PRIMJENA IZOKINETIKE U PROCESU DIJAGNOSTICIRANJA I
PROGRAMIRANJA RADA SPORTISTE
SEMINARSKI RAD IZ BIOMEHANIKE
2
1.
DIJAGNOSTIKA U IZOKINETICI
U fizikalnoj terapiji razmišlja se o adekvatnoj dijagnostici poremećaja pokreta, koji se
metodama kao što su izokinetika objektivizira a potom i primjereno liječi. U dijagnostici
postoje osim standardnih metoda snimanja (MR, CT, Rtg) i metode dijagnostike uzroka
bolnog simptoma kao što je trigger point injekcija ili diskografija. U procesu
rehabilitacije nakon operacije toplice i slične ustanove nemaju više aktivnu ulogu,
rehabilitacija se provodi ambulantno i kontinuirano, a od pacijenta se zahtijeva aktivna
uloga u procesu liječenja i razumijevanja bolesti.Kineziterapijski se postupci mogu
primjenivati samostalno ili u kombinaciji s ostalim metodama fizikalne medicine i
rehabilitacije s ciljem nadopunjavanja njihovog djelovanja. Kineziterapijski se programi,
osim dj u području lokomotornog sustava, primjenjuju i u svrsi poboljšanja rada ostalih
organskih sustava (kineziterapija u kardiologiji, pulmologiji, urologiji, ginekologiji itd)
(Majkić, 1997; Kosinac, 2005).Istraživanja koja proučavaju utjecaj različitih vrsta tjelesne
aktivnosti na veliki broj insuficijentnih stanja lokomotornog sustava naglašavaju veliki
utjecaj rane i egzaktne dijagnoze na učinak primijenjenih programa vježbanja. Detaljna
dijagnostika predstavlja temelj bez kojeg je nemoguće planirati ciljani i efikasni
kineziterapijski program vježbanja. Različiti dijagnostički postupci vezani za kineziterapiju
lokomotornog sustava mogu se provoditi u:
- Rehabilitacijskim centrima
- Sportsko-rekreacijskim centrima
- Specijaliziranim sportsko-dijagnostičkim centrima
- Domovima umirovljenika
- Specijaliziranim centrima za djecu s posebnim potrebama.
Na temelju dobivenih podataka moguće je planirati i programirati ciljane
kineziterapijske aktivnosti koje će po vrsti i opterećenju biti individualno prilagođene
dijagnosticiranom stanju lokomotornog sustava pojedinca. Najčešće korištene dijagnostičke
procedure za eveluaciju stanja lokomotornog sustava jesu:
Pregled tijela (subjektivna procjena posture)
Antropometrijska mjerenja
Motoričko testiranje (provođenje bazičnih i specifičnih motoričkih testova)
Funkcijonalna dijagnostika
Biomehanička mjerenja (kinematika, kinetika, elektromiografija)
Specifične medicinske dijagnostičke procedure (CT, magnetska resonanca,
ultrazvuk i dr.).
3
1.1. Primjer izokinetičke dijagnostike
U zadnjih dvadesetak godina dijagnostički postupci konstantno napreduju. Primjer toga
pruža izokinetička dijagnostika koja se vrlo često koristi u procesu rehabilitacije ozljeđenih
sportaša. Upravo u tom području, izokinetička dijagnostika, ali i izokinetičko vježbanje
imaju veliku ulogu u unapređenju kineziterapijskih programa. Izokinetička dijagnostika kao
jedan od najsuvremenijih postupaka za ispitivanje mišićne jakosti predstavlja tehnološki
naprednu i znanstveno utemeljenu pomoć prilikom utvrđivanja relevantnih parametara
lokomotornog sustava pojedinca. Takva dijagnostika znatno olakšava planiranje i
programiranje ciljanih kineziterapijskih postupaka. Izokinetičkim testiranjem dobivamo
detaljan i egzaktan uvid u jakost pojedinih mišićnih skupina, omjerni odnos jakosti mišića
agonista i antagonista, bilateralnu usporedbu istih mišićnih skupina, informaciju o količini
izvedenog rada, informaciju o trenutku ispoljavanja maksimalne mišićne jakosti tijekom
određenog zadatka te informaciju o indeksu umora (Desnica-Bakrač, 2003). Izokinetički
uređaj omogućava testiranoj osobi razvijanje maksimalne sile tijekom cijelog opsega pokreta
uz prilagodbu otpora na bol ili zamor, zbog čega se prilikom mjerenja vrlo rjetko pojavljuje
preopterećenje mišića ili zglobnih struktura (Pardaens i sur., 2006). Spomenuto je pogotovo
važno za rad u okviru kineziterapije (funkcionalne rehabilitacije sportskih ozljeda) jer takav
sustav testiranja omogućava mjerenje ozlijeđenog sportaša uz minimalni rizik
preopterećenja ili daljnjeg ozljeđivanja. Na taj je način omogućeno stalno praćenje utjecaja
provedenih kineziterapijskih postupaka te pravodobno planiranje progresije opterećenja.
Spomenuto u rehabilitaciji sportskih ozljeda znači brži povratak sportaša u sustav treninga i
natjecanja, jednako kao i manja mogućnost ponovnog ozljeđivanja istog. Lako je zaključiti da
izokinetička dijagnostika, svojom objektivnošću i točnošću omogućava vrhunsku pouzdanost
u procjeni početnog, tranzitivnih i završnog stanja pojedinca uključenog u određenom
kineziterapijskom tretmanu.
Uređaj za izokinetičku dijagnostiku omogućava testiranje osobe u dinamičkim, ali i sigurnim
uvjetima rada (Schlumberger i sur., 2006).
Radi povezanosti izokinetičkog uređaja s računalom u kojem se pohranjuju svi podaci o
ispitanom pojedincu, izokinetičko testiranje omogućava egzaktno bilježenje promjena pod
utjecajem kineziterapijskog programa vježbanja u trenutku izvođenja testa te momentalnu
usporedbu rezultata testiranog pojedinca s očekivanom normom.
