Osnove rukometa
1
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I SPORTA
MENTOR: DR. SINIŠA KARIŠIK
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: RUKOMET
TEMA: OSNOVE RUKOMETA
MILINKOVIĆ ALEKSANDAR
ISTOČNO SARAJEVO, JUL,2019.
2
S A D R Ž A J
UVOD...................................................................................................................2
1. Istorija rukometa...............................................................................................2
2.Teren i oprema...................................................................................................3
3. Osnovna pravila rukometa................................................................................4
4.1. Obučavanje i usavršavanje tehničkih elemenata u rukometu.....................6
5. Uloga kružnog napadača u napadu u savremenom rukometu..........................7
6. Osnovna sistematizacija individualne tehnike rukometaša............................10
7. Zadaci kružnog napadača na kolektivnu taktiku odbrane...............................15

4
prostorima bivše Jugoslavije rukomet se pojavio najpre u Varaždinu i Zagrebu 1933. Prvo
rukometno igralište napravljeno je u Zagrebu gde se odigrala i prva utakmica
srednjoškolaca Ljubljane i Zagreba (5:8). Posle Drugog svetskog rata poraslo je interesovanje
za rukomet pa se uBeogradu 1949 osniva Rukometni savez Jugoslavije, koji postaje član
IHF-a 1950. Od 1953. igraju se prvenstva Jugoslavije u mušokoj i ženskoj konkurenciji, a
Kup takmičenja od 1955. Veliki rukomet je na ovim prostorima prestao da se igra 1958.
2.Teren i oprema
Dimenzije rukometnog terena su
dužina 40 metara, a širina 20 m. Tereni su
uglavnom u natkrivenim prostorima
ili dvoranama, a podloga je tradicionalno
bio drveni parket, dok se danas koriste
umetni materijali od tvrde gume. Postoje i
spoljašnji
tereni,
uglavnom
od betona iliasfalta, ali se oni uglavnom ne
koriste za takmičenja najvišeg nivoa zbog
opasnosti od padova i povreda igrača. Na
terenu se nalaze linije koje određuju
pojedine delove terena. Na sredini terena se
nalazi linija koja odvaja teren na dve
polovine. Na suprotnim stranama terena, i
to na na kraćim stranicama, nalazi se po
jedan gol, koji je 2 m visok i 3 m širok. U
golu je razapeta mreža. Ispred svakog gola
nalazi se polukružni prostor, na prosečnoj
udaljenosti 6 m od gola, označen punom
linijom. Taj prostor od 6 m na terenu osim
što je označen linijom često i oboji drugom
bojom, različitom od boje ostatka terena.
Na 9 m od gola nalazi se isprekidana
polukružna linija tzv. deveterca. Ispred
gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka
ravna linija koja označava mesto izvođenja
kaznenog
udarca,
tzv.
sedmerca.Rukometna lopta je takve veličine da je prosečni igrač može držati u jednoj ruci
prstima, sadlanom prema dole, iako naravno sme loptu držati i sa obe ruke. Standardno se kao
materijal izrade koristi koža, iako ima i lopti od veštačkih materijala.
Pivač M., Rukomet, Tehnika i metodika, Niš, 1998. god.
5
3. Osnovna pravila rukometa
Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igra se po dva poluvremena od po
30 minuta, i ekipa koja postigne više golova je pobednik. Igrači smeju rukama dodirivati
loptu i dodavati se međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač sme napraviti do tri
koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki sledeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda,
ili je mora dodati saigraču.
Svi igrači se slobodno kreću po celom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola.
U tom prostoru sme stajati samo po jedan član odbrambene ekipe koji se naziva
golma. Ostali igrači smeju iznad prostora od 6 m pokušati uhvatiti ili dodati loptu samo u
skoku, dakle za vreme leta.
Dve osnovne faze igre za svaku ekipu su faza napada i faza odbrane. U fazi napada
igrači najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (levo i desno krilo), tri spoljna igrača
(levi spoljni, srednji spoljni i desni spoljni) te pivot ili centar. U odbrani se koristi nekoliko
različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj formacije odbrambenih igrača ispred
svog prostora od 6 m. Tako se na primer koriste odbrana 6-0 (šesti igrača u ravni ispred crte
od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora
igre protivničke ekipe), zatim 4-2 a ređe se koristi i formacija 3-2-1. Ekipa u napadu će
zavisno o formaciji odbrane pokušati naći način da dođu što bliže golu u što povoljniju
poziciju za šut na gol.
3.1. Sportska oprema rukometaša
Sportska oprema rukometaša obuhvata: dres, gaćice, čarape i patike, a regulisana je
Pravilnikom rukometne organizacije. Rukametaš koji je u toku celoga susreta uredno obučen
iskazuje poštovanje prema publici i protivniku, a u isto vreme pokazuje stepen psihofizičke
spremnosti te sportske i opšte kulture. Dres i gaćice treba da budu odgovarajuće veličine i
napravljeni od takve tkanine koja amagućava dobru respiraciju tela ozno¬jenog sportiste.
Poseban problem vezan za sportsku opremu rukometaša je izbor patika čija je važnost
mnogostruka. Zato se danas za pronalaženje tetnije sportske obuće ulažu velika finansijska
sredstva. Kvalitetne patike moraju da ispunjavaju sledeća tri uslova:
da štite od povreda
da omogućuju visoka sportska dastignuća i
da su iz finansijskih razloga dovoljno trajne.
Pivač M., Rukomet, Taktika, Niš, 1998.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti