Odlomak

 
UVOD

Samoevaluacija jeste postupak koja učeniku omogućuje da objektivno sagledava i razvija sposobnosti koje ćemu pomoći da stvori naviku da planira, prati, vrednuje i unapređuje svoje aktivnosti u školi. Samoevaluacija učenika ima za cilj da učenik sagleda pozitivne elemente u svom radu, ali i da uoči negativnu stranu, teškoće i propuste i da za njih, u saradnji sa roditeljima i nastavnicima, pronađe adekvatna rješenja. Na taj način se stvara kultura vrednovanja kako sopstvenog rada, tako i rada drugih.
Učenici treba da se pitaju koje su njihove istaknute sposobnosti, u čemu su najbolji, šta znaju, šta ne znaju i šta bi voljeli da saznaju. Ovo im omogućava da bolje upoznaju sebe, imaju jasniju sliku sadašnjosti i utiču na svoju budućnost, da jasnije postave ciljeve daljeg razvoja. Iz ovih razloga nastavnici trebaju da podstiču i ohrabruju učenike u vršenju sopstvene procjene. To mogu činiti na razne načine, a najčešće podsticanjem učenika da sami procjene rezultate svog rada, koliko su truda uložili u izradi nekog zadatka, šta smatraju da su posebno dobro uradili i čime nisu zadovolji, kako mogu da poboljšaju svoj rad i šta smatraju da je najvrednije od onog što su naučili iz cijelokupnog procesa. Da bi mogli uspešno da podstaknu učenika na samoprocjenu i sami nastavnici moraju aktivno da preispituju kvalitet vlastitog rada, kako bi ga iznova i iznova unapređivali i usavršavali. Oni su ti koji treba da postiču učenika da im otvoreno upute povratnu informaciju o tome koliko su zadovoljni njima, jer će im to u velikoj mjeri pomoći i doprinijeti da lakše sagledaju svoj rad i odluče se za dalje unapređenje i usavršavanje.
Ko sam ja? Kakav sam ja? Šta mogu ja? Ova i slična pitanja su pitanja koja učenici treba da postavljaju u svome svakodnevnom životu. Često učenici nisu svjesni tih pitanja, a oni koji su ih svjesni svakodnevno tragaju za odgovorima. Svaki učenik ima svoju karakteristiku po čemu se razlikuje od svog druga, svoje drugarice i to ne samo fizički, estetski, nego i na razliku kako mi sami sebe vidimo, doživljavamo, samocijenimo i samoprocjenjujemo.
Učenici koji imaju pozitivnu sliku o sebe, pozitivno samocijenjenje uvijek imaju i pozitivan stav prema životu, prema društvu i drugim ljudima. Ali imamo i onih učenika koji imaju negativnu sliku o sebi i to ih karakteriše kao one ličnosti koje negativno misle o sebi, koji teško prolaze kroz razna iskušenja i u velikoj su opasnosti da obole od depresije i očajanja. Svaki učenik je individualna ličnost i individua za sebe. Svaka ličnost ima dvije strane, prva je dobra, a druga negativna. Potrebno je pozitivno posticati i usavršavati, a negativno preobražavati i preoblikovati u pozitivno stanje, stanje napretka. Na taj način pokazaćemo koliko svako od nas vrijedi. Otuda samocijenjenje jeste orijentacija ličnosti na pozitivno vrednovanje vlastitog kvaliteta. Učenik treba da radi na jedinom pravilu života, a koje glasi „sebe smatrati vrijednim i osposobljenim da se nosiš sa svim životnim problemima i izazovima i da iste uspješno rješavaš“. To pravilo, nije jednostavno i ono podrazumijeva potrebu za samocijenjenjem što znači da ličnost želi da bude kompletna, uspješna, nezavisna i slobodna.
Metodologijom istraživanja obuhvatili smo problem i predmet istraživanja, cilj i zadatke istraživanja, hipoteze, varijable, metode, tehnike i instrument istraživanja, postupke za statističku obradu podataka, populaciju i uzorak istraživanja, organizaciju i tok istraživanja. Našim istraživanjem obuhvatili smo učenike petih i osmih razreda osnovne škole „Sveti Sava“ u Modriči.
Istraživajući stavove učenika, ovo empirijsko istraživanje ima za cilj proširivanje postojećih saznanja o samoevaluaciji i samocijenjenju učenika osnovne škole. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti u svrhu poređenja sa nekim sličnim istraživanjima, kao i da bude posticaj za buduća empirijska istraživanja o povezanosti samoevaluacije i samocijenjenja učenika osnovne škole.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Skripte

Komentari