Odlomak

I Uvodni dio
Princip legaliteta (princip zakonitosti) je višeznačan, zbog čega je u
uvodu neophodno najprije pojasniti u kom značenju ćemo ga upotrebljavati
u ovom radu. Da bismo to učinili neophodno je podsjetiti se na to da se
pravni poredak sastoji iz dva elementa: normativnog i faktičkog. Normativni
element tog poretka se, opet, sastoji iz tri elementa: pravnih normi, koje se
donose u formi pravnih akata i pravnih odnosa koji su regulisani tim
normama. Faktički element pravnog poretka čine subjekti prava, te ljudsko
ponašanje (materijalne ljudske radnje).
1
S obzirom na to da se normativni
element pravnog poretka sastoji iz mnoštva pravnih akata, nužno se nameće
pitanje načina njihovog stvaranja. Pravni akti mogli bi se stvarati bez ikakve
međusobne veze, ali bi to vodilo u nered koji je antipod redu kao pravnoj i
opštedruštvenoj vrijednosti. Ovaj način bi, u krajnjem, značio negaciju i
same riječi „pravo“, naročito ako prihvatimo učenje o porijeklu riječi
„pravo“ prema kojem ona, između ostalog, označava nešto što je uređeno.

 

Drugi način stvaranja pravnih akata podrazumijeva uređenost (red, sklad),
koja se postiže pomoću hijerarhije pravnih akata. Ova hijerarhija znači „…da
su akti manje pravne snage određeni aktima veće pravne snage, od kojih
zavise…“, na osnovu čega se određuje i pojam zakonitosti u pravnoteorijskom
smislu kao „…saglasnost nižeg pravnog akta s višim pravnim
aktima…“.3
Zakonitost, dakle, pretpostavlja hijerarhiju i usklađenost pravnih
normi (opštih i pojedinačnih pravnih akata), ali i usklađenost materijalnih
akata s pravom (naprijed pomenutog ljudskog ponašanja kao dijela faktičkog
elementa pravnog poretka). Iako u ovom radu pojam zakonitosti ne
upotrebljavamo u tom značenju, podsjećanje na ovo njegovo značenje je
neophodno jer je, tako shvaćeno, ono ishodište za zakonitost u
krivičnopravnom smislu, u kom smislu taj pojam upotrebljavamo u radu.
Zakonitost kao princip (načelo) u krivičnom pravu izražava se
„…latinskom formulacijom nullum crimen, nulla poena sine lege (koja se
pripisuje nemačkom teoretičaru krivičnog prava A. Fojerbahu)“4
, ali
engleski filozof Džon Lok (1632-1704) „…postavlja u krivičnopravnoj
oblasti princip zakonitosti, prema kome samo zakon može da bude osnov
kažnjavanja.“5
Kako vidimo, zakonitost shvaćena u krivičnopravnom smislu
ima drugi sadržaj, mada, u krajnjem, taj sadržaj svoje ishodište ima u
zakonitosti koja pretpostavlja hijerarhiju i usklađenost, naročito u onom
dijelu u kom je rečeno da zakonitost pretpostavlja usklađenost i materijalnih
radnji s pravom (a krivično djelo je po svojoj suštini takva radnja). Prilikom
odlučivanja o usklađenosti tih radnji s pravom, sudovi imaju nezamjenjivu
ulogu. Od njih se očekuje da rasprave sva pitanja, pa i ono koje se odnosi na
primjenu materijalnog krivičnog zakona, poštujući pri tom hijerarhiju
pravnih akata.
S tim u vezi predmet ovog rada su odluke Suda Bosne i Hercegovine i
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koje su omogućile primjenu Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine (donesenog 2003. godine) na krivičnopravno
događaj koji se zbio 1993. godine, za koji je inkriminacija već postojala u
KZ SFRJ. Riječ je o situaciji u kojoj nije moglo doći do primjene Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine, imajući u vidu sadržinu principa zakonitosti u
krivičnom pravu o kojoj ćemo, između ostalog, šire govoriti u nastavku rada.
No, prije nego što pređemo na izlaganje po odgovarajućim cjelinama,
smatramo korisnim dati još jedno pojašnjenje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Bezbednost

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari