Određivanje sadržaja teških metala u vodi za piće
Seminarski rad
Helena Budak
1
Sadržaj
2. TEŠKI METALI I NJIHOVA ŠTETNOST
....................................................................................4
.......................................................................................10
Seminarski rad
Helena Budak
2
1. UVOD
Voda predstavlja najrasprostranjeniju životnu materiju na planeti. U prirodi se javlja u tri
agregatna stanja - u gasovitom (vodena para i oblaci), čvrstom (lednici, glečeri) i tečnom
stanju (okeani, mora, jezera, reke). Sa druge strane, voda je temelj života i osnovni sastojak
svakog živog bića. Broj stanovnika na planeti ubrzano se povećava čime se povećavaju i
ukupne potrebe za vodom. Iako potrebe za vodom rastu, njena količina se ne menja, a pri
tome se značajna količina vode zagađuje, pa je količina vode koju je moguće koristiti iz
godine u godinu sve manja [1,2].
Voda mora imati odgovarajući hemijski sastav i prirodne karakteristike. Kada usled
antropogenih aktivnosti dođe do značajne promene hemijskog sastava vode i odnosa koji u
njoj vladaju, kaže se da je voda zagađena. Vodu zagađuje vodni saobraćaj, veštačka
đubriva i pesticidi s obradivih površina, rastvarači i deterdženti iz domaćinstava i fabrika,
metali iz industrijskih procesa (npr. olovo i živa). Svi ovi zagađivači nalaze svoj put do
reka i preko njih dolaze i do mora.
Poseban problem predstavlja zagađenje podzemnih voda. Ovo zagađenje jednim delom
uzrokuje poljoprivreda, zbog korišćenja veštačkih đubriva i otpadnih voda iz seoskih
naselja. Veliki problem predstavlja i posledica zagađenja voda sa neuređenih deponija.
Voda i otpad povezani su neraskidivo i pogubno. Svaki otpad pre ili kasnije dospeva do
podzemnih voda i zagađuje ih. Vodu je od otpada moguće zaštititi jedino izgradnjom
deponija sa kontrolisanim odvodom.
Gasovi koji se oslobode tokom sagorevanja fosilnih goriva u atmosferu, stupaju u različite
hemijske reakcije i stvaraju opasna jedinjena (sumpornu i azotnu kiselinu). Kao posledica
oslobađanja ovih štetnih jedinjenja u atmosferu, nastaju kisele kiše koje padaju na zemlju i
ulaze u ciklus kruženja vode-uništavaju šume, ubijaju ribe i mnoge druge životinje.
U ciklusu kretanja pitke vode (vodena para, kiša, voda u rekama i jezerima, podzemna
voda, voda u lednicima) ljudi mogu koristiti samo 0,05% od njene ukupne količine. To je
količina koju je moguće koristiti za ljudske potrebe i potrebe svih drugih živih bića koja
piju slatku vodu. S obzirom na to da potrebe za pitkom vodom stalno i brzo rastu, a da su
njene količine ograničene, čovečanstvo će se vrlo brzo suočiti sa nedostatkom pitke vode.
Problem voda, iskorišćavanja i rezervi postaje sve važnije pitanje savremene bezbednosti.
U svetu, pa tako i kod nas je sve manje zdrave izvorske vode. Stručnjaci smatraju da je
glavni razlog u nekontrolisanoj seči šuma i da se spas nalazi u planskom pošumljavanju,
površinskim akumulacijama, malim branama i zaštiti izvorišta reka.
Pored količine vode dostupne čoveku, važan je i njen kvalitet. Kvalitet vode određuju
fizičko-hemijski, hemijski i biološki pokazatelji. Prirodne vode nikada nisu hemijski
potpuno čiste i u određenoj meri sadrže rastvorene gasovite, mineralne i organske
supstance, kao i različite čvrste čestice i mikroorganizme. Vode se značajno razlikuju
prema hemijskom sastavu u zavisnosti od mesta na kome se nalaze - zemljištu, morima i
okeanima, ili na kopnu [2]. Promene kvalitete vode nastaju kao posledica prirodnog
hidrološkog ciklusa kojim se obnavljaju zalihe vode, ali najveći uticaj na promenu

Seminarski rad
Helena Budak
4
2. TEŠKI METALI I NJIHOVA ŠTETNOST
Teški metali su metali čija je specifična težina veća od 5 g/cm
3
. Visoke koncentracije
teških metala su ekstremno toksične. Teški metali su rastvorljivi u vodi, lako ih usvajaju
životinje i biljke, gde se koncentrišu u tkivima i reaguju sa biomolekulima (proteini i
nukleinske kiseline) [2].
Elementi u tragovima mogu biti esencijalni za ljudski život, poput kobalta (Co), hroma
(Cr), bakra (Cu), gvožđa (Fe), mangana (Mn), molibdena (Mo), selena (Se) i cinka (Zn), i
potencijalno toksični, kao srebro (Ag), aluminijum (Al), arsen (As), kadmijum (Cd), olovo
(Pb) i nikal (Ni). Međutim, kako nedostatak, tako i povišene koncentracije esencijalnih
elemenata, mogu imati uticaj na zdravlje ljudi [3].
Teški metali imaju višestruki značaj. Oni predstavljaju značajnu sirovinu za brojne
industrijske grane, neki od njih su neophodni za žive organizme, mogu delovati povoljno
na produktivnost poljoprivrede i većina od njih je često značajan zagađivač životne sredine
[3].
Teški metali u vidu finih čestica mogu dospeti u atmosferu, odakle se talože u vodi i
zemlji.
Olovo
Jedan od najčešće pronađenih metala ranije je
olovo
, koje potiče od olovnih cevi koje su
ranije bile u upotrebi. Deluje kao kumulativni otrov, koji može da utiče na centralni nervni
sistem. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može uticati na inteligenciju, izaziva
poremećajeu mentalnom razvoju dece, visok krvni pritisak kod odraslih. Visoke
koncentracije olova mogu uzrokovati zastoj rada bubrega, spontane pobačaje i povećanje
smrtnosti dece. Zato je sadržaj olova od velikog značaja kada je kvalitet vode za piće u
pitanju.
Živa
je još jedan metal koji se može naći u vodi. Iako gradski vodovod uspešno uklanja
živu, ljudi koji vodu povlače iz privatnih bunara, potpuno su nezaštićeni, posebno u
područjima razvijene poljoprivredom. Trovanje živom izaziva kožne probleme, unutrašnje
krvarenje, gubitak zubi, oštećenje jetre i bubrega.
Aluminijum
Povišene koncentracije aluminijuma mogu dovesti do značajnih zdravstvenih problema,
pre svega oštećenja nervnog sistema, demencije, gubitka pamćenja, dijareje. Aluminijum
predstavlja00 rizik po zdravlje ljudi, pre svega u rudnicima, a takođe ljudi koji rade u
Seminarski rad
Helena Budak
5
fabrikama imaju zdravstvene probleme sa plućima, zbog aluminijumske prašine. Kod
bubrežnih bolesnika uzrokuje probleme, kada dospeva u organizam putem dijalize
bubrega.
Hrom
Pri dužem konzumiranju vode za piće sa povišenom koncentracijom hroma može doći do
oštećenja bubrega, nervnog tkiva i jetra.
Mangan
Malo je verovatno da će rizik po zdravlje prouzrokovati mangan, u uobičajenim,
očekivanim koncentracijama u vodi za piće. Neželjeni efekti mogu biti promena ukusa,
pojava mrlja na vešu i promena boje vode.
Kobalt
Kobalt se u organizmu se smatra esencijalnim elementom, a obzirom da je koncentracija
kobalta u vodi veoma niska u dnosu na moguću toksičnost, nije propisana maksimalna
dozvoljena koncentracija.
Nikal
Dugotrajna izloženost povišenim koncentracijama nikla izaziva gubitak telesne mase,
oštećenje srca, jetre i dermatitis.
Bakar
Bakar se smatra esencijalnim elementom sa potrebnim unosom od mg/dan, ali povećan
unos može biti štetan.
Cink.
Smatra se esencijalnim mikroelementom koji se nalazi u hrani i vodi u obliku soli ili
organskih kompleksa. Koncentracija cinka u podzemnim i površinskim vodama obično
nije visoka ali koncentracija cinka u česmenskim vodama može biti malo viša, zbog
rastvaranja cinka iz materijala od koga su napravljene cevi i ventili. Konzumiranje vode sa
koncentracijom cinka preko MDK vrednosti može da dovede do akutnog trovanja koje se
manifestuje groznicom, povraćanjem, grčevima u stomaku i dijarejom.
Arsen
Arsen je toksičan element koji izaziva oboljenje kože, jetre i rak bubrega.
Kadmijum
Kadmijum oštećije bubrege. a u vodi se javlja usled erozije pocinkovanih cevi, emisijom iz
rafinerije, izluživanjem iz opasnog otpada koji sadrži baterije i boje, ali i iz prirodnih
izvora.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti