Poglavlja o Evropskoj Uniji
Fakultet za poslovne i finansijske studije
Banja Luka
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
EKONOMIJA EVROPSKE UNIJE
TEMA:
POGLAVLJA O EVROPSKOJ UNIJI
STUDENT:
MENTOR:
xxxxxxxxxx Prof. xxxxxxxxxxx
Br. indeksa: xxxxxxxxxx
Banja Luka, 2017. godina
SADRŽAJ
Strana:
1. POGLAVLJA - 35 KORAKA KA EVROPSKOJ UNIJI......................................................3
1.22 Poglavlje broj 22- Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata...............10

UVOD
Evropska unija (EU) nije savezna država kao što su to Sjedinjene Američke Države; nije
niti isključivo međuvladina organizacija kao što su to Ujedinjene nacije. Evropska unija je
zapravo jedinstvena. Njezine države članice ostaju nezavisne, suverene nacije, no ujedinjuju svoj
suverenitet – i tako postižu puno veću kolektivnu snagu i uticaj na svjetskoj sceni kakav same ne
bi mogle ostvariti. Ujedinjavanje suvereniteta znači, u praksi, da države članice prenose neke od
svojih nadležnosti za donošenje odluka na zajedničke institucije koje su stvorile kako bi se
odluke o specifičnim pitanjima od zajedničkog interesa mogle donositi demokratski na
evropskom nivou.
Uopšteno govoreći, proces donošenja odluka u Evropskoj uniji i postupak zajedničkog
odlučivanja uključuju tri glavne institucije:
Evropski parlament (EP) koji zastupa građane EU i koji ga direktno biraju;
Savjet Evropske unije koji zastupa pojedinačne države članice;
Evropsku komisiju kojoj je cilj zastupati interese Unije kao cjeline.
Ovaj “institucionalni trokut” kreira politike i zakone koji se primjenjuju širom EU. U načelu,
Komisija predlaže novo zakonodavstvo, a Parlament i Savjet ga donose.
Druge dvije institucije koje imaju odlučnu ulogu su Sud Evropskih zajednica koji podržava
vladavinu evropskoga prava, te Revizorski sud koji provjerava finansiranje aktivnosti Unije.
Ovlaštenja i odgovornosti ovih institucija propisani su Ugovorima koji su osnova za sve što EU
radi. Oni takođe propisuju pravila i postupke koje institucije EU moraju poštivati. S Ugovorima
su se saglasili predsjednici i/ili predsjednici vlada svih država članica Unije, a ratifikovali su ih
njihovi parlamenti.
1. POGLAVLJA - 35 KORAKA KA EVROPSKOJ UNIJI
Država koja želi da postane članica Evropske unije napreduje ka članstvu pregovaranjem
po poglavljima. Kada definisani kriterijumi u konkretnom poglavlju budu ispunjeni, to poglavlje
se privremeno zatvara. Država kandidat može raditi na ispunjavanju kriterijuma iz nekoliko
poglavlja istovremeno. Kada je u pitanju proces proširenja koji uključuje države Zapadnog
Balkana, a na osnovu iskustva iz pregovora sa Hrvatskom, najkompleksnija su poglavlja 23 i 24
koja su posvećena pravosuđu, osnovnim pravima, pravdi, slobodi i bezbjednosti. Upravo zbog
toga je Evropska unija odlučila da je najbolje početi pregovore otvaranjem ovih poglavlja kako
bi država imala više vremena da se prilagodi standardima Evropske unije u ovim oblastima.
Tokom pregovora, mora biti obezbjeđena opšta ravnoteža u pogledu ostvarenog napretka u ovim
poglavljima. Ukoliko napredak u okviru ova dva poglavlja bude u značajnom zaostatku u odnosu
na cjelokupan napredak pregovora, Evropska komisija može obustaviti pregovore u ostalim
poglavljima, dok se ponovo ne uspostavi ravnoteža i ostvari napredak. Takođe, poglavlja 23 i 24
se poslednja zatvaraju u procesu pregovora
. Poglavljem 35 - Ostala pitanja, takođe mora biti
konstantan tokom cijelog procesa pregovora.
1.1 Poglavlje broj 1- Sloboda kretanja roba
Poglavlje o slobodnom kretanju roba podrazumijeva da se svim proizvodima može
trgovati slobodno sa jednog na drugi kraj Evropske unije. Sačinjavaju ga tehnički propisi koji
regulišu infrastrukturu kvaliteta (u koju spadaju: standardizacija, akreditacija, metrologija,
ocjenjivanje usaglašenosti i tržišni nadzor). Ovi propisi se odnose na sve proizvode i obuhvataju
tzv. harmonizovano područje.
Sa druge strane, značajno je napomenuti da u okviru ovog poglavlja postoji
neharmonizovano područje, koje predstavlja nacionalne propise država članica. To je
zakonodavstvo koje reguliše proizvode koji su zakonito proizvedeni i stavljeni na tržište u jednoj
državi članici, a mogu se slobodno kretati unutar jedinstvenog tržišta EU. Na njih se primjenjuje
načelo uzajamnog priznavanja, koje proističe iz sudske prakse Evropskog suda pravde. Što se
tiče „neharmonizovanih“ proizvoda, nacionalni propisi koji regulišu njihovo stavljanje na tržište
različiti su u pojedinim državama članicama i ne smiju da sadrže odredbe koje predstavljaju
dodatni teret za ulazak stranih proizvoda na tržište.
Prokopijević M., 2005, Evropska unija: Uvod, službeni glasnik, Beograd.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti