Pozitivna pshilogija

1 UVOD
U ovom seminarskom radu ćemo obrazložiti šta je to pozitivna psihlogija,kako je nastala,šta je to u njoj što je čini posebnom,i zašto je za pojedinca jako važna grana psihologije.
Tijekom posljednjih desetak godina, opći interes za pozitivnom psihologijom je porastao. Danas, sve više i više ljudi traži informacije o tome kako da postanu ispunjeniji i kako da ostvare svoj puni potencijal te uživaju u životu i svemu što on donosi.

„Trenutak u kojem sam shvatio da nam je potreban korak naprijed prema pozitivnoj psihologiji bio je u mom vrtu dok sam kosio travu sa svojom kćeri, Nikki. Moram priznati da iako pišem knjige o djeci, nisam baš dobar s djecom. U svom djelovanju sam orijentiran prema cilju i uvijek imam točno određeno vrijeme za obaviti stvari pa sam i u ovom slučaju htio što prije pokositi vrt. Međutim, Nikki je bacala travu u zrak, pjevala i plesala uokolo. Vikao sam na nju. Otišla je od mene, zatim se ponovno vratila i rekla mi: „Tata, sjećaš se vremena prije mog petog rođendana? Od kad sam imala tri godine do kad nisam navršila pet godina bila sam „ona koja stalno plače“. Plakala sam svaki dan. Kad sam navršila pet godina, odlučila sam da više neću plakati. To je bila najteža stvar u mom životu. Ali, ako sam ja prestala plakati, i ti možeš prestati biti takvo gunđalo.“

~Martin Seligman

2 POZITIVNA PSIHOLOGIJA
Pozitivna psihologija je relativno mlada grana psihologije koja je nastala kao rezultat otpora pretjeranoj usmjerenosti psihologije na mentalne bolesti, njihovo istraživanje i traženje načina izlječenja. Ta usmjerenost na mentalne bolesti dovela je do toga da se naglasak stavljao na probleme, slabosti i teškoće pojedinca, a zanemarili su se optimizam, nada i zadovoljstvo koji su jako važni za normalno funkcioniranje pojedinca. Pozitivna psihologija se temelji na vjerovanju da ljudi žele mnogo više nego samo prestati patiti. Oni žele voditi život koji je ispunjen i vrijedan življenja, žele razvijati ono najbolje u sebi, pojačati doživljaje ljubavi, rada i igre.
Moglo bi se reći da je pokret pozitivne psihologije počeo 1998. godine kad je Martin Seligman postao predsjednikom Američkog psihološkog društva. Nakon toga, 2000. godine Seligman i Csikszentmihaly posvećuju posebno izdanje časopisa American Psychologist pozitivnoj psihologiji. U uvodu naglašavaju kako smo naučili mnogo o depresiji, rasizmu, nasilju, iracionalnosti i odrastanju u teškim uvjetima, ali znamo vrlo malo o snagama karaktera, vrlinama i uvjetima koji dovode do sreće i građanskog angažmana.
Drugim riječima, psihologija je naučila kako da ljude dovede od razine minus osam do nule, ali ne i kako da ih podigne do razine od plus osam. Od tada, objavljene su mnoge knjige i priručnici te je održan cijeli niz konferencija na kojima su istraživači ovog područja koji su govorili o temama vezanim uz pozitivnu psihologiju. Dodatni pomak dogodio se 2006. godine kada je objavljen i prvi broj časopisa Journal of Positive Psychology.
Pozitivna psihologija otvorila je svoj put ljudima kroz tri cilja svog djelovanja. Seligman (2004) u svom govoru navodi da bi se pozitivna psihologija trebala u jednakoj mjeri baviti ljudskim snagama kao i slabostima, da bi trebala biti usmjerena na razvoj tih snaga u istoj mjeri u kojoj je usmjerena na popravljanje štete. Konačno, Seligman smatra i da bi psihologija trebala biti orijentirana na ono što ljudski život čini ispunjenijim kao i da se bavi genijima te načinima za odgoj ljudi koji su izrazito talentirani u nekom području.
Upravo zbog toga, pozitivna psihologija se u svojim istraživanjima i u svome djelovanju usmjerila na subjektivna iskustava: osjećaje blagostanja i zadovoljstva iz prošlosti, nade i optimizma za budućnost i osjećaja zanesenosti i sreće u sadašnjosti. Pozitivna psihologija naglašava pozitivne individualne osobine pojedinca i daje mu smjernice kako da ih maksimalno razvije i iskoristi da bi njegov život kao i život njegove zajednice bio pozitivniji i ispunjeniji.
To bi značilo da bi svaki pojedinac trebao prepoznati svoje dobre strane, svoje osobne izvore energije i pokretače pozitivnog ponašanja pri čemu bi ga takve emocije i takva usmjerenost zasigurno dovela do lakšeg suočavanja s vlastitim teškoćama te bi na taj način dodatno razvijao svoje snage i živio ljepši i ispunjeniji život.
Jako je važno naglasiti da pozitivna psihologija ne isključuje druge dijelove psihologije niti smatra da su drugi dijelovi psihologije negativni. Ona ne niječe postojanje neugodnih, negativnih aspekata života niti smatra da sve treba gledati kroz ružičaste naočale.
Cilj pozitivne psihologije je da istraži drugu stranu novčića, tj. da istraži načine kako ljudi doživljavaju zadovoljstvo, kako pokazuju razumijevanje prema drugima, kako izgrađuju zdrave obitelji i okolinu, kako bi obuhvatili cijeli spektar ljudskih iskustava.
Zapravo, pozitivna psihologija samo pokušava uspostaviti ravnotežu onih pozitivnih i negativnih aspekata ljudskog funkcioniranja koji se nerijetko isprepliću. Ljudi jako često zanemaruju važnost pozitivnih emocija za naš razvoj i naše preživljavanje. Kao što riba ne doživljava više vodu u kojoj pliva tako i čovjek uzima „zdravo za gotovo“ određenu količinu nade, ljubavi, sreće i povjerenja. Camus je napisao da je najistaknutije pitanje u filozofiji zašto ne počiniti samoubojstvo te da pojedinac ne može odgovoriti na to pitanje liječeći samu depresiju nego mora pronaći pozitivne razloge za život.
Jedan od najvećih izazova pozitivne psihologije jest kako definirati što je pozitivno ili dobro za nekoga, a što je loše. Upravo zbog toga postoji velika opasnost da se stvari,u procesu razumijevanja djelovanja pozitivne psihologije,pretjerano pojednostave kao i da se njeno djelovanje nazove pokretom.
Međutim, takvo djelovanje je u ovom trenutku nužno da se privuče što veći broj istraživača i znanstvenika koji će na znanstveni način provoditi istraživanja te donositi zaključke i formirati intervencije koji će unaprijediti život pojedinca, a ne ga nužno popravljati.