Seminarski rad                                  Novi trendovi u obrazovanju-organizacija koja uči

2

1. UVOD

Okruženje  u  kojem  se  odvija  privredni  razvoj  danas  pruža  određene  prednosti  ali  i 

ograničenja.Prednosti ali istovremeno i izazovi javljaju se globalizacijom,  otvorenom 

konkurencijom  i  informatičkim  tehnologijama  koje  su  sve  to  i  omogućile. 

Ograničenja  su  u  demografskoj  strukturi  stanovništva  kao  i  u  nasleđu  negativne 

selekcije  kadrova,  rigidnosti  institucija  i  zakonodavstva  koji  danas  koči  napredak  i 

pozitivne promene u  društvu.

Savremene  se  nacionalne  obrazovne  politike  u  razvijenim  zemljama  temelje  se  na 

konceptu  koji  su  proteklih   decenija   razrađeni   u  međunarodnim   organizacijama  

koje  se  bave  obrazovnom  politikom  (UNESCO,  OECD,  ILO,  Savet  Evrope, 

Evropska  komisija)  i   koje  ih  preporučuju  svojim  članicama  u  sprovođenju 

nacionalnih  obrazovnih  reformi.  To   su  koncepcija  doživotnog  učenja,  odnosno 

koncepcija društva koje uči.

Koncept  doživotnog  učenja  i  razvoja  ljudskih  resursa  jednog  sistema  obuhvata  i 

usklađuje različite  oblike  učenja  u svim  životnim  razdobljima.  To su:  organizovano 

učenje (obrazovanje i    obuka) koje  može  biti formalno (školovanje)  i  neformalno te 

neorganizovano  ili  informalno  učenje.   Budući  da  se  mora  učiti  čitav  život,  ali  se 

čitav  život  ne  može  ići  u  školu,  učenje  se  u  odraslom  dobu,  pa  čak  niti  ono 

organizovano,  uglavnom  se  ne  odvija  u  školi  nego  u  neškolskim  organizacijama, 

odnosno  tamo  gde  odrastao  čovjek  radi  i  živi.  Zato  društvo,  i  to  tim  više  što  je 

razvijenije, postaje društvom koje uči.

Savremeni obrazovni  sistem čini mreža školskih i neškolskih organizacija povezanih 

partnerskim  odnosima.  Škola  više  nije  jedina  obrazovna  ustanova  pa  se  razvoj 

ljudskih  resursa jedne države  ne  sme redukovati na reformu  školskog  sistema.  U 

razvijenim  se  zemljama  sistemom  razvoja  ljudskih  resursa  obuhvata  školovanje  i 

mladih i odraslih  te  neformalno obrazovanje  odraslih, a  sve se više  obzira    poklanja 

i samoobrazovanju te informativnom učenju.

background image

Seminarski rad                                  Novi trendovi u obrazovanju-organizacija koja uči

4

3. ORGANIZACIJA KOJA UČI

Pojam organizacije koja uči seže još iz godine 1990. i vezana je za izlazak knjige 

Petera   Sengea   „Fifth   discipline“.   Tu   se   pojam   organizacije   koja   uči   (učeće 

organizacije)   definiše   kao   organizacija   gde   ljudi   kontinuirano   povećavaju   svoje 

mogućnosti   da   postignu   rezultate   koje   žele,   gde   otvorena   i   široka   razmišljanja 

predstavljaju prirodnu pojavu, gde su grupni ciljevi slobodno postavljeni i gde ljudi 

kontinuirano uče kako učiti zajedno.

Organizacija koja uči nije puka suma onoga što su njeni pojedinci naučili. Učenje 

mora biti više zajedničko i iskorišćeno kroz promene u organizaciji koje su reakcija na 

promene u okolini. Ako su ljudi u interakciji s okolinom naučili nešto, ali organizacija 

se nije promenila i nije iskoristila to znanje u novoj situaciji, onda organizacija nije 

naučila.

Postoji   zatvoreni   odnos   između   učenja   pojedinca   i   organizacije:   pojedinci   svojim 

učenjem utiču na promene u organizaciji koja stvara nove norme, strateške vrednosti i 

prioritete i tako utiče na pojedince da uče. Organizacija koja uči i podstiče učenje me 

svojim   ljudima,   postiče   razmenu   informacija   među   zaposlenicima   stvarajući   time 

obrazovaniju radnu snagu. Ovo proizvodi vrlo fleksibilnu organizaciju gde će ljudi 

prihvatiti i prilagoditi se novim idejama i promenama kroz zajednički deljenu viziju. 

To je itekako potrebno, jer brzo učiti znači brzo se prilagođavati svojoj okolini.

U literaturi je relativno često opisivana učeća organizacija i to, pre svega, tako što su 

opisivane specifičnosti sledećih njenih komponenti: liderstvo, organizaciona struktura, 

organizaciona kultura, upravljanje ljudskim resursima, informacioni sistem. Za svaku 

od komponenti precizno je navedeno kako treba da izgleda da bi organizacija dobila 

epitet   „učenja“.   Tako   je   organizaciona   struktura   učenje   organizacije   opisana   kao 

„horizontalna“ odnosno sa malim brojem hijerarhijskih nivoa, decentralizovana, sa 

propusnim   internim   granicama,   sa   niskim   stepenom   formalizacije   i   specijalizacije 

radnih mesta. Kultura učenje organizacije sadrži vrednosti promena, rizika, tolerancije 

neizvesnosti i grešaka, razvoja, feksibilnosti itd. Vođstvo u učećoj organizaciji mora 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti