Paranoidni poremećaj

1.    UVOD
U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-X) poremećaji ličnosti se razvrstavaju u sljedeće grupe: paranoidni, shizoidni, antisocijalni, emocionalno-nestabilni (impulsivni tip i granicni tip), histrionični, opsesivno-kompulsni, anksiozni (izbjegavajući), zavisni, narcistički i nespecifikovani.
Prema DSM-IV klasifikaciji  paranoidni  poremećaj osobnosti obilježen trajnim nepovjerenjem i sumnjičavošću prema drugima u smislu da su njihovi motivi nedobronamjerni. Počinje u ranoj odrasloj dobi i očituje se u raznim situacijama.
Poremećaji ličnosti ne predstavljaju bolest u medicinskom smislu, već “hroničnu maladaptaciju”, odnosno hroničnu neprilagođenost uslovima svakodnevnog života, neprilagođenost u interpersonalnim odnosima kao i postojanje disfunkcionalnih  stavova i ponašanja.
Poremećaje ličnosti karakterišu slom odnosa roditelj-dijete,impulsivne tendencije,sklonost trenutnom zadovoljenju impulsa i odsustvo inhibicija u ponašanju.
Emocionalno su hladni i rigidni i ponosni na sebe zbog “racinalnosti i objektivnosti”. Ispoljavaju patološku ljubomoru. Puni su prezira i distancirani su od inferiornih i hendikepiranih ljudi. Najčešće ispoljavaju probleme u braku, u porodici, profesionalnom životu i radnom okruženju. Nepovoljan ishod je razvijanje kliničke slike paranoidne shizofrenije.
Poremaćaji lićnosti najčešće se javljaju u adolescenciji. Oni se nastavljaju tokom života, i ukoliko se osobe ne obrate za pomoć, moguće je da se struktuiraju u sve  veće obrasce neprilagođenog ponašanja. Međutim, pojedina istraživanja kažu da se s godinama manifestacije nekih od poremećaja ličnosti mogu i ublažiti, mada ne i nestati.
Jedno od osnovnih obilježja paranoidnog poremećaja osobnosti jest promjena u načinu razmišljanja koje je obilježeno neumoljivim traženjem skrivenog značenja i tragova kako bi se razotkrila „istina“ iza situacije koja je predočena. Njihova beskrajna potraga uključuje intenzivnu pobuđenost pažnje i neprestano pozorno monitoriranje okoline i svega što nije uobičajeno, a takav način razmišljanja uzima visoku cijenu u smislu psihičke i emocionalne tenzije. Oni se jednostavno ne mogu opustiti.
U ovom seminarskom radu obradit ćemo osnovne pojavne oblike ovog problema, te objasniti na koji način se malifestuje paranoidni poremećaj. Iako se ne očituje kao bolest, može i vrlo često predstavlja jedan od najozbiljnijih psiholoških problema, te može biti uzrok mnogo šireg spektra socijalnih, društvenih i drugih problema. Osim toga, posebnu pažnju obratit ćemo na oblike liječenja kao na jedan od najvažnijih segmenata i ostale poremećaje ličnosti koji mogu ali ne moraju nužno dovesti do težeg oblika paranoidnog poremećaja

2.    SIMPTOMI  PARANOIDNOG POREMEĆAJA

Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega).
Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama, riječima ili događajima.
Uz to su prisutni stalno gunđanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili protunapada.
Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom, bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 spomenuta simptoma.