Odlomak

1    Hardver

Računarski sistemi su mašine koje vrše obradu podatka. Pomoću skupa ulaznih podataka, koje daje korisnik računarskog sistema, generišu skup izlaznih podataka, i to čini rezultat obrade. Ulazni podaci su veličine na osnovu kojih se rješava zadani problem.
Svaki računarski sistem se satoji od dva podsistema:

  •     hardverskog podsistema i
  •     softverskog podsistema.

Softverski podsistemi su računarski programi koji su neophodni za rad računara.
Arhitektura  računarskog sistema čini strukturu i način funkcionisanja hardverskog podsistema do nivoa koji je poteban programeru za pisanje programa na simboličkom programskom jeziku (asembleru).
Hardverski deo računarskog sistema čine:

  •     ulazno izlazni uređaji,
  •     operativna memorija,
  •     centralni procesor i
  •     sekundarne memorije.

Ulazni podaci se pomoću ulaznih uređaja unose u računarski sistem i skladište u operativnu memoriju. U operativnoj memoriji se nalaze i programi koji definišu rad računara. Programi su sačuvanji u obliku pojedinačnih instrukcija, koje se sekvencijalno učitavaju u centralni procesor gde se izvršavaju. To predstavlja instrukcije koje govore procesoru koje operacije treba da izvrši i nad kojim podacima. Nakon izvršene operacije, procesor skladišti rezultate obrade nazad u operativnu memoriju. Kako je operativna memorija brza, skupa i ograničenog kapaciteta, savjetuje se da se svi podaci i programi sa kojima računar ne radi, sačuvaju u eksternim memorijama koje su sporije ali većeg kapaciteta od operativne memorije.
Rezultati obrade prikazuju se korisniku pomoću izlaznih uređaja.

2    Način rada računara

Računarski sistem prije svega mora da ima mogućnost da komunicira sa korisnikom. To obavljaju  ulazno-izlazni uređaji koji vrše unos podataka u računar i prikaz rezultata obrade.
Podaci u računaru koji se obrađuju, predstavljeni su u binarno-kodiranom formatu. Periferne jedinice prikazuju rezultate obrade podacima razumljivim korisniku. Zbog toga, ulazno-izlazni uređaji moraju da vrše kodiranje i dekodiranje podataka.
Ulazno-izlazne uređaje čine periferne jedinice i ulazno-izlazni kontroleri i interfejsi.
Ulazno-izlazni kontroleri prenose podatke između centralne jedinice i perifernih uređaja.
Ulazno-izlazni interfejsi su grupe elektronskih komponenti koje omogućavaju vezu između perifernih uređaja na računar.
Ulazno-izlazni kontroleri i ulazno-izlazni interfejsi su povezani ulazno-izlaznom magistralom.

U/I interfejsi su standardni ako se radi o standardnim priključcima, i u tom slučaju oni su integrisani u računar. Standardni interfejsi mogu biti serijski i paralelni. Serijski interfejsi prenose podatke bit po bit (serijski). Najpoznatiji senjski interfejs je RS-232-C standard za povezivanje opreme – naponski interfejs za asinhronu sinhronu komunikaciju. Na prijemnoj strani se vrši suprotna konverzija.  RS-232C naponski nivoi se za daljinske komunikacije mogu dovesti na modem i time na standardne telekomunikacione linije. Slovo C označava da je tekuća verzija standarda treća po redu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari