne funkcioniše dobro i napada sopstveni mijelin (omotač nervnog
vlakna). To dovodi do zapaljenja unutar mozga i kičmene moždine i može da dovede do
propadanja mijelina koje ostavlja za sobom brojne ožiljne promene. Od nedavno je poznato da se
uz propadanje mijelina oštećuju i sama nervna vlakna, što uslovljava zaostajanje
onesposobljenosti.
Jedan od prvih medicinskih opisa multipla skleroze dao je Vilijam Makenzi (1791—1886),
škotski oftalmolog, opisavši slučaj dvadesettrogodišnjeg muškarca kojem je prvi simptom bolesti
bio poremećaj vida.
Multiplu sklerozu, kao posebnu bolest, prvi put je 1868. opisao francuski neurolog Žan Marten
Šarko (1825—1893). Patološke nalaze u svojim istraživanjima multipla skleroze Šarko naziva
skleroza sa plakovima. Tri osnovna simptoma multipla skleroze, koja su poznata pod opštim
nazivom Šarkoov trijas simptoma, su: nistagmus, tremor i pevajući govor - dizartrija (što nije
tipično samo za multipla sklerozu). Kod ovih bolesnika Šarko je primetio i promene u
kognitivnim funkcijama opisavši ih kao značajno slabljenje pamćenja i lagani gubitak ideja.
http://www.multiplaskleroza.org.rs
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti