Obrazovanje i mladi u BiH

UVOD

Danas se pod obrazovanjem mladih podrazumjeva formalni ali i neformalni pristup obrazovanju. Na taj način mladi imaju priliku da nauče različite aspekte u različitim sredinama, i da dobiju obrazovanje koje će ih pripremiti za akademski i za život kod kuće, na radnom mjestu i u društvu. Obrazovanje za mlade, ako želi da bude sveobuhvatno, a to podrazumjeva rodnu osviješćenost, doprinos razvoju zajednice i pripremu za tržište rada, ne može se oslanjati samo na formalno obrazovanje.
Mladi ljudi imaju vrlo malo mogućnosti za razvoj. Ne mogu se aktivirati na tržištu rada jer ih ekonomija ne može apsorbirati. Mnogi napuštaju školu prerano zbog siromaštva, a formalno obrazovanje im pored svega navedenog ne garantuje i formalno zapošljavanje . Učešće mladih u lokalnim zajednicama je takođe na veoma malom nivou, kao i učešće u radu nevladinih organizacija i političkih stranaka. Takođe, vrlo mali broj mladih je uključen u volonterske aktivnosti.
S toga ćemo obrazovanje u daljem tekstu sagledali kao cjelinu koju čine:
• formalno obrazovanje,
• neformalno obrazovanje i
• životno (informalno) obrazovanje.

1. OBRAZOVANJE I MLADI

1.1. Formalno obrazovanje
Pod terminom formalno obrazovanje se uglavnom smatra obrazovni sistem organizovan i upravljan od strane države/državnih institucija, bez obzira da li je država osnivač ili su osnivači privatna lica . U institucije formalnog obrazovanja se ubrajaju predškolske, osnovnoškolske, srednjoškolske ustanove,ustanove višeg i visokog obrazovanja, čija je organizacija, nadzor svake vrste, planiranje i razvoj u nadležnosti resornog ministarstva.
Kada su u pitanju institucije i njihov položaj u okviru višeg i visokog obrazovanja, možemo razlikovati univerzitet, samostalne visokoškolske ustanove i akademije strukovnih studija, visoke škole i visoke škole strukovnih studija.Postoje tri stepena studija; prvi (osnovne akademske koje traju tri ili četiri godine i osnovne strukovne koje traju tri godine), drugi (diplomske akademske-master, specijalističke strukovne i specijalističke akademske) i treći stepen (doktorske akademske studije). ECTS (European Credit Transfer System) ili na srpskom ESPB (Evropski sistem prenosa bodova) je sistem vrednovanja stečenog znanja i uloženog rada studenta, koji je uveden primjenom Bolonjske deklaracije.
Današnja organizacija visokoškolskog obrazovanja je rezultat implementacije Bolonjske deklaracije i čitavog Bolonjskog procesa koji je započeo i u Bosni i Hercegovini. Bolonjska deklaracija je dokument potpisan 18. juna 1999. godine od strane dvadeset devet ministara obrazovanja evropskih zemalja, u cilju da se otpočne proces reformi visokoškolskog obrazovanja, i koji bi doveo do usklađivanja evropskog sistema visokog obrazovanja uz očuvanje nacionalnih, kulturnih i jezičkih specifičnosti. Bolonjska deklaracija predviđa stvaranje sistema uporedivih akademskih zvanja preko usvajanja dva bazična kruga školovanja (dodiplomski i postdiplomski), uspostavljanja sistema kredita i njegovog prenosa (ECTS), uspostavljanja dodatka diplomi (Diploma Supplement). Sve ovo ima krajnji ishod u međuuniverzitetskoj mobilnosti studenata, istraživača i nastavnog osoblja, ali i pokretljivosti unutar evropskog tržišta rada.
Ipak, u Bosni i Hercegovini je primjetno nezadovoljstva mladih sa srednjoškolskim i visokim obrazovanjem koje nije u stanju da zadovolji potrebe tržišta rada. Nove tehnologije i rastuća globalizacija svijeta zahtijevaju više od tradicionalnog znanja i vještina. Mladi moraju da imaju prikladne stavove prema svijetu, moralne vrijednosti, društvene vještine, kreativnost…
U BiH nastavni sadržaji i metodologija učenja, kojima nedostaju praktične komponente u obrazovanju, uzrokuju nedostatak vještina kod mladih za savremene uslove rada i nedostatak znanja i vještina potrebnih za tržište rada. S toga i poslodavci imaju primjerdbeu pogledu kvalifikacija i vještina radne snage koju proizvodi trenutni obrazovni sistem u BiH.