Parkinsonova bolest

METODE LIJEČENJA BOLESNIKA S PARKINSONOVOM BOLESTI

UVOD

Parkinsonova bolest je bolest osiromašenih pokreta koja se spominje već dulje vrijeme, ali i dalje nema lijeka koji bi tu bolest otklonio. Stoga cemo obraditi temu navedene bolesti i ukazati na važnost ranog otkrivanja, budući da se bolest polagano razvija, mjesecima pa i godinama, kako bi se na vrijeme počela učinkovito liječiti. Liječenje je pak simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti, a  potrebno ga je prilagoditi svakom pojedinom bolesniku. Često je medicinska sestra ta koja uoči prve simptome koji uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, ukočenost i ritmično podrhtavanje pojedinih dijelova tijela. Također je naveden i izgled pacijenta s Parkinsonovom bolesti i simptomi koji je obilježavaju. Opisani su načini kako ublažiti simptome bilo lijekovima, vježbama ili prilagodbi drugačijem načinu života. Naravno, i ovo je jedna od bolesti s kojom se bolesnik treba suočiti i prilagoditi se na nju, pogotovo jer Parkinsonovu bolest prati depresija koja je relativno česta i ima loš utjecaj na motorne smetnje i kvalitetu života. Od Parkinsonove bolesti, prema zdravstvenoj statistici na 4000 ljudi oboli jedan. Prosječna starost, ovisno od tipa bolesti u kojoj se javlja, jest 30, 60 i 70 godina.

KLJUČNE RIJEČI: Parkinsonova bolest, podrhtavanje tijela, depresija, starost, ukoče

PARKINSONIZAM

Bolest je prvi opisao James Parkinson 1817. godine i nazvao ju je „shaking paisy“. Ne radi se o kljenuti, već o osiromašenim pokretima.
Parkinsonizam je zajednički naziv za poremećaje ekstrapiramidalnog sustava. Obilježen je tremorom, mišićnom rigidnošću, hipokinezijom sve do akinezije i gubitkom postlunarnih refleksa. Obuhvaća idiopatsku Parkinsonovu bolest te najčešće posttraumatski, posthipoksični, toksični i jatrogeni Parkinsonov sindrom. Osnova Parkinsonove bolesti ili paralysis agitans je biokemijski poremećaj. Smanjena je količina neurotransmitera dopamina u bazalnim ganglijima. Najčešće je taj manjak dopamina posljedica degeneracije nigrostrijalnog dopaminskog sustava.
Nepoznate je etiologije te muškarci obolijevaju češće od žena, a prepozna se tek u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Smatra se da oko pet posto starijih od 50 godina boluje od parkinsonizma.
Medikamentno uzrokovan parkinsonizam rezultat je blokade dopaminskih receptora ili smanjenja dopaminskih zaliha. Lijekovi koji blokiraju dopaminske receptore ili smanjuju strijatalni dopamin mogu inducirati parkinsonizam. Takvo stanje je reverzibilno i nestaje izostavljanjem lijekova koji su to stanje izazvali.
Vaskularni parkinsonizam je posljedica lakunarnih infarkt, uzrokovan arterijskom hipertenzijom. Počinje smetnjama hoda koje se pogoršavaju, nadovezuju se simptomi kočenja i gubitak posturalnih refleksa. Tremor se rijetko javlja. Liječenje uobičajenom terapijom antiparkinsonicima ima vrlo slab učinak.
Prognoza Parkinsonove bolesti ovisi o tipu bolesti:
Tip A – Tremor dominantni tip – blaži oblik bolesti povezan s tremorom i drugim simptomima ograničenim na jednu stranu tijela. Najbolja prognoza – bolesnici odgovaraju jako dobro na uobičajene lijekove kao što je levodop. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi sindroma levodopa neuspjeha.
Tip B – Akinetički tip – teži, nestabilni oblik bolesti s problemom hodanja i zanemarivom količinom tremora. Umjesto toga, u pojavi bolesti rano su prisutne poteškoće u hodanju, poteškoće sa držanjem tijela i ravnotežom. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju do 8 godina.