Profesionalno trovanje olovom
UNIVERZITET U NIŠU
MEDICINSKI FAKULTET
Osnovne strukovne studije - Sanitarno ekološki
inženjer
Predmet
:
Zaštita na radu
Tema
: Trovanje olovom
Student: Milica Marinković 245
Mentor
: Jovica Jovanović
Januar,2019.
2
Sadržaj
:
Uvod:..............................................................................................................................................................3
Opšte osobine olova:.....................................................................................................................................4
Svojstva i upotreba olova...............................................................................................................................5
TROVANJE OLOVOM......................................................................................................................................6
Zaključak......................................................................................................................................................11
Literatura:....................................................................................................................................................12

4
Opšte osobine olova:
U elementarnom stanju sivkast, na svežim prorezima modrikasto-beo, sjajan, mekan i
mehanički slab metal relativne gustine 11,33 – 11,36. Kovljiv je, lako se izvalja u vrlo
tanke folije i ispresuje (ekstradira) u obliku cevi; tačka topljenja mu je niska, 327,5°C; iz
rastopljenog olova hlape i daleko ispod vrelišta (1750°C) znatne količine otrovnih
olovnih para. Olovo se brzo otapa samo u nitratnoj i octenoj kiselini (koje daju topljive
soli), fosfatna, hloridna i sulfatna kiselina stvaraju na površini olova tanak netopljiv sloj,
koji ga štiti od daljnjeg nagrizanja. Olovo je otporno i prema hloru, fluoridnoj kiselini,
vodovodnoj vodi, vlažnom vazduhu, sumpor-dioksidu, sumporovodoniku i legurama
sulfata; neke organske kiseline, alkalne baza, cement i destilisana ili mekana voda
polako ga nagrizaju.
U Zemljinoj kori element olovo je ređe nego nikl ili volfram, ali se metalno olovo
upotrebljavalo već 4000 P.N. jer se na pojedinim mestima nalazi nagomilano u rudama
iz kojih ga je lako dobiti. Vrlo često se pojavljuje u rudama zajedno s cinkom. Najvažnija
je ruda olovni, galenit, PbS. Radi dobijanja olova ruda se prži da pređe u oksid koji se
onda redukuje ugljenom. Sirovo se olovo rafinira oksidativnim kaljenjem ili kaljenjem sa
natrijum-hidroksidom uz dodatak šalitre. Iza gvožđe i cinka, olovo je najjeftiniji tehnički
metal. Od njega se prave akumulatori, plaštovi i kablovi, električni osigurači, zaštitni
oklopi protiv rendgenskih zraka, hemijski uređaji, crpke, uređaji otporni protiv sumporne
kiseline, alauna, korozivnih plinova i sl. Često se gvozdeni aparati zavarivanjem olovnog
sloja samo iznutra zaštite (homogeno poolovljene). Od olova se prave ili se njime
postavljaju takođe posude za skladištenje i prenos korozivnih hemikalija i plinova.
Olovne folije i tube služe za ambalažu, olovne cevi za vodovodne instalacije.
Od olova se liju i kipovi. Sačma se pravi od olova kojem je dodano 0,2-1%, arsena,
tiskarska slova od legura olova s antimonom; olovna legura za ležajeve železničkih
vagona sadržava nešto kalcijuma, natrijuma i litijuma.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti