Polozaj lirskog subjekta u poemi “Strazilovo”
1. UVOD
Da bi se odredio položaj lirskog subjekta u poemi, rad je podeljen na nekoliko poglavlja:
Lirika Miloša Crnjanskog
Inspiracija za pisanje poeme
Motivi u poemi
Prostor u poemi
Vreme u poemi
Sudbina lirskog subjekta
Na početku rada pažnja se posvećuje lirici Miloša Crnjanskog (navode se njene najvažnije
osobenosti), sa posebnim osvrtom na poemu
Stražilovo
. Ističe se razlika između
Lirike Itake
i
Stražilova
.
Prilikom utvrđivanja teorijsko-inspirativne osnove za pisanje ove poeme navode se
karakteristike sumatraizma. Razjašnjava se zašto je
Stražilovo
poema iako nema sve njene
žanrovske karakteristike. Ističe se uticaj B. Radičevića i njegove sudbine na nastanak poeme.
Važno je istaći i najfrekventnije motive. Pažnja se posvećuje i prostoru (lirski subjekat luta, traga
za novim predelima, a čezne za zavičajem) i vremenu (prošlost, sadašnjost i budućnost su
povezani), a zatim i sudbini lirskog subjekta (i pesnika). Lirski subjekat se identifikuje sa B.
Radičevićem.
Na kraju sledi zaključak koji predstavlja sintezu važnih rezultata do kojih se došlo tokom rada.
2. POLOŽAJ LIRSKOG SUBJEKTA U POEMI
STRAŽILOVO
2.1. Lirika Miloša Crnjanskog
Među onim piscima koji su dvadesetih godina nazvani
odlučno posleratnim piscima
, Miloš
Crnjanski je bio najefikasniji stvaralac takve literature. On je postao vodeće ime poezije i proze
toga vremena.
Bio je izuzetno talentovan, elegičan, senzualan, pre svega lirik. Sledbenik je Branka Radičevića,
tvorca srpske lirske pesme. Kako ističe Jovan Deretić
,
Crnjanski je raskinuo s formalizmom
našeg parnasa i simbolizma, odbacio nacionalni i socijalni utilitarizam i "sve korisne,
popularne, higijenske dužnosti" koje "ljudi bez osećanja za umetnost" nameću poeziji.
Objavljuje skoro jednu za drugom tri knjige:
Lirika Itake
Priče o muškom
Dnevnik o Čarnojeviću
.
Lirika Itake
izraz je razočarenja koje nastaje posle rata, pevanje moernog Odiseja, povratnika iz
rata.
Odlikovala se jednom slobodom koju je uzela da joj ništa ne bude sveto, u ime novih,
profanih vrednosti, unela je i autentičan anti-ton u našu poeziju
.
Stihovi u
Lirici Itake
su često bili neartikulisani, a jezik pomalo zapušten.
Prisutan je i nirvanistički kompleks.
Sve se "rastapa", vidljivo prelazi u nevidljivo, biće u nebiće.
na kraju ostaju samo tajanstvene veze među stvarima, koje dovode u blizinu ono što je rasuto u
prostoru i uspostavljaju novu prisnost između pesnika i sveta. To novo osećanje pesnik naziva
sumatraizmom. U svet, opustošen, prazan, bez boga, ono unosi blagost sveopšte, kosmičke
ljubavi. Na vrhuncu te odiseje, kosmičke i kosmopolitske, javlja se ponovo čežnja za zavičajem
.
Najduže pesme M. Crnjanskog, koje se mogu nazvati i poemama su:
Stražilovo
Serbija
Lament nad Beogradom
.
Deretić, Jovan.
Kratka istorija srpske književnosti
, str. 241. Beogradski izdavačko-književni zavod, Beograd. 1987.
Crnjanski Miloš.
Lirika, proza, eseji
, str. 8. Novi Sad. 1972.
Deretić, Jovan.
Kratka istorija srpske književnosti
, str. 242. Beogradski izdavačko-književni zavod, Beograd. 1987.

M. Crnjanski boravio je 1921. u Toskani, pokrajini Italije. Tada je osetio osetio nostalgiju za
Vojvodinom, Fruškom gorom i Stražilovom. Prisetio se kako je i Branko Radičević, koji je umro
u Beču u 28. godini, osećao nostalgiju za svojim Karlovcima i Stražilovom. Upravo iz susreta te
dve ljubavi i dve nostalgije nastala je poema
Stražilovo
.
I Stražilovo je priziv i oživljavanje mladosti, onako kako ju je osećao i doživljavao Branko
Radičević, ali u ovoj poemi je mnogo više tuge i nekih tihih, neveselih senki što lebde nad
životom. Mladost Crnjanskog, kao i Brankova, nevesela je i bolesna, i na nju pada lišće sa
drvrća posađenog kraj groba mladoga pesnika sa Stražilova, i nju beznadno truje misao o kraju
i proticanju. Istina, ima ovde i iskrenih radovanja životu, ali ona su retka i kratkotrajna
2.3. Motivi u poemi
Reči-teme iz jedne strofe prenose se u drugu i u njoj variraju (proširuju, produbljuju, menjaju u
drugačijem kontekstu)
Sam naziv poeme je u stvari centralni simbol.
Ostvaren je motivsko-tematski paralelizam. Ključni motivi javljaju se u celoj poemi i oni su i
ključni nosioci značenja poeme. Javljaju se u svim ili skoro u svim poetskim celinama, i ti motivi
su:
motivi strasti
voća
umiranja
smrti.
Motiv strasti govori da je vrednost života u ljubavi, smehu, radosti, uživanju. Motiv smrti govori
o prolaznosti života, o uzaludnosti života i nestajanju. Između ova dva motiva je uspostavljena
ravnoteža. Oni su prisutni su u svim poetskim celinama. Ova dva motiva u stvari predstavljaju
faktor tematskog jedinstva poeme. Na strani života su voće i život, na strani smrti
su bolest i nestajanje. Na taj način je ostvarena ravnoteža između života i smrti.
Umiranje ipak nije samo čin smrti već i smirenje, mir, prelazak u neki drugi vid postojanja.
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=610.0 (preuzeto 05. 01. 2015).
Književnost između dva rata
. str.356. Nolit. Beograd. 1972.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti